Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/auzmish

Marketing

Što delatj - obščeobrazovateljnaja peredača

Sve je teže u prašumlju vijesti i kvazivijesti shvatiti svijet.
Dođe mi afirmativno kimati glavom na dobre stare socrealistiške vijesti.
Umro drug N.N.; kombinat premašio plan; odlikovana muzara - rekorderka; Abesinija lansirala raketu. I sve se fino zna. Odmjereno, informativno, uvijek aktualno.
A u ovo doba transparentnosti...
„Hitno - daht, daht - idemo do naše novinarke na licu mjesta, koja eeeekskluzivno izvještaaava sa špiaaaceee, puf, pent ... Kolegice Kreštjajev - Bulaznić, kakvo je treenutnoo staanjeee?“
Mhm.
„Poznata i nagrađivana spisateljica Nives Celzijus žali se na iskrivljenu percepciju javnosti o njoj. Samo za NAJEXKLTL – Nives, kako tumačite situaciju u kojoj se nalazite, i u čemu vidite ulogu medija?“ /... meket, meket... truć, trept... /
Hmh.
(Već mi tu dođe miljeić u znak odlučnog prosvjeda sa tevea stavit' sebi na glavu. Da se vidi, tko je lud.)

Ali i inače.
Gotovina et al u Haagu čekaju osudu za zločinački pothvat i prekomjerno granatiranje.
NATO pothvatio Libiju i Obalu Slonovače i granatira ... itd.
...
(Dobro je, nas barem nisu tada...)
...

U Posavini Behasanskoj, kruže štorije da se najviše isplati za dobijanje subvencija imati crkle žive krave. Po broju krava po glavi stanovnika spadamo među potaknutije.
Zgodno je i vispreno i u ime nepostojeće puradi dizat lovu. Za purad.
Kao dić' penziju za pokojnu babu; eno je u šupi... Špranca je špranca.
Tu se je kao Italija, gdje poljoprivrednici od EUnije muzu subvencije za krave – metuzaleme i njihove duhove nemirne, koji muču sa drugog svijeta odavno.
Ali to je dobro; to mi veli da smo i mi spremni za EUropu, bi se reklo, an pari.
A jer je ulazak u Uniju stvar i zasluga vlade, naša Vlada dakle maltene je po uspješnosti dostigla uspješne vlade Rumunjske i Bugarske.
Fali zadnjih sto metara, ali sad će to. Super nam pravac.
Blago nama.
Što misliš da imamo neku anemičnu, neuspješnu Vladu, poput Norvežana. Recimo. Oni ni da otpočnu pregovore o pridruživanju.
A gle nas!
Kad se počnemo zbrajati kako u Euniji medeno mlijeko ipak ne teče iz slavine 24/7, vjerojatno će biti kriva loša vlada. Pa će Milanović popraviti stvar. I izvući nas iz Unije odgovornošću dobrog političara. (Konspirativni je plan time dobiti nacionalpolitički alibi za ponovni postupak pridruživanja. Nemojte da bude da nisam rekao na vrijeme.)
Mi ćemo, naravno, gledati, poluotvorenih usta musavih. Neki će se domunđavati da su znali. Ćutili, dapače.

Kraju i Europa, u kojoj ćemo danom pripuštanja svi promirisati, biti zaposleni i nezaduženi, jer to zaslužujemo. Od stolieća sedmog.
Mene muče banalnije stvari.
Imamo tunel, pa se lokomotiva u njega zabije. Da nije izgubljenog života, dometnuo bih, hoće li Ha te Že odgovarati za oštećenje tehničkog spomenika, koliko je stara rupa...
A Vrgorčanima – da je imati tunel.
Možda da Kalmeta da posebnim transportom (Šućmuć Impex, direktna pogodba, jerbo da je urđentno) prevesti tunel sa fiumenske pruge u Ujevićeve krajeve. Em Vrgorčani opet u tri poteza na obali, em riječka pruga sigurnija. Win – win.
U stvari, kad su već Bugari krenuli zaštititi rakiju kao nacionalni brend, ajmo mi krenut u osvajanje Europe izvozom tunela iz Lijepe Naše.
...

Ali, velim, sve mi je teže sve to pratiti i shvatiti.


Post je objavljen 17.04.2011. u 10:32 sati.