Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
ponedjeljak, 09.10.2006.
Bitke falangi
Bitka kod Mantineje – 362. godina pr. K.
Bitka kod Mantineje koja se odigrala 362. godine pr. K. vođena je u sklopu ratova za prevlast na Peloponezu i većem dijelu tadašnje drevne Grčke. U njoj sudjeluju gotovo sve tadašnje grčke vojske. Prema Diodoru na jednoj su strani Spartanci, Atenjani, Ahajci i Mantinejci, a na drugoj strani su Tebanci, Argivljani, Mesenci i Tesalci. Spartanci i njihovi saveznici raspolagali su s oko 20 000 pješaka i oko 2000 konjanika, a vodi ih Agesilaj II, Tebanci i njihovi saveznici pak su prema tim istim izvorima imali oko 30 000 pješaka i oko 3000 konjanika, a vodi ih Epaminonda. (Athumanunh sumnja u tako velike brojke, a posebice u tako veliku brojnost konjanika, ali ako tako navode Diodor, Polibije, Tukidid i Ksenofont, neka onda tako i ostane) Epaminonda je svoje vojnike rasporedio i posložio sjeverno od Tegeje u uobičajenom složaju na 3 do 4 km od protivnika (složaj 1). Potom Epaminonda kreće prema protivniku kao da želi premjestiti svoj tabor i primaknuti se bliže za predstojeću bitku (složaj 2). Bila je to ustvari Epaminondina varka na koju je Agesilaj II nasjeo. Naime, Agesilaj II pomislio je da Epaminonda samo traži pogodniji položaj i smještaj za ustroj svoga složaja pred predstojeću bitku, pa je svojim ratnicima dao kraći odmor. Epaminonda brzo ustrojava svoju falangu dubine od 50 vrsti, te ovaj put lijevi bok falange štiti konjaništvom. Svoje oslabljeno središte uvlači koso natrag, a desno krilo ustrojava od tesalskih konjanika i lakog pješaštva dubine 6 vrsti (složaj 3). Bitka se razvila velikom brzinom i neviđenom žestinom. Tebanska falanga probila je spartansku crtu obrane prije nego su se Spartanski ratnici uspjeli ustrojiti u obrambenu falangu. Međutim, Spartanci su opetovano dokazali da su doista pravi ratnici i vojnici. Nimalo ih nije uplašila iznenadna pojava Tebanaca, pa su im stali pružiti izuzetno jak i uporan otpor. Razvila se doista teška bitka u kojoj je pao i sam Epaminonda. Pad vojskovođe pokolebao je Tebance baš u trenutku kada su bili na pragu konačne pobjede, pa su se oni povukli. Istodobno, tesalsko konjaništvo uporno i hrabro odolijevalo je atenskom konjaništvu, baš onako kako je Epamononda i zamislio. No, pad Epaminonde i povlačenje Tebanaca, odrazilo se i na moral Tesalaca, pa i oni popuštaju i napuštaju bitku. Kasnije, Ksenofont će zapisati u povijesnim izvorima da su si obije strane pripisale pobjedu.
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!