Marketing
Jelo Žužinek i upitnost kite
Veli teta Teršelič nekidan među ostalim, bitno je za naglasiti da je među žrtvama „Oluje“ bilo i žena.
Pa naravno da je bilo. Bilo je i plavookih ljudi, i onih sa brojem cipele tim-i-tim. Ćelavih je bilo isto.
Podigavši obrvu, pokušao sam zamisliti frtutmu, koja bi uz sve ove frke i bauljanja oko Haaga i Gotovine i rata i mira nastala, da se nađe neki Lošo ili Jošgoro izjaviti, kako su prvocrtne žrtve rata inače uglavnom i prvenstveno muški, te da bi se imalo tražiti neku ravnopravnost.
Ili da netko skroz ozbiljno veli su statistički više zločina počinili, ne znam, Slavonci, a manje Međimurci.
Došlo mi odmah nazvat' Teršeličku.
Ali niti mi se ostajalo podignute obrve, niti mi se razrađivala cijela ta nit kako bih mogao podignuti i drugu, pa sam obrvu spustio a pivu podigao.
Jer muški mogu biti multitaskeri.
Ali nekidan mi se tlo zaljuljalo pod nogicama.
Slušam emisiju na tuzlanskom Radio Kameleonu; pristojan, poluzafrkantski radijojčić.
I onda voditeljica postavi anketno pitanje – „Kako tumačiti kad muškarac poklanja cvijeće?“
Pazi, tumačiti.
Mislim, moglo se pitati i kako tumačiti kad žena kuha ručak. Recimo.
I onda krene nevjerojatnost seizmička.
Očekivao sam čuti makar dijelom, on ju voli; ona mu je draga; on se osjeća bliskim.
Ali, sinko moj...
On ju vara. On samo želi seks. On ima drugu. On je zeznuo. On je zapio pa se sad vadi. On ima drugog. On misli da je ona glupa i da će cvijeće nešto riješiti.
Sa svakim javljanjem, kao da sam čuo udarac bata u vrh drvenog kolca..............
Niti jedna slušateljica nije rekla, obradujem se, drago mi je; godi mi pažnja. Niti jedna nije niti dopustila mogućnost da kitodjelitelj možda zbilja voli; da je možda baš dobio plaću i prolazio kraj cvjećarne pa se posebno sjetio svoje drage. Niti jedna nije rekla nešto u smislu, oboje volimo imati lijep buket na stolu ponekad.
Niti jedna.
On vara, on podcjenjuje, on mulja, on se izvlači, on laže.
Je li zgođušna cvjećarka u mojoj cvjećarni dakle moj suučesnik, ili se izruguje mojoj Prvozakonitoj, kad joj kupim cvijeće; trebam li se osjećati kao da kupujem porno na kiosku kolodvora ako prijateljici darujem cvijet, jer je lijep dan i draga mi je?!
(I opet, kako tumačiti, kad žena skuha ručak; kad, ups, dopuni zrak u gume auta? :-P )
Vrlo nesigurnim pokretima, jutros sam zalio cvijeće na terasi.
Osjećaj nelagode ne popušta.
Možda me mljetska arja i stonske kamenice vrate zdravoj vjeri, da je sve, kako treba biti.
(Je li Odisej svojoj Hanumi pružio kiticu po povratku i što je to imalo značiti, reći će mi se...)
Prešućujući tucanje u Hrvata, sretan vam Uskrs želim...
Jelo Žužinek
P.S.
Dragi prijatelju moje Prvozakonite, ne, ja Te ne pratim, ma kako nam zvijezde ličile. Te ako poželiš dočarobirati kiticu ili stručak na naš stol za objedovanje, nemam ništa protiv.
;-)
Post je objavljen 21.04.2011. u 12:35 sati.