Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

utorak, 31.10.2006.

Bitke Rimskih legija

Bitka kod Bibracte

Bibracta je bio glavni grad Heduanaca (nedaleko od današnjeg grada Autuna u Francuskoj – po Athumanunhu) kod kojeg je tijekom galskih ratova godine 58. p. K. došlo do bitke između Helvećana (Bojani i Tulinžani) i Rimskih legija kojima je zapovijedao Cezar. Cezar je svoje četiri stare legije postavio u prvu crtu posložene u kohorte pod zaštitom konjaništva, a dvije nove tek ustrojene ostavio je da čuvaju tabor koji se nalazio na vrhu brda. Rimljani su brojili negdje od 36 – 40 tisuća vojnika, a Helvećani, po Cezarovim zapisima, brojili su oko 70-tak tisuća ljudi (Athumanunh vjeruje da je Cezar možda malo pretjerao u brojčanosti protivnika) Helvećani su krenuli u napad uzbrdo prema rimskim legijama točno u podne u složaju kompaktne falange. Rimske legije kohorti krenule su im u susret nizbrdo i odbacile ih na suprotno brdo. Sada su rimske legije kohorti nastupale uzbrdo prema odbačenoj i načetoj falangi Helvećana. Helvećani iz utvrđenog kolskog tabora iznenada udaraju u bok rimskim legijama. U tom trenutku, Cezar još u bitku nije uveo svoje dvije tek ustrojene legije, pa je sada njih poslao na Helvećane koji su provalili iz tabora. Razvila se bitka koja je potrajala sve do pada mraka kada su rimske kohorte potpuno razbile falangu Helvećana i zauzele njihov utvrđeni kolski tabor. Bila je to prva Cezarova pobjeda koja je Rimljanima omogućila nadzor nad cijelom južnom Galijom.

Bitke Rimskih legija

detalj sudara kohorti

Bitka Rmskih legija

kompaktna falanga Helvećana

Bitke Rimskih legija

rimski bojni složaj

nedjelja, 29.10.2006.

Bitke Rimskih legija

Bitka kod Zame

Rimski vojskovođa Scipion Afrikanac Stariji, navukao je Hanibala i njegovu vojsku u ravnicu, mjesto gdje je rimsko, ali i lako numidijsko konjaništvo moglo doći do punog izražaja. Neposredno pred početak bitke ( Athumanunhova sličica označena brojkom 1) Scipion ima 34 000 pješaka i 6000 konjanika, na strani Rimljana bori se i numidijski kralj Masinisa s oko 6000 pješaka i 4000 konjanika. Na drugoj strani Hanibal ima oko 48 000 pješaka, 3000 konjanika i 20 bojnih slonova. Scipion u prvu crtu postrojava manipule hastata (najmlađi rimski legionari), drugu crtu drže na nešto većem odstojanju manipule principa (srednji, najbolji legionari), a treću crtu drže manipule triaria (najstarija godišta legionara). Manipule su zauzele složaj jedna iza druge, a ostavljen je prolaz za protivničke bojne slonove. Lako pješaštvo rimskih manipula (veliti) zauzeli su složaj između manipula hastata. Rimskom konjaništvom zapovijeda Gaius Laeilus Maior koji se s rimskim konjaništvom nalazi na lijevom krilu složaja manipula pješaštva, dok se lako numidijsko konjaništvo nalazi na desnom krilu složaja Rimske vojske. Hanibal svoj bojni poredak slaže također u tri crte. U prvu crtu postrojava najamnike (po Athumanunhu – Kelti, Ligurijanci, Balerici i Mauritanci), drugu ustrojava kartažansko pješaštvo, makedonsko pješaštvo i afričko pješaštvo (Numidijci), a treću grade Hanibalovi ratnici veterani iz bitaka u Italiji. Kartažansko konjaništvo nalazi se na krilima, a bojni slonovi nalaze se ispred bojnog složaja. Bitka se vodila u četiri faze. U prvoj fazi napad započinju bojni slonovi (Athumanunhova sličica broj 2). Rimski legionari vikom i bukom, mačeva po štitovima, uplašili su bojne slonove koji se, našavši se u međuprostorima rimskih manipula još i napadnuti strijelama rimskog lakog pješaštva (velita), okrenu i naprave pomutnju u redovima vlastitog pješaštva. U drugoj fazi bitke sukobila su se konjaništva (Athumanunhova sličica broj 3) i u tom sudaru rimsko konjaništvo potuklo je kartažansko. U trećoj fazi bitke došlo je do sudara falangi (Athumanunhova sličica broj 4) pješaštva. Hanibal pokušava nešto što je već bilo viđeno u bitki kod Kane, pa na bokove rimskog bojnog složaja šalje svoje veterane iz Italije. Isto čini i Scipion, te i on šalje manipule principa i triara na bokove protivnika, pa tako dolazi do frontalnog sudara falangi. U tom strašnom sudaru falangi kartažansko pješaštvo postiglo je uspjeh, ali sada se, u četvrtoj fazi bitke (4), rimsko konjaništvo vraća iz progona kartažanskog konjaništva i silovito udara u leđa kartažanskom pješaštvu. Navala rimskog konjaništva slomila je kartažansko pješaštvo i bitku dobiva Rimska vojska. Bitkom kod Zame Kartaga je izgubila svoju samostalnost i morala je platiti veliku ratnu odštetu Rimu, a izgubila je zauvijek i sve afričke posjede koji prelaze u vlast Rima.

Bitke Rimskih legija

bojni slonovi započinju bitku

Bitke Rimskih legija

rimsko konjaništvo napada kartažansko konjaništvo

Bitke Rimskih legija

rimsko konjaništvo udara s leđa

subota, 28.10.2006.

Bitke Rimskih legija

Bitka kod Cynoscephalae (pasja glava)

Cynoscephalae nedaleko Farsala u Tesaliji gdje su 197. godine p. K. Rimljani zadali odlučujući poraz Makedonskoj vojsci (makedonskoj falangi) kralja Filipa V. Do bitke je došlo kada je jedan manji izvidnički odred Rimske vojske, 300 konjanika i 1000 pješaka, naletio na makedonsko bojno osiguranje (predstražu) i tijekom iznenadnog boja rimski je odred odbačen. Rimski vojskovođa, konzul Titus Quinctius Flamininus, odmah je ojačao odbačeni odred s još 500 konjanika i 2000 pješaka, pa je u ponovnom boju odbačena makedonska predstraža s brežuljaka gdje su bili razmješteni. Kralj Filip V. U boj uvodi svježe snage, preotima brežuljke i progoni rimsku vojsku sve do tabora. Rimski vojskovođa odmah je složio rimsku vojsku za bojno djelovanje, a u tom složaju nalazi se oko 24 600 pješaka (oko 2600 Grka) i oko 24 000 konjanika (oko 400 grčkih konjanika). Kralj Filip V. Dobro je presudio da zemljište ne odgovara teškoj, kompaktnoj i glomaznoj makedonskoj falangi, ali je na nagovor podređenih časnika (koji pak su opijeni žarom pobjede) popustio i izašao u složaju za bitku. Makedonska vojska u tom složaju ima oko 23 500 pješaka i oko 2000 konjanika. Složaj makedonske falange bio je u dva dijela, a isto tako podijeljen je bio i rimski složaj legija manipula. Konzul Flamininus osobno je zapovijedao lijevim krilom rimskih manipula, pa je to krilo i započelo napad na makedonski složaj. Kad je makedonska falanga desnog krila izdržala udar i u protunapadu potisnula rimsko lijevo krilo, Flamininus se brzo seli na desno krilo rimskog složaja, te uz potporu bojnih slonova napada makedonsko lijevo krilo koje se još nije ustrojilo za bitku. Upravo na lijevom krilu makedonska teška i glomazna falanga nije mogla izgraditi svoj složaj zbog neodgovarajućeg zemljišta, a dio lijevog makedonskog krila već je krenuo za svojim desnim krilom koje je potisnulo lijevo krilo rimskog složaja. Rimsko desno krilo potpuno je razbilo lijevo krilo makedonskog složaja, a potom je Flamininus uputio oko 20 manipula u bok makedonskom desnom krilo koje je izgubilo početni pobjednički udar, pa je na kraju i ono razbijeno. Makedonija je bila prisiljena na mir s Rimom, izgubila je cijelu Grčku kojom je do tada vladala, a makedonska falanga zabilježila je prvi poraz od rimske elastičnije manipule.

srijeda, 25.10.2006.

Bitke Rimskih legija

Bitka kod Pidne

Pidna, drevni grad u Egejskoj Makoedoniji u Solunskom zaljevu, oko 40 km jugozapadno od grada Soluna, u trećem rimsko-makedonskom ratu bio je poprište velike bitke nadnevka 22. lipnja 168. godine p. K. Rimskom vojskom zapovijedao je konzul Lucije Emilije Paul (Lucius Aemilius Paullus Macedonicus), a makedonskom kralj Persej. Rimski konzul nije želio ništa riskirati, pa je svoje legije posložio u bojni složaj na brdovitoj lijevoj obali rječice Mauroneri (Eson) na oko 20 km južno od grada Pidne. Rimski složaj bio je u potpunosti defanzivan. Bitka je započela sudarom rimske predstražne i makedonske falange u prethodnici, na samom lijevom krilu gdje su bili Tračani. U početku bitke makedonske falange postigle su početne uspjehe, ali samo do trenutka kada nisu zagazile na ispresijecano zemljište. Na tom zemljištu makedonska glomazna falanga izgubila je svoj bojni složaj i potrgala se na nekoliko zasebnih falangi. Time je makedonska falanga izgubila svoje glavne značajke, a to su kompaktnost i silinu udara – po Athumanunhu. U nastale pukotine (praznine) hitro su uletjeli rimski veliti (laki pomoćni pješaci) i napali falangu bočno i u pozadini. Sudarom legija kohorti i manipula s makedonskim falangama razvila se strašna bitka koja je završila pobjedom Rimljana. Kralj Persej podlom izdajom je pao u rimsko zarobljeništvo. Pobjeda Rimljana kod Pidne označila je i kraj antičke Makedonije kao i njezinu hegemoniju u Grčkoj, a rimska se imperija tako proširila i učvrstila u Grčkoj.

srijeda, 18.10.2006.

Rimski bojni složaji

shematski prikaz centurija u rimskoj manipuli

Rimski bojni složaji

shematski prikaz rimske legije manipula

Rimski bojni složaji

Rimska falanga – manipula, kohorti i legija

Iako su u početku Rimljani preuzeli grčku falangu ubrzo je napuštaju i grade svoj bojni red i složaj na potpuno novi način. To je bojni složaj manipula koje ustrojavaju falangu. Rimski bojni red ustrojen u manipule koje su povezane činile falangu prvi je povijesni početak razvoja taktičkih postrojbi. Svaka manipula dobiva zastavicu oko koje se okupljaju njezini ratnici, a svaka manipula ima dvije centurije. Manipulu ustrojavaju ratnici postrojeni u šest vrsti po dvadeset redova (20 x 6 = 120 x 10 manipula u jednom redu = 1200 ratnika u prvom redu falange). Falanga manipula u napad polazi korakom, te postupno popunjava i zatvara nastale intervale između svojih manipula da bi pred sam sudar ratnici iz prvog reda falange (hastati) izbacili svoja koplja i na protivnika navaljuju mačevima. Drugi red falange koji se kreće na oko 80 metara iza prvog reda čine ratnici (principi) koji popunjavaju praznine koje su nastale padom ratnika hastata ili pak se uvlače u pukotine koje su nastale u protivničkom složaju nakon udara hastata. Ako se bitka otegne vremenski ratnici principi spremni su za zamjenu umornih ratnika hastata iz prvih bojnih redova. Ratnici trećeg reda triari udaljeni su na oko 100 metara iza reda ratnika principa. Triarii popunjavaju redove palih principa ili pak priječe uvlačenje protivničkog složaja u nastale pukotine vlastitog složaja. U daljnjem razvoju bojnog reda Rimske vojske dolazi do još jednog napretka, pa tako drugi bojni red više ne djeluje frontalnim udarom nego se zaokreće i udara u otkrivene bokove protivničkog složaja, pa je tim bojnim manevrom konjaništvu omogućeno da udari još dalje u dubinu protivničkog rasporeda. Vrhunac razvoja bojnog poretka Rimska vojska doživljava pojavom kohorti. Pojava kohorti dala je mogućnost zapovjedniku da svoj složaj gradi na način koji mu najbolje odgovara na konkretnom zemljištu, a kohorte se vrlo lako mogu uporabiti i pomicati na bojišnici prema mjestima gdje je udar najpotrebniji ili pak je potrebiti protuudar, ili može biti zatvoriti nastalu prazninu, ili pak obrambeni red zbiti u vlastitom poretku.
Na Athumanunhovim sličicama koje shematski prikazuju bojni red i složaj Rimske vojske zorno su vidljivi pomaci rimske falange manipule preko rimske falange kohorti u odlično uvježbane rimske legije koje tako davno prije doniješe drevnom Rimu moć i slavu neograničenu.

utorak, 17.10.2006.

Bitke falangi

Bitka na Graniku – 334. godina pr. K.

Rječica Granik (danas Kodžabaš – Kocabas) u sjeverozapadnom dijelu Male Azije utječe u Mramorno more bila je 334. godine pr. K. poprište prve bitke između Makedonaca i Perzijanaca u kojoj je Aleksandar III. Makedonski zapisao svoju prvu pobjedu tijekom pohoda na Perzijsko carstvo. Satrapi (satrap – zaštitnik države u drevnoj Perziji, carski namjesnik u provinciji Velikog Perzijskog carstva – po Athumanunhu) Male Frigije, Frigije, Lidije i Kapadokije (satrapije – pokrajine Perzije – po Athumanunhu) prikupili su oko 20 000 konjanika i 20 000 grčkih najamnika pješaka i dočekali Makedonce koji su brojili oko 30 000pješaka i 5000 konjanika. Makedonci su u napad krenuli s hodnje na posložene falange Perzijanaca kje su kao potporu iskoristile rijeku Granik. Aleksandar III. Makedonski svoje napadajno težište (glavni napor – po Athumanunhu) imao je na desnom krilu složaja, a napad su predvodili teški konjanici (heteri) kojima je Aleksandar III. osobno zapovijedao. Kada je perzijsko konjaništvo popustilo i bilo odbačeno od rijeke Granik, makedonsko pješaštvo opkolilo je grčke najamnike i krvavo se obračunali s njima kao s izdajnicima. Na životu je ostavljeno svega 2000 mlađih Grka koji su otjerani na težak prisilan rad u tadašnju Makedoniju. Perzijsko konjaništvo pretrpjelo je gubitke od oko 1000 konjanika dok su se ostali povukli i spasili. Podaci o gubitcima Makedonaca opet su proturječni i gotovo neprihvatljivi, pa tako po Arijanu, Makedonci su izgubili svega 85 konjanika i 30-tak pješaka u što Athumanunh opetovano sumnja jer takvi gubitci ne odgovaraju opisu krvave bitke. (Ako su Makedonski pješaci pobili oko 18 000 grčkih pješaka i tijekom toga izgubili samo 30-tak svojih Athumanunhu to izgleda kao da su Grci stajali i samo čekali da ih Makedonci pokose. To je neprihvatljivo i malo vjerojatno – po Athumanunhu)
Na Athumanunhovoj slici Makedonski bojni složaj označen je: 1 – heteri s Aleksandrom III., 2 – bacači koplja, 3 – sarisofori, 4 – hipaspisti i pezeteri, 5 – grčko konjaništvo, 6 tesalijsko konjaništvo, 7 – grčki najamnici pješaci.

bojni slonovi protiv bojnih slonova

detalj trenutka sudara falangi

bojni slonovi u bitci falangi

petak, 13.10.2006.

Bitke falangi

Bitka kod Heronee – 338. godina pr. K.

Heronea je drevno naseljeno mjesto u Beotiji, u drevnoj Grčkoj, kod kojeg je došlo do odlučujućeg sudara grčke i makedonske falange tijekom pohoda Makedonskog kralja Filipa II. Makedonskog. Grci (Atenjani, Tebanci i njihovi saveznici) svoj bojni složaj posložili su sukladno tadašnjim pravilima falange, a brojili su 39 000 ratnika. Na drugoj strani Makedonci i njihovi saveznici posložili su se također sukladno tadašnjim važećim pravilima falange, a brojili su 32 000 ratnika. Povijesni izvori ne daju baš dovoljno vjerodostojnih podataka za detaljnu rekonstrukciju bitke, ali jedno je sigurno, a to je da je bitka riješena na krilima. Kada su Atenjani potisnuli desno makedonsko krilo kojim je zapovijedao Filip II. na lijevom krilu makedonsko teško konjaništvo potpuno je razbilo desno tebansko krilo, te je u toj teškoj bitci izginula cijela tebanska Sveta satnija koja se hrabro borila do posljednjeg ratnika. Kako je Aleksandar III. izbio do kraja tebanske falange udario je u bok protivničkog središta, njegov otac Filip II. okrenuo je svoju falangu i prešao u protunapad. Taj manevar oca i sina zapravo je i riješio bitku u korist Makedonaca. Tijekom bitke poginulo je oko 1000 Atenjana, a oko 2000 ih je zarobljeno, za Tebance i druge Grčke kontingente Athumanunh nije mogao pronaći vjerodostojne podatke u dostupnim mu izvorima. Poraz grčke falange Athumanunh objašnjava boljom izvježbanošću i stegom makedonske stajaće vojske nad grčkom dragovoljnom građanskom vojskom.

grčki i spartanski hoplit

četvrtak, 12.10.2006.

Bitke falangi

Bitka na Hidaspu – 326. godine pr. K.

Na rijeci Hidaspu (Hydaspes) (danas rijeka Jihlam, lijeva pritoka rijeke Ind – po Athumanunhu) godine 326. pr. K. došlo je do sudara Makedonaca koje je vodio Aleksandar III. Makedonski i Indijaca koje je vodio kralj Por. Indijci su svoj bojni složaj posložili na lijevoj obali Hidaspa, a Aleksandar III. Makedonski znajući da ne može pred protivnikom nasilno priječi rijeku širine oko 900 metara, pokušava dezinformacijama i raznim demonstrativnim napadima i djelovanjima odvući pozornost protivniku. Tako uspijeva neprimjetno rijeku preći 30 km uzvodno s oko 5000 konjanika i 6000 pješaka. Kada je kralj Por shvatio Aleksandrove namjere u susret mu je poslao svoga sina s 2000 konjanika i 120 bojnih kola. Makedonsko konjaništvo pregazilo je te indijske snage i odbacilo ih sa svoga smjera nanijevši im pri tomu velike gubitke. Nakon toga kralj Por osobno je krenuo u susret Aleksandru s 4000 konjanika, 30 000 pješaka, 300 bojnih kola i 200 bojnih slonova. Složaj koji je kralj Por postavio za predstojeću bitku bio je slijedeći: pješaštvo u središtu, konjaništvo na krilima, a bojna kola i slonove postavio je ispred pješaštva kao glavnu potporu. Makedonci pak su zauzeli svoj gotovo uobičajen bojni složaj: pješaštvo u središtu, a konjaništvo na krilima. Razvila se izuzetno krvava i teška bitka, gotovo užasna i dotada neviđene. Bojni slonovi gazili su makedonsko pješaštvo, hvatali ih surlama i bacali u zrak, probijali ih posebno ojačanim i zašiljenim kljovama. Iako su pretrpjeli osjetne gubitke makedonski pješaci potpomognuti streličarima oborili su vodiče slonova i nanijeli slonovima bolne i teške rane. Slonovi podivljali od bolova i bez vodiča okrenuli su se i jurili prema vlastitom pješaštvu koje su iznenada i pregazili. Bitka je nastavljena nesmanjenom žestinom i na kraju kao pobjednici izlaze Makedonci. O gubicima opet ima proturječnih i gotovo nevjerojatnih podataka. Prema Arijanu Makedonci su imali samo 230 poginulih konjanika i 80 pješaka, dok Indijci imaju oko 20 000 poginulih pješaka i 3000 konjanika. Athumanunh pročitavši i sagledavši sav užas bitke koji je isti Arijan opisao, s ovim se nikako ne može složiti, te ovakav omjer stradalih ne odgovara ni u kojem slučaju samom opisu strašne, užasne i krvave bitke na obalama drevnog Hidaspa.

izljev znoja i krvi ratnika koji se treskom srušio na zemlju

zastrašujuća divota bitke

ratnik do ratnika, štit do štita, kaciga do kacige, koplje do koplja - falanga

srijeda, 11.10.2006.

Bitke falangi

Bitka kod Issa – 333. godina pr. K.

Issa (Issus) grad je u drevnoj Kilikiji u istonarečenom zaljevu (danas Iskenderuski zaljev – Iskenderun körfezi) gdje je Aleksandar III. Mekedonski nanio poraz perzijskom kralju Dariu III. Kodomanu. Točno mjesto gdje se odigrala ta veličanstvena bitka sporno je i proturječno u postojećim povijesnim izvorima. Athumanunh se priklanja izvorima koji govore da se bitka najvjerojatnije vodila na rječici Pinar (danas Deli Čaj – Deli Cay). Približno Makedonci su brojili oko 30 000 pješaka i oko 5000 konjanika, a Perzijanci približno isti broj. Do bitke je došlo nakon što su se prvi put protivnici promašili, zapravo su se grješkom mimoišli. Kad su se napokon susreli obije strane morale su najprvo okrenuti svoja čela (frontove), a to je bilo izuzetno nepovoljno za Makedonce. Prateći prirodne značajke desne obale rječice Pinar Perzijanci su svoju glavninu konjaništva posložili na desnom krilu odmah do ruba obale mora, bojni složaj Perzijanaca nastavili su grčki teški pješaci hopliti, a nizvodno od njih složaj su gradili Kardaci (najvjerojatnije Kurdi - po Athumanunhu) koji su također bili teški pješaci. Manji dio perzijskog pješaštva prešao je rijeku i posložio se stršeći u ravnicu s namjerom da ugroze Makedoncima desni bok kada ovi krenu u napad. Sve u svemu prema Athumanunhu perzijanci su zauzeli klasični obrambeni položaj oslanjajući se na rječicu Pinar i obalu mora i bilo je dostatno samo da izdrže i odbiju napad Makedonaca koji bi se potom našli u vrlo teškom položaju, gotovo bezizlaznom. Međutim Aleksandar III. Makedonski prvo je odbacio perzijsko istureno pješaštvo, pa je potom sa svojim teškim konjaništvom krenuo u nasilni prijelaz preko rijeke, dok je njegovo pješaštvo ustrojeno u falangu krenulo naprijed u namjeri da također pregazi rijeku Pinar. Na makedonskom lijevom krilu bitka je započela nešto kasnije tek kada je perzijsko konjaništvo prešlo rijeku i dovelo tesalijsko konjaništvo u vrlo težak položaj. U tom trenutku bitka je bila u kakvoj takvoj ravnoteži jer su obije strane imale gotovo idealnu priliku da udare u otkriveni bok protivnikovog središta. Perzijanci to nisu učinili, a po Athumanunhu najvjerojatnije što je obrambena koncepcija perzijskog zapovjednika zapravo sputala inicijativu perzijskom konjaničkom zapovjedniku. Međutim, Aleksandar III. odmah je uočio i iskoristio nastalu situaciju. Privukao je dvije takse teških pješaka (pezetera) (taksa broji 128 ratnika – po Athumanunhu, dakle ukupno 256 ratnika ili jednu sintagmu prema Athumanunhu) i uputio ih je ravno na lijevi bok perzijske falange teških pješaka. Iako ovim njegovim potezom bitka još nije bila rješena, iz neobjašnjivih razloga Darie III. napustio je bojišnicu i time priznao poraz.

makedonsko konjaništvo prelazi rijeku Pinar

perzijska srponosna bojna kola

utorak, 10.10.2006.

makedonska falanga

Bitke falangi

Bitka kod Gaugamele

Gaugamela je mjesto u sjevernoj Asiriji (danas grad Irbil u sjevernom Iraku, istočno od grada Mosula na rijeci Bumod, Al Khazir) kod kojeg je 01. listopada 331. godine pr. K. tijekom vojnog pohoda Aleksandra III. Makedonskog došlo do odlučujuće i presudne bitke između Makedonaca pod vodstvom Aleksandra III. Makedonskog i Perzijanaca pod vodstvom Daria III. Kodomana. Perzijanci su brojili oko 50 000 vojnika pješaka i konjanika, te 100-tinjak srponosnih bojnih kola, a Makedonci su pak imali 47 000 vojnika pješaka od čega oko 7000 konjanika. Makedonska vojska razvila se i posložila u svom klasičnom i uobičajenom bojnom složaju: teško konjaništvo na desnom krilu, a teško pješaštvo u falangi ustrojilo je središte bojnog složaja. Međutim, falanga je bila nešto dublja od 16 vrsti, a posljednji redovi falange bili su pripravni okrenuti svoje čelo i spremni na obranu od napada iza leđa (iz pozadine). Perzijanci su bili uvjereni da će njihova bojna kola unijeti pomutnju i rastrojiti makedonsku falangu koju bi kasnije razbilo perzijsko plemičko konjaništvo, dok bi perzijsko konjaništvo s krila obuhvatilo makedonska krila. Perzijanci svoje pješaštvo stavljaju u drugorazrednu ulogu. Međutim, kada su perzijska srponosna kola jurnula na makedonsku falangu zapljusnule su ih prave kiše strijela makedonskih strijelaca. Vozači bojnih kola padali su pokošeni, a ranjeni i podivljali konji razletjeli su se na sve strane bojišnicom. Istodobno na desnom makedonskom krilo došlo je do sudara konjaništva i razvila se teška konjanička bitka s promjenjivim uspjesima. Kako se makedonsko pješaštvo u falangi oslobodilo bojnih kola, krenulo je u pomoć svom konjaništvu, ali se dio morao okrenuti i prihvatiti bitku s nadolazećim perzijskim pješaštvom. Takav manevar potrgao je falangu i podijelio ju je na dva dijela. Kroz nastali međuprostor sjurilo se perzijsko konjaništvo, ali umjesto da udari potrganoj makedonskoj falangi po otkrivenim bokovima, perzijski konjanici okomili su se na makedonski tabor u namjeri da ga opljačkaju. Makedonski tabor stali su braniti malobrojni Tračani koji su bili ubrzo svladani, ali su ipak stvorili dovoljno vremena da se dio pješaka u falangi okrene i posloži u novu falangu koja je svom silinom udarila na perzijsko konjaništvo. Istodobno je slomljeno perzijsko lijevo krilu u naletu i međusobnom djelovanju makedonskog konjaništva i pješaštva, a nakon toga razbijeno je i perzijsko usamljeno središte. Točan broj mrtvih i ranjenih teško je odrediti poradi proturječnih izvora, ali prema Diodoru Perzijanci su imali kudikamo veće gubitke od Makedonaca. Inače, ova bitka može se i u nekim povijesnim izvorima pronaći i kao Bitka kod Arbele – po Athumanunhu.
Na Athumanunhovoj slici crvenim brojkama prikazan je bojni složaj Perzijanaca: 1 – plemičko konjaništvo s Dariem III., 2 – perzijsko pješaštvo, 3 – perzijsko konjaništvo raznovrsno, 4 – perzijsko drugorazredno (slabije) pješaštvo, 5 – perzijska srponosna bojna kola. Plavim slovima prikazan je bojni složaj Makedonaca: A – makedonska falanga, B – makedonsko teško konjaništvo s Aleksandrom III., C – grčko i tesalijsko konjaništvo, D – hipaspisti, E – grčko pješaštvo, F – makedonsko lako pješaštvo i strijelci.

ponedjeljak, 09.10.2006.

Bitke falangi

Bitka kod Mantineje – 362. godina pr. K.

Bitka kod Mantineje koja se odigrala 362. godine pr. K. vođena je u sklopu ratova za prevlast na Peloponezu i većem dijelu tadašnje drevne Grčke. U njoj sudjeluju gotovo sve tadašnje grčke vojske. Prema Diodoru na jednoj su strani Spartanci, Atenjani, Ahajci i Mantinejci, a na drugoj strani su Tebanci, Argivljani, Mesenci i Tesalci. Spartanci i njihovi saveznici raspolagali su s oko 20 000 pješaka i oko 2000 konjanika, a vodi ih Agesilaj II, Tebanci i njihovi saveznici pak su prema tim istim izvorima imali oko 30 000 pješaka i oko 3000 konjanika, a vodi ih Epaminonda. (Athumanunh sumnja u tako velike brojke, a posebice u tako veliku brojnost konjanika, ali ako tako navode Diodor, Polibije, Tukidid i Ksenofont, neka onda tako i ostane) Epaminonda je svoje vojnike rasporedio i posložio sjeverno od Tegeje u uobičajenom složaju na 3 do 4 km od protivnika (složaj 1). Potom Epaminonda kreće prema protivniku kao da želi premjestiti svoj tabor i primaknuti se bliže za predstojeću bitku (složaj 2). Bila je to ustvari Epaminondina varka na koju je Agesilaj II nasjeo. Naime, Agesilaj II pomislio je da Epaminonda samo traži pogodniji položaj i smještaj za ustroj svoga složaja pred predstojeću bitku, pa je svojim ratnicima dao kraći odmor. Epaminonda brzo ustrojava svoju falangu dubine od 50 vrsti, te ovaj put lijevi bok falange štiti konjaništvom. Svoje oslabljeno središte uvlači koso natrag, a desno krilo ustrojava od tesalskih konjanika i lakog pješaštva dubine 6 vrsti (složaj 3). Bitka se razvila velikom brzinom i neviđenom žestinom. Tebanska falanga probila je spartansku crtu obrane prije nego su se Spartanski ratnici uspjeli ustrojiti u obrambenu falangu. Međutim, Spartanci su opetovano dokazali da su doista pravi ratnici i vojnici. Nimalo ih nije uplašila iznenadna pojava Tebanaca, pa su im stali pružiti izuzetno jak i uporan otpor. Razvila se doista teška bitka u kojoj je pao i sam Epaminonda. Pad vojskovođe pokolebao je Tebance baš u trenutku kada su bili na pragu konačne pobjede, pa su se oni povukli. Istodobno, tesalsko konjaništvo uporno i hrabro odolijevalo je atenskom konjaništvu, baš onako kako je Epamononda i zamislio. No, pad Epaminonde i povlačenje Tebanaca, odrazilo se i na moral Tesalaca, pa i oni popuštaju i napuštaju bitku. Kasnije, Ksenofont će zapisati u povijesnim izvorima da su si obije strane pripisale pobjedu.

nedjelja, 08.10.2006.

Bitke falangi

Bitka kod Leuktre

Leuktra je bila manje tebansko naselje smješteno jugozapadno od Tebe kod kojeg se 371. godine pr. K. odigrala veličanstvena bitka između Tebanaca (Beotijski savez) i Spartanaca. Tu je tebanski vojskovođa Epaminonda tukao spartanskog kralja Kleombrota i njegove vojnike. Do sukoba, a kasnije i do bitke došlo je poradi toga što je Epaminonda kao poslanik Tebe odbio potpisati mirovni ugovor koji je bio donesen na sveopćem grčkom kongresu u Sparti na kojem opet nije priznat Beotijski savez s gradom Tebom na čelu, kao niti tebanska hegemonija nad Beotijom. Spartanski kralj Kleombrot upao je sa spartanskim ratnicima u Beotiju znajući da ga vojska Beotijskog saveza očekuje u tjesnacu Koroneje. Zato on prodire uzduž nebranjene obale i u pomorskom arsenalu Kreuside zarobljava 12 tebanskih brodova, pa se otuda okreće prema unutrašnjosti Beotije. Kod Leuktre spartanska vojska naletjela je na beotijsku vojsku koja je tu pohitala manevrirajući unutrašnjim smjerovima. Povijesni izvori navode da su protivnici brojili približno isti broj vojnika. Tako je svaka sukobljena strana raspolagala s 6500 teških pješaka (hoplita), oko 800 konjanika i nekoliko stotina lakih pješaka, ali je lako moguće da su Beoćani bili zanemarivo, ali ipak jači u konjaništvu, a Spartanci su bili nešto jači u teškom pješaštvu. Epaminonda je na svojem lijevom krilu ustrojio snažnu udarnu falangu od 50 vrsti na čijem je čelu bila tebanska Sveta satnija koju je vodio hrabri Pelopid. Ostali dio složaja Epaminonda gradi tako da slabijim odredima zakriljuje i ešalonizira falangu unatrag (kosi bojni složaj – po Athumanunhu) Athumanunh vjeruje da je na lijevom krilu Epaminondinog bojnog složaja postojala neka prirodna brana (šuma, brdo ili sl.) jer je neshvatljivo da je Epaminonda poslao svoje konjaništvo ispred falange umjesto da njime štiti ranjivi lijevi bok duboke falange. Isto tako i spartansko konjaništvo krenulo je prema tebanskim konjanicima umjesto da udari po boku falange. Dakle, nešto se tu prepriječilo konjaništvu i onemogućilo im uobičajen manevar, ali to nije zabilježeno u dostupnim povijesnim izvorima, pa Athumanunh tako promišlja na samo sebi svojstven način. Spartanski kralj Kleombrot klasično je posložio svoj bojni složaj. Ustrojio je falangu dubine od 12 vrsti, te je na desno krilo postavio odlične i najelitnije spartanske ratnike (to je i normalno za tadašnju grčku falangu kojoj je desno krilo uvijek jače – po Athumanunhu) No, Kleombrot nije vidio Epaminondino lijevo krilo koje je bilo zaklonjeno tebanskim konjaništvom. Tako je bitka počela sudarom konjaništva u kojem je beoćansko konjaništvo (možda poradi brojčane nadmoćnosti – po Athumanunhu) vrlo brzo potisnulo spartansko konjaništvo. Iza konjaništva iznenada se u punom naletu pojavila duboka tebanska falanga koja je svom silinom udarila na spartansko desno krilo. Spartanci desnog krila borili su se veličanstveno i vrlo hrabro, pružali su dugotrajan otpor, ali ipak nisu mogli izdržati duboki složaj od 50 vrsti. Spartansko središte i lijevo krilo nikako nije uspijevalo doći do uvučenih središta i desnog krila Tebanaca. Tako su suprotna krila ostala van borbe, dok je desno krilo Spartanaca silinom udara lijevog krila Tebanaca koje je predvodila Sveta satnija odbačeno na rov koji je štitio spartanski tabor. Bio je to spartanski poraz i početak nadmoćnosti Tebe, a spartanski utjecaj sveden je samo na Peloponez. Pojava kosog bojnog složaja falange, te početak uzajamnog djelovanja konjaništva i pješaka unaprijedio je vojnu vještinu tadašnjih vojski i ostao kao prvi takav zabilježen u izvorima povijesti ratne vještine.

Bojni složaji kroz povijest

grčka falanga

Bojni složaji kroz povijest

drevni grčki ratnici

petak, 06.10.2006.

Bojni složaji kroz povijest

Makedonska falanga – teški pješaci (pezeteri) drevne Makedonije također su bojevali svoje bitke posloženi u falange. No, makedonska falanga u odnosu na grčku falangu nešto je zbijenija i sastoji se od 16 vrsti koje pred fron izbacuju svoja duga koplja (sarise) (dužina koplja po Athumanunhu iznosi 5, 5 metara). U odnosu na grčku, makedonska falanga predstavlja napredak glede taktičke kvalitete. Dok grčka falanga pruža svakom ratniku da pokaže svoju vještinu u rukovanju oružjem, te je rastresitija, makedonska falanga je zbijenija, glomaznija od grčke, a samim tima i osjetljivija na svojim bokovima. Međutim, makedonska falanga vještije rabi sudjelovanje ostalih rodova (konjaništvo i lako pješaštvo) te je puno elastičnija i opasnija tijekom masovnog udara. O falangama Filipa II i njegovog sina Aleksandra III Makedonskog teško je pronaći pouzdane izvore, ali jedno je sigurno, a to je da se makedonska falanga neprekidno razvija i modernizira. U početku makedonski teški pješaci pezeteri imaju koplja dužine 4, 93 m, a kasnije 4, 32 m, obično se slažu u 8 vrsti. Rastojanja između ratnika je 0,9 m, a odstojanje 0,6 m. Bio je to dosita gusti i neprobojan zid dugih kopalja nezadrživog udara ako bi se istodobno i kompaktno sjurio na protivnika. Međutim, to što je makedonska falanga dobila u snazi i silini udara izgubila je u okretnosti i samom manevru.

Athumanunh navodi izvor

No, dobro! Athumanunh opet navodi izvor: Povijesni Atlas svijeta od prapovijesti do danas, Mozaik knjiga Zagreb, Zagreb 1994. stranica 11, zemljovid 10. Prve civilizacije na Srednjem istoku, ...

Athumanunh navodi izvor

... a slika koju je nacrtao Athumanunh kopija je tog istog zemljovida i prikazuje Hamurabijevo carstvo, a vidljivo je i Babilonsko carstvo koje se sastoji od Akada, Babilonije, Sumera, Elama i Kaldeje. ...

Athumanunh navodi izvor

... Piše da je to sve zajedno Babilonsko carstvo, te je ono dio tog velikog Hamurabijevog carstva u koje još ulaze kraljevstvo Mitani, Asirija, te Luristan, a Athumanunh falange nalazi kod drevnih Sumerana i ostaje pri svojoj tvrdnji.

četvrtak, 05.10.2006.

Bojni složaji kroz povijest

Grčka falanga – karakteristična je za sve grčke države klasičnog doba, a odlikuje je to što nema utvrđenu dubinu. Broj vrsti mijenja se od bitke do bitke i kreće se od 8 – 12 vrsti, no, ako je broj vrsti veći broj redova je manji. Prvobitna grčka falanga tako uvijek ima oblik paralelograma čije strane, kod istog broja ratnika, stoje u obrnutom razmjeru. Razmaci i odmaci između ratnika iznose po jedan metar što im omogućava slobodnu uporabu oružja. Tijekom bitke bore se samo prve dvije vrste dok ostale redom popunjavaju mjesta ranjenih i mrtvih, a istodobno tjelesno i moralno potiskuju i podupiru prve bojne vrste. Gotovo uvijek teoretski 'dublja' falanga pobijedit će 'pliću' falangu iako su im iste širine i isti je broj ratnika u bitci. Tako dubina falange predstavlja istodobno pričuvu i dinamički potencijal, te falangi daje probojnost. Istodobno širina falange pak istoj omogućava obuhvat i djelovanje po bokovima protivnika. Najslabija mjesta u falangi upravo su bokovi jer da bi se oni obranili od napada u bok krila falange moraju zakrenuti svoj front u stranu odakle prijeti napad, a to pak onda dovodi do gubitka dinamike, a najopasnije je što se u tom trenutku vrlo lako falanga može pokidati i razdvojiti (ako na to ne paze zapovjednici tijekom ustroja falange – po Athumanunhu). Kako to izgleda ustvari: dakle, red je temelj falange, pa ratnici u jednom redu pripadaju istoj lohi (loha je desetina – po Athumanunhu). Više loha, četiri točnije, ustrojavaju taksu (taksa bi po Athumanunhu odgovarala vodu) Dakle, sada tako posložene takse, prve vrste zauzimaju zapovjednici loha, negdje u sredini dolazi najbolji ratnici, dok zadnje vrste zauzimaju zapovjednici taksi, pa sada cijela falanga ima bojni složaj u kojem su najslabiji (neiskusni, mladi, novaci i prestrašeni) potpuno uokvireni. To tijekom bitke sprječava paniku i osipanje falange, a istodobno zapovjednici guraju i tiskaju falangu naprijed. Neposredno pred bitku sukobljene falange postavile bi se paralelno jedna nasuprot drugoj. Ispruživši koplja falange bi krenule običnim korakom jedna prema drugoj, a neposredno pred sami sudar cijela bi falanga prešla u trčeći korak. Tijekom trka gotovo uvijek desno krilo falange malo bi natkrililo lijevo krilo (Athumanunh vjeruje da je to težnja da se ratnicima omogući lakši udar mačem koji se nalazi u desnoj ruci dok je štit u lijevoj) Isto tako na desnim krilima falange nalaze se najelitniji ratnici, pa gotovo uvijek tijekom sudara falangi desna krila potisnu protivnička lijeva, a kasnije se oba desna protivnička krila sudare i ishod cijele bitke zavisi od njihovog uspjeha. Ipak bitke su gotovo uvijek linearne i paralelne. Lako pješaštvo (psiliti) i konjaništvo igraju sporednu ulogu i zadaća im je zaštititi bokove središtu falange gdje se nalaze teški pješaci (hopliti) koji i rješavaju ishod bitke. Tako je sve do Epaminonde kada on mijenja težište falangi, pa na lijevo krilo smješta i dalje najslabije ratnike, ali im znatno povećava broj kako bi protivnikovom kvalitetu suprotstavio kvantitet. No, to nikako ne bi bilo dostatno, pa na lijevo krilo izvlači najbolje ratnike iz središta i desnog krila i te ratnike postavlja na čelo i okolo slabijeg lijevog krila. Sada pak ovo ide na štetu samom središtu i desnom krilu koje bi protivnik mogao, poradi izostanka najboljih, pregaziti. No, Epaminonda se dosjetio i središte s desnim krilom posložio stepenasto unatrag. Tako je sada sudar zakošen, te se pojavljuje prvi kosi bojni složaj (to su po Athumanunhu bitke kod Leuktre i Mantineje koje će on pojedinačno opisati i nacrtati nešto kasnije).

srijeda, 04.10.2006.

Bojni složaji kroz povijest

Bojni složaji

Bojni složaj – (eng. combat formation, njem. Gefechtsordnung, fr. formation de combat) raspored snaga (postrojbi) i sredstava (oružja) za borbu (boj ili bitku) kojim se osiguravaju povoljni uvjeti za manevar (mobilnost, pokretljivost) i najpovoljniju uporabu cjelokupnog bojnog potencijala (postrojbe i oružja) u međusobnom sudjelovanju. Svaki bojni složaj ima obvezatno front ili čelo (središte i krila), bokove (lijevi i desni) te širinu i dubinu. Bojni složaji mogu biti linijski, ešalonirani i u kolonama (slobodni, zbijeni, razmaknuti, klin, kružni, kvadratni i dr.)

Falanga – neprekidan i zbijen linijski postroj u više vrsti koji primjenjuju tijekom bitke vojske antičkih država (odgovara današnjem bojnom složaju – po Athumanunhu). Prvi takav organiziran bojni složaj primijenili su babilonski vojnici, točnije Sumerani. Bio je to bojni složaj jednostavno nazvan 'štit do štita, kaciga do kacige, ratnik do ratnika', a onda se tijekom doba antičkih vojski odjednom javlja riječ falanga. Riječ je nepoznate etimologije. Drevni Dorci, osvajači Peloponeza, prvi su tijekom bitki drevne Grčke uočili i primijenili zbijeni bojni složaj – falangu. Misterij falange nije riješen još ni do današnjih dana, pa se čak i suvremeni vojni znalci razilaze tijekom definiranja pojma falanga. Jedna skupina tvrdi da je to postroj teškog makedonskog pješaštva, druga skupina pak taj pojam proširuje i na grčko teško pješaštvo, dok treća skupina ide najdalje i taj pojam povezuje i s bojnim složajima rimske vojske, te tvrde da je falanga svoj najveći zamah, efikasnost i razvoj imala tijekom Cezara. Athumanunh će tijekom slijedećih dana pokušati povući crtu i smjer nastanka i razvoja falange od drevnih dorskih osvajača do rimskih legija. Tako će Athumanunh obuhvatiti grčku, makedonsku, manipularnu falangu legije i falange kohorti kada su legije složene u tri crte.

utorak, 03.10.2006.

Tenkovi 2. Svjetskog rata

TT značajke IS – 3 model 1945

-težina 46 500 kg
-posada 4 čovjeka (zapovjednik, topnik-strojničar, punitelj i vozač)
-dužina 9,85 m
-širina 3,20 m
-visina 2,45 m
-klirens 0,46 m
-motor V – 11 diesel
-snaga motora 520 KS
-max brzina 40 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 185 km
-oklop čelo tijela 120 mm
-oklop strane tijela 90 mm
-oklop tijela iza 60 mm
-oklop kupole čelo 250 mm
-oklop kupole strana i iza 90 mm
-naoružanje top 122 mm tip D-25T model 1943 plus spregnuta strojnica 7, 62 mm tip DTM i protuzrakoplovna strojnica 12,7 mm tip DShK model 1938

ponedjeljak, 02.10.2006.

Tenkovi 2. Svjetskog rata

TT značajke IS – 2 model IS 122

-težina 46 000 kg
-posada 4 čovjeka (zapovjednik, topnik, punitelj i vozač)
-dužina 9,83 m
-širina 3,07 m
-visina 2,73 m
-klirens 0,46 m
-motor V – 2JS diesel
-snaga motora 520 KS
-max brzina 37 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 150 km
-oklop čelo tijela 120 mm
-oklop strane tijela 90 mm
-oklop tijela iza 60 mm
-oklop kupole čelo 100 mm
-oklop kupole strana i iza 90 mm
-naoružanje top 122 mm tip D-25-T model 1943 plus tri strojnice 7, 62 mm tip DT

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!