Studij kopulativnih komunikacija - Je'lo vas Žužinek...
|
Mili moj metroseksualni narode, nebrojeno ste puta prošli tu situaciju, pomalo poput ulice u kojoj živite, ali i da vas muče B.a.B.e., ne biste znali opisati treću zgradu na desnoj strani. Poznato? Naravno. I koliko vam se, muška moja subraćo i žene koje se tako osjećate, desilo da se upoznate sa pripadnicom ljepšeslabijeg spola (o lažima marketinga kontaktirati Udrugu Potrošač) i srce bi vam zatreptalo, ili bi se barem između pleksusa i vrha najduže stidne dlake desilo ono toplo, leptirasto komešanje...? I onda biste podsvjesno – okicama pipkajući obrve, oči, usne, vrat, jabučicu, ramena, grudi, struk, bedra, gležnjeve, stopala – počeli anticipirati pokrete vašeg malog skakača na šahovskom polju množidbe. Muški to, naime, mogu; raditi dvije stvari istodobno. U međuvremenu biste – ultimativna figa vunenogaćim retro – feministicama zaglavljenima na solunskom frontu ravnopravnosti – odavali dojam pažljivog slušatelja. Kratkim, umjerenim ali izuzetno pogođenim opaskama i decentnim gestama potvrđivali ste divnoguzoj plavušici, savršenorukoj crnki ili maznoglasnoj crvenokosici, kako potpuno shvaćate njezina razočaranja, njezino samopropitivanje. Kao na vrhu lasvegaškog nebodera, na vašem je čelu krupnim, neonskim slovima (prodajno-poticajno) treperuckalo – ŽENORAZUMITELJ. U idealnom slučaju, niste stigli niti preventivno izonanirati, kako bi potonja kopulacija makar približno poprimila naznake željenog trajanja. No, svakako – griješim li, desilo vam se?! I onda... Par kratkih filmopremota kasnije, bole vas koljena. Zašto niti jedan pošteni motel na sat ne nudi bračni madrac, nego uvijek usred akta koljenom udarate u prečku spojenih kreveta, dok se madraci kao kletvom puničinom razmiču sa svakim vašim razumijevanjem ubrzanoritmično dahćuće družice – vi nikad nećete shvatiti. (O potpisivanju na recepciji, o kartičnom plaćanju i o riziku da vam motel za nagradu vjernosti oko Božića pošalje poklon-bon za cijelu obitelj već sam pisao, pa neću opet.) Osim koljena, boli vas i mjesto, gdje virtualni ljepotani imaju trbušne mišiće. Niti sa leđima nije najbolje. Ali, vi ne posustajete. Zainteresirano gledajući kroz kadar vaše priležnice pod tušem, pokušavate se prisjetiti termina CroCopove borbe ili utrke Formule 1. Ona vam se treptavo i zadovoljeno smješka kroz paru (koju dakle plaćate isključivo gotovinom, prezivajući se kontra svakom slovu stvarnog prezimena. Wbgoya, na primjer.) Zbilja /par dana kasnije/, otkud joj pomisao, da biste trebali odgovarati na mailove? Smsove? Komentirati slike njezine na oca ličeće kćerkice tankih usana ispod bezizražajnih očiju? I vrijedite li si samolažnog bilježenja u kalendar njezine opaske o zajedničkom produženom vikendu oko Uskrsa? Otkud to, a do nekidan, do te večeri, do motela, ma i do pare iz kupaone nakon svega, vi ste bili savršen par; vi ste se razumjeli, bez nesporazuma, bez iluzije, projekcije, potiskivanja? Sve je bilo jasno... do nekidan... Pa vi ste bili okrunjeni njezinim divljenjem; vi ste bili shvaćen i prihvaćen – o, itekako – ženorazumitelj...?! A sad – blekaut. Overkil. Da kako, da otkud, da svašta. Sopranski nosodiz, otrovnosiktavi. I zato, mili moji, odlučio sam upisati studij. Opet. Jer želim spoznati; želim naučiti. Naime, naše malo misto, Orašje, Elba moja, već par godina ima prirodoslovno – matematički fakultet. I filozofski. Pa svaka samodržeća kućanica i tajnica kantonalnog ministarstva turizma upiše fino fakultet, vanredno, te svaki vikend odsluša predavanja i položi po par ispita. I eto je – ili eto ga – dok trepneš sa priznatom mostarskom diplomom. With a little help of Koso R. Dakle, odlučio sam. Marljivo ću učiti i raditi. Postati akademski građanin; pripadnik poštene inteligencije i - certificirani ženorazUMitelj. Upisujem fakultet. Smjer: Kopulativne komunikacije. ... da vas Je'lo ... ... a suivre...  |
