Makedonska falanga – teški pješaci (pezeteri) drevne Makedonije također su bojevali svoje bitke posloženi u falange. No, makedonska falanga u odnosu na grčku falangu nešto je zbijenija i sastoji se od 16 vrsti koje pred fron izbacuju svoja duga koplja (sarise) (dužina koplja po Athumanunhu iznosi 5, 5 metara). U odnosu na grčku, makedonska falanga predstavlja napredak glede taktičke kvalitete. Dok grčka falanga pruža svakom ratniku da pokaže svoju vještinu u rukovanju oružjem, te je rastresitija, makedonska falanga je zbijenija, glomaznija od grčke, a samim tima i osjetljivija na svojim bokovima. Međutim, makedonska falanga vještije rabi sudjelovanje ostalih rodova (konjaništvo i lako pješaštvo) te je puno elastičnija i opasnija tijekom masovnog udara. O falangama Filipa II i njegovog sina Aleksandra III Makedonskog teško je pronaći pouzdane izvore, ali jedno je sigurno, a to je da se makedonska falanga neprekidno razvija i modernizira. U početku makedonski teški pješaci pezeteri imaju koplja dužine 4, 93 m, a kasnije 4, 32 m, obično se slažu u 8 vrsti. Rastojanja između ratnika je 0,9 m, a odstojanje 0,6 m. Bio je to dosita gusti i neprobojan zid dugih kopalja nezadrživog udara ako bi se istodobno i kompaktno sjurio na protivnika. Međutim, to što je makedonska falanga dobila u snazi i silini udara izgubila je u okretnosti i samom manevru.
Post je objavljen 06.10.2006. u 21:48 sati.