Bitka kod Issa – 333. godina pr. K.
Issa (Issus) grad je u drevnoj Kilikiji u istonarečenom zaljevu (danas Iskenderuski zaljev – Iskenderun körfezi) gdje je Aleksandar III. Mekedonski nanio poraz perzijskom kralju Dariu III. Kodomanu. Točno mjesto gdje se odigrala ta veličanstvena bitka sporno je i proturječno u postojećim povijesnim izvorima. Athumanunh se priklanja izvorima koji govore da se bitka najvjerojatnije vodila na rječici Pinar (danas Deli Čaj – Deli Cay). Približno Makedonci su brojili oko 30 000 pješaka i oko 5000 konjanika, a Perzijanci približno isti broj. Do bitke je došlo nakon što su se prvi put protivnici promašili, zapravo su se grješkom mimoišli. Kad su se napokon susreli obije strane morale su najprvo okrenuti svoja čela (frontove), a to je bilo izuzetno nepovoljno za Makedonce. Prateći prirodne značajke desne obale rječice Pinar Perzijanci su svoju glavninu konjaništva posložili na desnom krilu odmah do ruba obale mora, bojni složaj Perzijanaca nastavili su grčki teški pješaci hopliti, a nizvodno od njih složaj su gradili Kardaci (najvjerojatnije Kurdi - po Athumanunhu) koji su također bili teški pješaci. Manji dio perzijskog pješaštva prešao je rijeku i posložio se stršeći u ravnicu s namjerom da ugroze Makedoncima desni bok kada ovi krenu u napad. Sve u svemu prema Athumanunhu perzijanci su zauzeli klasični obrambeni položaj oslanjajući se na rječicu Pinar i obalu mora i bilo je dostatno samo da izdrže i odbiju napad Makedonaca koji bi se potom našli u vrlo teškom položaju, gotovo bezizlaznom. Međutim Aleksandar III. Makedonski prvo je odbacio perzijsko istureno pješaštvo, pa je potom sa svojim teškim konjaništvom krenuo u nasilni prijelaz preko rijeke, dok je njegovo pješaštvo ustrojeno u falangu krenulo naprijed u namjeri da također pregazi rijeku Pinar. Na makedonskom lijevom krilu bitka je započela nešto kasnije tek kada je perzijsko konjaništvo prešlo rijeku i dovelo tesalijsko konjaništvo u vrlo težak položaj. U tom trenutku bitka je bila u kakvoj takvoj ravnoteži jer su obije strane imale gotovo idealnu priliku da udare u otkriveni bok protivnikovog središta. Perzijanci to nisu učinili, a po Athumanunhu najvjerojatnije što je obrambena koncepcija perzijskog zapovjednika zapravo sputala inicijativu perzijskom konjaničkom zapovjedniku. Međutim, Aleksandar III. odmah je uočio i iskoristio nastalu situaciju. Privukao je dvije takse teških pješaka (pezetera) (taksa broji 128 ratnika – po Athumanunhu, dakle ukupno 256 ratnika ili jednu sintagmu prema Athumanunhu) i uputio ih je ravno na lijevi bok perzijske falange teških pješaka. Iako ovim njegovim potezom bitka još nije bila rješena, iz neobjašnjivih razloga Darie III. napustio je bojišnicu i time priznao poraz.
Post je objavljen 11.10.2006. u 22:45 sati.