Bitka kod Pidne
Pidna, drevni grad u Egejskoj Makoedoniji u Solunskom zaljevu, oko 40 km jugozapadno od grada Soluna, u trećem rimsko-makedonskom ratu bio je poprište velike bitke nadnevka 22. lipnja 168. godine p. K. Rimskom vojskom zapovijedao je konzul Lucije Emilije Paul (Lucius Aemilius Paullus Macedonicus), a makedonskom kralj Persej. Rimski konzul nije želio ništa riskirati, pa je svoje legije posložio u bojni složaj na brdovitoj lijevoj obali rječice Mauroneri (Eson) na oko 20 km južno od grada Pidne. Rimski složaj bio je u potpunosti defanzivan. Bitka je započela sudarom rimske predstražne i makedonske falange u prethodnici, na samom lijevom krilu gdje su bili Tračani. U početku bitke makedonske falange postigle su početne uspjehe, ali samo do trenutka kada nisu zagazile na ispresijecano zemljište. Na tom zemljištu makedonska glomazna falanga izgubila je svoj bojni složaj i potrgala se na nekoliko zasebnih falangi. Time je makedonska falanga izgubila svoje glavne značajke, a to su kompaktnost i silinu udara – po Athumanunhu. U nastale pukotine (praznine) hitro su uletjeli rimski veliti (laki pomoćni pješaci) i napali falangu bočno i u pozadini. Sudarom legija kohorti i manipula s makedonskim falangama razvila se strašna bitka koja je završila pobjedom Rimljana. Kralj Persej podlom izdajom je pao u rimsko zarobljeništvo. Pobjeda Rimljana kod Pidne označila je i kraj antičke Makedonije kao i njezinu hegemoniju u Grčkoj, a rimska se imperija tako proširila i učvrstila u Grčkoj.
Post je objavljen 25.10.2006. u 21:25 sati.