TT značajke IS – 1 model IS 85
-težina 44 000 kg
-posada 4 čovjeka (zapovjednik, topnik, punitelj i vozač)
-dužina 8,56 m
-širina 3,07 m
-visina 2,73 m
-klirens 0,46 m
-motor V – 2JS diesel
-snaga motora 520 KS
-max brzina 37 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 150 km
-oklop čelo tijela 100 mm
-oklop strane tijela 90 mm
-oklop tijela iza 60 mm
-oklop kupole čelo 100 mm
-oklop kupole strana i iza 90 mm
-naoružanje top 85 mm tip D-5-T85 plus tri strojnice 7, 62 mm tip DT
Na svojim koračanjima i lutanjima kroz bitke i razna oružja Athumanunh ponekad zastrani i zaboravi da svi ne razumiju terminologiju kojom se Athumanunh služi. Vrlo je bitno i važno postaviti tada Athumanunhu pitanje i tražiti dodatna objašnjenja, jer u protivnom vrlo lako može doći do nerazumijevanja i razmimoilaženja u skoro pa jednostavnim stvarima. Athumanunh se svima onima koji postavljaju pitanja i traže dodatna objašnjenja zahvaljuje i podvlači da je to puno bolje nego upuštati se u avanture koje znače raspravljati se s Athumanunhom, a poglavito u područjima za koja on smatra da je doma. No, dobro! Slijede odgovori. KLIRENS – riječ je engleskog podrijetla, a koristi se u vojnoj terminologiji gdje označava slobodan prostor od najniže točke na bojnom, motornom, topničkom, prijevoznom ili bilo kojem drugom vojnom vozilu, uključujući i tenk, do vodoravne površine tla (zemljišta). Od klirensa i njegove veličine zavisi i prohodnost vojnih vozila van cesta, dakle, po zemljištu na kojem se pojavljuju kolotrazi, kao i po zemljištu koje je izrovano i neravno. Jednostavnije rečeno prostor od poda vozila do tla. DOSEG – imaju ga vojna vozila, brodovlje i zrakoplovi, ali to nije DOMET koji imaju razni balistički projektili (granate, zrna, rakete, torpeda…). Doseg je dakle udaljenost od polazne točke (očekujuće područje), odnosno točke A do područja izvršenja zadaće, dakle točke B i opetovani povratak u točku A s jednim punjenjem spremnika za gorivo. Ako Athumanunh kaže 150 km, onda je to ode 75 km i vrati se natrag 75 km. To je taj taktički doseg koji se opet razlikuje od operativnog dosega (ode, bori se i vrati se). Taj operativni doseg puno je manji od taktičkog jer tijekom manevra u borbi itekako se troši gorivo. Na kraju zašto T – 34/76 ima veći doseg od T – 34/85? Athumanunh Vam skreće pozornost da pogledate snagu motora (ista je), pogledajte težinu tenkova po modelima (različita je), pa slobodno zaključite da isti agregat da bi pokrenuo različite težine mora trošiti ili više ili manje goriva, potrošnja goriva smanjuje doseg. Jednostavno, zar ne i nema nikakve sveze s potrebama za dubinu zadaće. DUBINA ZADAĆE rješava se dodatnim spremnicima za gorivo, kanisterima ili bačvama koje se kače i vješaju na bojna sredstva (kamioni, tenkovi, zrakoplovi…), a na kraju tu su i spasonosne cisterne za gorivo koje uvijek vjerno prate bojne složaje.
TT značajke T – 34/85 model 1944 ZIS S-53
-težina 32 000 kg
-posada 5 ljudi (zapovjednik, topnik, strojničar, punitelj i vozač)
-dužina 8,10 m
-širina 3,00 m
-visina 2,72 m
-klirens 0,40 m
-motor V – 2 – 34 diesel
-snaga motora 500 KS
-max brzina 55 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 150 km
-oklop čelo tijela 75 mm
-oklop strane tijela 45 mm
-oklop tijela iza 45 mm
-oklop kupole čelo 90 mm
-oklop kupole strana i iza 45 mm
-naoružanje top 85 mm tip ZIS S - 53 plus dvije strojnice 7, 62 mm tip DT
TT značajke T – 34/85 model 1943 D-5T
-težina 32 000 kg
-posada 5 ljudi (zapovjednik, topnik, strojničar, punitelj i vozač)
-dužina 8,15 m
-širina 3,00 m
-visina 2,74 m
-klirens 0,40 m
-motor V – 2 – 34 diesel
-snaga motora 500 KS
-max brzina 55 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 150 km
-oklop čelo tijela 75 mm
-oklop strane tijela 45 mm
-oklop tijela iza 45 mm
-oklop kupole čelo 90 mm
-oklop kupole strana i iza 45 mm
-naoružanje top 85 mm tip D-5T85 plus dvije strojnice 7, 62 mm tip DT
Tenk na Athumanunhovoj sličici iz sastava je sovjetske 4. gardijske tenkovske brigade koja je u ustroju sovjetskog 2. gardijskog tenkovskog korpusa. U tom tenku na slici nadnevka 3. srpnja 1944. hrabro se bori i vješto zapovijeda svojom posadom sovjetski mladi poručnik (2'nd lieutenant) D.G.Frolov koji će kasnije postati tenkovski heroj SSSR-a.
TT značajke T – 34/76 model 1943
-težina 30 500 kg
-posada 4 ljudi (zapovjednik, topnik, punitelj i vozač)
-dužina 6,62 m
-širina 3,00 m
-visina 2,40 m
-klirens 0,40 m
-motor V – 2 – 34 diesel
-snaga motora 500 KS
-max brzina 55 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 465 km
-oklop čelo tijela 45 mm
-oklop strane tijela 45 mm
-oklop tijela iza 45 mm
-oklop kupole čelo 70 mm
-oklop kupole strana i iza 45 mm
-naoružanje top 76 mm tip F-34 plus dvije strojnice 7, 62 mm tip DT
Ovaj tenk prikazan na Athumanunhovoj sličici pripadao je sovjetskoj 38. samostalnoj tenkovskoj pukovniji iz sastava sovjetske 53. armije ofarban u zimski svovjetski tip kamuflaže i hrabro se tuče tijekom mjeseca ožujka 1944. godine. Uvećana slika kupole pripada tenku prikazanom na sličici ispod iz Athumanunhova niza sličica koje prikazuju sovjetski T – 34/76 raznih modela i inačica.
TT značajke T – 34/76 model 1942
-težina 28 500 kg
-posada 4 ljudi (zapovjednik, topnik, punitelj i vozač)
-dužina 6,62 m
-širina 3,00 m
-visina 2,40 m
-klirens 0,40 m
-motor V – 2 – 34 diesel
-snaga motora 500 KS
-max brzina 55 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 400 km
-oklop čelo tijela 45 mm
-oklop strane tijela 45 mm
-oklop tijela iza 45 mm
-oklop kupole čelo 55 mm
-oklop kupole strana i iza 45 mm
-naoružanje top 76 mm tip F-34 plus dvije strojnice 7, 62 mm tip DT
TT značajke T – 34/76 model 1941
-težina 26 300 kg
-posada 4 ljudi (zapovjednik, topnik, punitelj i vozač)
-dužina 5,92 m
-širina 3,00 m
-visina 2,40 m
-klirens 0,40 m
-motor V – 2 – 34 diesel
-snaga motora 500 KS
-max brzina 55 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 400 km
-oklop čelo tijela 45 mm
-oklop strane tijela 45 mm
-oklop tijela iza 40 mm
-oklop kupole čelo 55 mm
-oklop kupole strana i iza 45 mm
-naoružanje top 76, 2 mm tip F-32 plus dvije strojnice 7, 62 mm tip DT
TT značajke tenka T – 34/76 model 1940
-težina 26 800 kg
-posada 4 ljudi (zapovjednik, topnik, punitelj i vozač)
-dužina 5,92 m
-širina 3,00 m
-visina 2,40 m
-klirens 0,40 m
-motor V – 2 – 34 diesel
-snaga motora 500 KS
-max brzina 50 km/h
-max doseg (ode i vrati se) 300 km
-oklop čelo tijela 45 mm
-oklop strane tijela 40 mm
-oklop tijela iza 40 mm
-oklop kupole čelo 55 mm
-oklop kupole strana i iza 45 mm
-naoružanje top 76, 2 mm tip L-11 plus dvije strojnice 7, 62 mm tip DT
Ovaj tenk prikazan na Athumanunhovoj sličici pripadao je 2. tenkovskoj bojni 63. tenkovske gardijske brigade iz sastava sovjetske 4. gardijske armije koji se hrabro tuče negdje oko grada Lvova nadnevka 23. lipnja 1944. godine. Natpis na kupoli tenka (Gvardijat) jasno daje do znanja da je to jedan od desetaka gardijskih tenkova sovjetske 4. gardijske armije, a uvećana slika kupole pripada tenku prikazanom na sličici ispod.
sovjetski tenk T - 34/76 model 1942
Na Athumanunhovoj sličici označena su mjesta CT (ciljničkih točaka) na tenku: 1 – PO topništvo, 2 – sva PO oružja i protivnički tenkovi, 3 – PO granate pješaka i 4 – zrakoplovstvo.
TT značajke njemačkog tenka Tiger II, Kraljevski Tiger
(Panzerkampfwagen VI, Tiger II, Ausführung B, Königstiger, Sonder Kraftfahrzeug 182)
(Oklopno borbeno vozilo VI, Tigar II, inačica / izvedba B, kraljevski tigar, samovozno vozilo 182)
-težina 68 000 kg
-posada 5 ljudi (zapovjednik, topnik, punitelj, radiooperater, vozač)
-motor Maybach HL 230 P 30 / 12 cilindara / 700hp
-puni spremnici za gorivo 860 litara
-brzina na cesti 35 - 38 km/h
-brzina van ceste (borbena brzina) 17 km/h
-taktički doseg (ode i vrati se) 110 - 120 km
-taktičko-operativni ili borbeni doseg (ode, bori se i vrati se) 80 km
-dužina (bez topa) 7,26 m
-širina 3,65 m
-visina 3,09 m
-naoružanje top 88 mm KwK 43 L/71 plus strojnice 3 x 7.92 mm MG34/42
-streljivo za top 80 granata
-streljivo za strojnice 5850 metaka
-oklop kupole čelo 185 mm pod 90 stupnjeva
-oklop nadgradnje čelo 150 mm pod 50 stupnjeva
-oklop tijela čelo 100 mm pod 50 stupnja
-strane kupole 80 mm pod 20 stupnja
-strane nadgradnje 80 mm pod 25 stupnjava
-strane tijela 80 mm pod 0 stupnjeva
-kupola iza 80 mm pod 20 stupnjeva
-tijelo iza 80 mm pod 0 stupnjeva
-gornja strana kupole 40 mm pod 80 stupnjeva
-gornja strana nadgradnje 40 mm, dno nadgradnje 90 mm
-gornja strana tijela 40 mm, dno (pod tenka) 90 mm
TT značajke njemačkog tenka Tiger
(Panzerkampfwagen VI, Tiger, Ausführung E, Sonder Kraftfahrzeug 181)
(Oklopno borbeno vozilo VI, Tigar, inačica / izvedba E, samovozno vozilo 181)
-težina 58 500 kg
-posada 5 ljudi (zapovjednik, topnik, punitelj, radiooperater, vozač)
-motor 2 x Porsche Typ 101/1 / V10 / 320hp
-puni spremnici za gorivo 520 litara
-brzina na cesti 20 – 35 km/h
-brzina van ceste (borbena brzina) 8 – 10 km/h
-taktički doseg (ode i vrati se) 80 – 110 km
-taktičko-operativni ili borbeni doseg (ode, bori se i vrati se) 48 – 50 km
-dužina (bez topa) 6,70 m
-širina 3,14 m
-visina 2,80 m
-naoružanje top 88 mm KwK 36 L/56 plus strojnice 2 x 7.92 mm MG34
-streljivo za top 64 do 80 granata (zavisi da li se krca pancirno, trenutno ili fugasto)
-streljivo za strojnice 4350 metaka
-oklop kupole čelo 100 mm pod 80 stupnjeva
-oklop nadgradnje čelo 100 mm pod 120 stupnjeva
-oklop tijela čelo 100 mm pod 35 stupnja
-strane kupole 80 mm pod 0 stupnja
-strane nadgradnje 80 mm pod 0 stupnjava
-strane tijela 60 mm pod 0 stupnjeva
-kupola iza 80 mm pod 0 stupnjeva
-tijelo iza 80 mm pod 0 stupnjeva
-gornja strana kupole 25 mm pod 80 stupnjeva
-gornja strana nadgradnje 20 mm, dno nadgradnje 90 mm
-gornja strana tijela 20 mm, dno (pod tenka) 90 mm
Taktičko-tehničke značajke tenkova
Kako opet ne bi bilo nekih nejasnoća Athumanunh skreće pozornost na ključnu riječ Ausführung koja je vrlo bitna, a znači inačica ili izvedba. Skrećem pozornost da može biti više izvedbi ili inačica i vrlo je lako moguće da netko naleti na inačicu A ili C, a Athumanunh piše o inačici B, pa bi se moglo dogoditi da je tamo i različita brojčana vrijednost u debljini oklopa, snazi motora, broju granata ili metaka, ili tko već zna čega. Ovaj puta Athumanunh specijalno ispod navodi i izvore, potražite ih i usporedite ih sa svojima i to je onda to. Skrećem pozornost još jednom da Athumanunh uvijek uspoređuje minimalno dva izvora, pa ako i tada u nešto sumnja to onda stavlja u svoje zagrade, a ako nešto zaključuje onda vam lijepo piše 'po Athumanunhu' što znači da je to njegov zaključak koji može, ali i ne treba biti točan i u tim slučajevima možemo raspravljati. Ostale podatke nije izmislio Athumanunh i ne želi više nikome objašnjavati jesu li ih pisali pobjednici ili poraženi, jesu li izvučeni iz starijih ili novijih knjiga, jesu li te knjige pisali stručnjaci ili laici i nemojte se više tada čuditi i 'snebivati' pobogu odakle ovom Athumanunhu ti podaci. Athumanunh ima vrlo lošu naviku da nikada na kraju svojih tekstova ne ispiše izvore, no, Athumanunh je Athumanunh, ako nekoga baš izričito interesiraju izvori Athumanunh ih je voljan ispisati u komentarima. Dovoljno je samo lijepo to zatražiti i dobit će se. Sada Athumanunh već pomalo sliči onoj djevojci iz serije 'Alo, Alo' koja uporno govori da ovo što kaže, kaže samo jednom, a ispadne da ponavlja kao papagaj.
W. Dörffer, Technische Mitteilungen, Berlin 1922.,
F. Heigel, Taschenbusch der Tanks, München 1935.,
A. S. Antonov, Tank, Moskva 1954.,
M. Pavlović, Tenkovi u prošlosti i budućnosti, Beograd 1959.,
R. J. Icks, Break-Through in Armor, Ordnance 1963.,
Skupina autora (Jentz, Thomas L. i Doyle, Hilary Louis), Germany's Tiger tanks - Tiger I & II: Combat tactics, Atglen (PA) Schiffer Military History, 1997.,
Walter J. Spielberger Militärfahrzeuge Der Panzerkampfwagen Tiger und seine Abarten, Motorbuch Verlag, Stuttgart 2003.
tenkovska satnija C 13. tenkovske bojne, tenkovske pukovnije oklopne divizije 'Grossdeutschland'
tenkovska satnija B 13. tenkovske bojne tenkovske pukovnije oklopne divizije 'Grossdeutschland'
tenkovska satnija A 13. tenkovske bojne tenkovske pukovnije oklopne divizije 'Grossdeutschland'
Oklopna zaštita tenkova
Već na samom početku 2. Svjetskog rata oklopna zaštita tenkova nije bila dostatna da zaštiti posadu od direktnih pogodaka protuoklopnih projektila 40 do 47 mm. Međutim, takvog oružja početkom 2. Svjetskog rata bilo je vrlo malo, pa tenkovi nisu trpjeli znatnije gubitke. No, nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez, vojni stručnjaci vrlo brzo uočili su taj problem, pa se protuoklopnoj obrani pridaje vrlo velika pozornost i ista sve više jača. Sve postrojbe se naoružavaju sve većim brojem protuoklopnih sredstava čiji kalibar se penje do 57 mm, a do kraja 1942. godine isti je povećan na 75 mm. Već 1943. godine protuoklopni kalibri penju se na 90, pa i do 100 mm. Pojavljuju se samovozni PO topovi, a njemačke postrojbe vrlo uspješno rabi protuzrakoplovne topove kalibra 88 mm u bitkama s tenkovima. Od 1943. godine pojavljuju se i nova netrzajna PO oružja i izuzetno efikasne potkalibarske i kumulativne PO granate. E, sada se već znatnije osjeća nedostatna oklopna zaštita tenkova koji trpe sve veće gubitke. Žurno se trebaju pojačati oklopi na prednjem zidu, a posebice na kupoli tenka. Tako je na njemačkom tenku Pz KpfW III oklop povećan s 50 na 85 mm, a na britanskom Cromwellu s 76 na 101 mm. Sovjeti pak ne pojačavaju oklop T 34 koji i dalje iznosi 55 mm, ali čelne oklopne ploče postavljene su sada pod kutom od 30 stupnjeva, pa je sada taj oklop mogao izdržati i direktni pogodak granate od 75 mm. Oklopi na teškim tenkovima također su se pojačavali, pa tako sada na njemačkom Tigeru oklop ide sa 100 na 185 mm, na britanskom Churchillu sa 102 penje se na 152 mm, dok kod sovjetskog IS iznosi 105 mm. Gotovo na svim tenkovima oklopne ploče termički se obrađuju na vanjskim površinama, te one tako postaju otpornije i sve tvrđe. Nijemci i Britanci pokušavaju i na nekim tenkovima postavljati dopunske ploče na bokovima tenkova. Iako te predoklopne ploče izazivaju raniju eksploziju granata i pojačavaju zaštitu oklopa tenka to ipak direktno utječe na njegove taktičko-tehničke značajke i od toga se odustaje. Na Athumanunhovoj sličici prikazan je specijalni tenk – tenk dizalica iz sastava njemačke 503. teške oklopne bojne koji izvlači njemačke tenkove koji su oštećeni u vrlo teškim bitkama negdje u Italiji 1944. godine. Dakako, tenk nema top i nije mu potreban poradi njegove namjene, ali zato ima strojnice i može se braniti.
Ustroj njemačke 8. teške tenkovske satnije, tenkovske pukovnije, 2. oklopne divizije 'Das Reich'
U originalnom izvoru bilo bi to 8. schwere Panzer-Kompanie, Panzer-Regiment, 2. SS 'Das Reich'. Dok četiri tenkovska voda imaju u svom sastavu dva tenka Pz Kpf VI plus jedan tenk Pz Kpf III, dakle tri tenka u vodu, 5. i 6. tenkovski vod imaju u sastavu četiri tenka Pz Kpf III, dakle četiri tenka u vodu. Athumanunh skreće pozornost da je prikazao shemu ustroja 2. SS oklopne divizije koja je vrijedila od 15. studenog 1942. Kasnije već 1943. godine ustroji njemačkih oklopnih divizija se mijenjaju i tenkovske satnije imaju po 14 tenkova odnosno tri tenkovska voda s po četiri tenka i dva tenka iz zapovjedništva satnije.
načelna shema ustroja njemačke oklopne divizije u 2. Svjetskom ratu
Satnijska crta vodnih kolona koja se primjenjuje kod hodnje tenkovske satnije prema očekujućem području prikupljanja za napad u kojoj dva tenkovska voda štite tenkovsku satniju na hodnji ili pak možda onda kada se tenkovska satnija nađe u čelnom osiguranju tenkovske pukovnije koja provodi manevar prema crti bojišnice.
Obrana tenkovske satnije
Na Athumanunhovoj sličici prikazana je klasična obrana tenkovske satnije u kojoj su u prvoj crti obranu posložili 1. i 3. tenkovski vod, dok je drugi tenkovski vod u drugoj crti obrane pod nadzorom zapovjednika satnije i vrlo lako i vrlo brzo može pojačati obranu prve crte jednog od ugroženih vodova, spriječiti protivnikov udar u bok satnijske obrane, ili pak poslužiti zapovjedniku tenkovske satnije, da u određenom trenutku kada se za to stvore povoljni uvjeti, krene u napad na protivnika koji se potrošio u napadu, ili pak da udari s tim 2. tenkovskim vodom u otvorena i razvučena krila protivnika koji je neoprezno izdužio svoj napadački bojni složaj. Sve odluke su jedino i isključivo pravo zapovjednika tenkovske satnije ako se satnija brani samostalno, ali ako se brani u sastavu tenkovske bojne ili u sastavu bojne oklopljenog pješaštva onda su odluke o uporabi tenkovske satnije u nadležnosti zapovjednika tenkovske bojne ili zapovjednika bojne oklopljenog pješaštva (grenadira).
složaj KLIN tenkovske satnije na kojoj se vidi razmještaj zapovjednika satnije (ZS) i vodova (ZV) u tom složaju, naime, radi se o 1. tenkovskoj satniji jedne od tenkovskih bojni što sada već i sami možete zaključiti
Povećanje operativne i taktičke pokretljivosti
Povećanje operativne i taktičke pokretljivosti riješeno je, uglavnom, ugradbom snažnijih motora u tenkove. Zatim poboljšavanjem hodnog dijela i sistema ovjesa, a pojavljuju se i prvi amfibijski tenkovi (tenkovi koji se mogu kretati plivajući na vodi), te osposobljavanjem linijskih postojećih tenkova koji se mogu kretati pod vodom dubokim gazovima. No, ugradba snažnijih motora u srednje tenkove dovodi i do prvih problema. Naime, motori snage 300 – 600 konja previše su glomazni i zauzimaju jako puno prostora itekako potrebitog tenkovskoj posadi. Ipak, nauštrb posade u britanske tenkove ugrađuju se motori snage 600 konja (Crommwell i Comet) koji tako dobivaju snagu od 19 konja po toni, a to im omogućava da postignu brzinu max. 60 km/h, a borbenu i do 46 km/h. U Sovjetskom Savezu pak ugrađuju prve dizel motore u tenkove T 34 (dizel motor jači je od benzinskog) koji imaju snagu od 500 konja, a time dobivaju snagu od 17 konja po toni što pak omogućava brzinu do 50 km/h. Američki tenk Sherman opremljen je zvjezdastim zrakoplovnim motorom (zrakoplovni motor puno je manjih dimenzija) snage 400 konja, što razvija snagu od 13 konja po toni i tenk razvija brzinu do 40 km/h. Pojava teških tenkova riješila je i problem ugradbe motora snage 600 konja, ali poradi velike težine teških tenkova smanjena je snaga motora na 13 konja po toni, a time im je i brzina kretanja bila manja. Tako sovjetski tenk IS-I razvija snagu 12 konja po toni, a to dopušta brzinu do 40 km/h. Njemački tenk Tiger I razvija snagu od 11 konja po toni, a time i brzinu od 38 km/h. Ovjes na tenku vrlo je bitan za pokretljivost kao i širina gusjenice samoga tenka. Tako je njemački srednji tenk Pz III imao gusjenice širine 38 cm, a to je specifičan pritisak na tlo 1, 05 kg/cm kvadratnom, istodobno sovjetski tenk T 34 ima gusjenice širine 50 cm, a to pak je 0, 81 kg/cm kvadratnom. (Athumanunh će Vas podsjetiti da osobni automobili imaju pritisak od 1, 30 kg po cm kvadratnom) Još povoljniji pritisak ima sovjetski tenk IS – 1 koji ima 45 tona, a gusjenica mu je široka 65 cm, što pak iznosi 0, 79 kg po cm kvadratnom. Njemački stručnjaci vrlo brzo to primjećuju i po ugledu na sovjetske tenkove razvijaju Pantera koji ima gusjenice širine od 66 cm i Tigra Pz Kpfw VI s gusjenicama širine 72, 5 cm, pa mu je specifičan pritisak na tlo 0, 88 kod Pantera i 1, 05 kod Tigera. Sovjetski stručnjaci idu još dalje, pa povećavaju promjer potpornih kotača na tenku T 34, a opet po ugledu na raniji američki tenk Christie. Kasnije to rade i Britanci na tenku Crusader. Sovjetski tenkovi imaju dvodijelne potporne kotače, a njemački iste postavljene u tri reda (paralelno dakako). Na sve tenkove ugrađuju se torzioni, lisnati i spiralni gibnjevi, a dodaju im se još i hidraulični i zračni amortizeri. Sve to tenkovima povećava akcijski radijus (ode, tuče se i vrati se po gorivo – po Athumanunhu), pa on sada iznosi 200 do 300 km. Na kraju kako je to već Athumanunhu postala navika prikazana je sličica na kojoj se vidi njemački tenk Tiger s oznakom A11 koju će Athumanunh jednom kasnije objasniti, a po trodijelnoj kopnenoj kamuflaži Athumanunh vidi da se radi o tenkovima koji se i dalje hrabro tuku, ali i sve teže zaustavljaju savezničke tenkove negdje 1944. godine.
Tenkovi tijekom 2. Svjetskog rata
Već na samom početku 2. Svjetskog rata tenkovske i oklopne postrojbe temelj su i moćno sredstvo za vođenje borbenih djelovanja. Tako se i tenkovi vrlo brzo razvijaju i usavršavaju, a posebice u povećanju operativne, a naročito taktičke pokretljivosti (mobilnosti). Poboljšana su sredstva zapovijedanja u tenkovima kao i povećana oklopna zaštita i naročito paljbena i vatrena moć. S bojišnica polako nestaju laki tenkovi jer se u okviru njihove relativno male težine nikako nisu mogli ispoštivati već prije narečena poboljšanja, a naročito glede oklopne zaštite i paljbene moći. Sve su masovniji srednji tenkovi, a pred sam završetak rata pojavljuju se i prvi teški tenkovi. Pored već postojećih linijskih tenkova koji su namijenjeni za neposrednu borbu, boj i bitku, pojavljuju se i strogo namjenski specijalni tenkovi poput tenkova plamenobacača, inženjerijski tenkovi (za razminiravanje i nosači mostova), te logistički tenkovi namijenjeni za popravke linijskih tenkova (tenkovi dizalice i tenkovi vučni vlakovi), kao i mnogi drugi tenkovi za razne potrebe postrojbi na bojištu. Na kraju Athumanunhova sličica koja prikazuje njemačkog tenka Tiger I PzKpfw VI Sd Kfz 181 Ausf H1 iz sastava njemačke 1. oklopne divizije (Panzer Division) obojan u zimsku kamuflažnu varijantu kakva se primjenjivala tijekom 'vruće' zime 1943. na 1944. godinu. E, sada se u crvenom krugu vidi nova oznaka, odnosno S45, a što to znači Athumanunh će objasniti tijekom slijedećih dana i u slijedećim postovima kada bude objašnjavao ustroj njemačkih oklopnih divizija.
Bojni složaji njemačkih tenkova
U Athumanunhovom nizu sličica vide se složaji njemačkog tenkovskog voda (Panzer Zug). Tenkovski vod najmanja je postrojba koja može samostalno ustrojavati bojne složaje od kojih se kasnije ustrojavaju veći bojni složaji i poreci tenkovskih satnija, bojni, pukovnija, brigada, divizija, korpusa, armija. Slične ako ne i gotovo iste bojne složaje ustrojavaju i saveznički tenkovi 2. Svjetskog rata, a razlika je samo u razmacima, odmacima i rastojanjima što pak zavisi od načela uporabe tenkovskih postrojbi 2. Svjetskog rata. Na Athumanunhovoj sličici je prikazana KOLONA njemačkog tenkovskog voda.
bojni složaj DVOJNE KOLONE (ešalona) tenkovskog voda
bojni složaj KLINA tenkovskog voda
bojni složaj CRTE tenkovskog voda
Brojčane oznake na tenkovima – identifikacija (Schwere Panzer Abteilung)
Brojčane oznake na njemačkim tenkovima iz 2. Svjetskog rata Athumanunh će pokušati objasniti nizom sličica koje se vide u zornom slijedu. Tako ova prva sličica Athumanunha prikazuje brojčane oznake njemačkih tenkova koje Athumanunh izabra naslijepo i postavi ih na istu. Raspoznaju se brojke raznih boja, a Vi se sada koncentrirajte na crnu brojku 121. Idemo sada: crne brojke imaju tenkovi koji se očajnički bore tijekom 1944. godine negdje u Poljskoj u namjeri da zaštite istočne granice Njemačke prema kojoj silovito hitaju opasni tenkovi Crvene armije. Dakle, na sličici koju Athumanunh u svom nizu označi sa slovom A vidite dio njemačkog tenka na kojem možete pročitati crnu brojku 313. Što to sada znači? Ona prva brojka 121 označava tenka koji je iz njemačke 503. teške oklopne bojne, a konkretno to je tenk iz sastava 1. tenkovske satnije, 2. tenkovskog voda, tenk zapovjednika 2. tenkovskog voda iz 503. teške oklopne bojne. Brojka 313 pak kazuje da je to tenk iz sastava 3. tenkovske satnije, 1. tenkovskog voda, tenk zamjenika zapovjednika 1. tenkovskog voda 503. teške oklopne bojne. Ako sada pogledate Athumanunhovu sličicu označenu slovom B primijetit ćete neke samo Athumanunhu jasne brojčane 'kerefeke'. No, to je zapravo ustroj njemačke teške oklopne bojne koja ima zapovjedništvo bojne (ZB), tri tenkovske satnije (1.S, 2.S i 3.S), te da ta svaka tenkovska satnija ima po tri tenkovska voda. Tako se u zapovjedništvu oklopne bojne nalaze tri tenka koji su označeni rimskim brojkama I, II i III. (Rimski jedan tenk je zapovjednika oklopne bojne, rimski II tenk je operativnog – izvršnog časnika, a rimski III tenk je časnika za vezu oklopne bojne). Takav jedan tenk nalazi se na sličici označenoj slovom C gdje se vidi tenk operativnog – izvršnog časnika njemačke 503. teške oklopne bojne. Tenkovi zapovjednika satnija označeni su stoticama, odnosno zapovjednik 1. tenkovske satnije brojčana oznaka 100, zapovjednik 2. tenkovske satnije brojčana oznaka 200, a zapovjednik 3. tenkovske satnije brojčana oznaka 300. Zamjenici zapovjednika satnija, odnosno operativni časnici satnija imaju tenkove označene brojčanim oznakama 101, 201 i 301. Tenkovski vodovi zavisno od brojčane oznake voda imaju i brojčane oznake na tenkovima shodno istome. Tako brojka 111 govori da je to tenk zapovjednika 1. tenkovskog voda, 1. tenkovske satnije, oznaka 211 pak govori da je to tenk zapovjednika 1. tenkovskog voda, 2. tenkovske satnije, a oznaka 321 pak govori da je to tenk zapovjednika 2. tenkovskog voda, 3. tenkovske satnije. Eto, to je to i nadam se da nije toliko komplicirano, treba samo znati gdje i što gledati i lako se prepozna i identificira njemački tenk 2. Svjetskog rata, a kada se još pronađu i slikovne oznake, pa prepoznaju varijante kamuflaže onda se lako može odrediti gdje i u kojoj godine 2. Svjetskog rata se taj tenk borio. Ako ima kakvih nejasnoća slobodno pitajte i pojasnit ću.
slika A prikazuje brojčanu oznaku tenka zamjenika zapovjednika 1. tenkovskog voda 3. tenkovske satnije tenkovske bojne
slika B prikazuje ustroj Schwere Panzer Abteilung
slika C brojčana oznaka operativnog-izvršnog časnika iz zapovjedništva tenkovske bojne (oznaka rimski broj II)
Pojava tenkova na bojišnici (Njemački prototip)
Izgradnja njemačkog prvog tenka počela je tijekom 1916. godine nakon šoka kojeg je izazvala pojava britanskih tenkova u bitki na rijeci Some. Njemački vojni stručnjaci razvijaju tenk kodnog imena A7V težine 30 tona, debljine oklopa 15 do 30 mm, naoružanog topom 57 mm i 6 strojnica, kojeg pokreću dva motora svaki snage 100 konja i svaki pogoni po jednu gusjenicu (ovo je nešto novo, kako je svaka od gusjenica pokretana vlastitim motorom, pa tako i može imati zaseban smjer kretanja, njemački tenk može se okrenuti odmah u mjestu ako se jedna gusjenica pokreće naprijed dok istodobno druga vuče natrag – po Athumanunhu). Njemački tenk može razviti brzinu od gotovo tada famoznih 10 km/h, ali stvarna borbena brzina iznosi mu ipak 5 km/h. Tenk je ipak glomazan, četvrtastog izgleda, a oklop mu pokriva i veći dio hodnog dijela, pa njemački tenk ima strašne probleme u kretanju po bojišnici gdje ima mnoštvo rovova, prilaznica, zaobilaznica i rupa od svakojakih granata. Kako bi otklonili ovu najveću manu svog tenka njemački vojni stručnjaci razvijaju novi tenk naziva A7V-U po uzoru na britanski tenk Mark. Tako njemački A7V-U ima romboidni oblik, teži 40 tona, naoružan je s dva topa 57 mm i 4 strojnice, a gusjenice obmotavaju cijelo tijelo tenka. Tijekom proljetnih ofenziva 1918. njemački zapovjednici uočavaju izuzetnu mobilnost francuskih lakih tenkova Renault, pa traže njemački odgovor na to. Njemački stručnjaci razvijaju tako i njemački laki tenk naziva LK koji je težak 8,5 tona, oklop mu je debljine 8 do 14 mm naoružan je topom kalibra 37 mm ili s dvije strojnice, a pokreće ga motor snage 60 konja. Njemački stručnjaci započeli su i izgradnju superteškog tenka naziva K, koji je težio 150 tona, debljina oklopa bila mu je od 20 do 40 mm, naoružan je bio s dva topa kalibra 77 mm i 2 strojnice, a pokretala su ga dva zrakoplovna motora snage svaki 600 konja, no, do kraja rata izrađena su samo dva komada takovog tenka. Na kraju, ali ne manje bitno na Athumanunhovoj sličici vidi se tenk iz sastava njemačke 504. teške oklopne bojne, a po boji brojčane oznake i karakterističnom brojčanom ispisu, te tipu kamuflaže koja prikriva tenk jasno je da se radi o tenku koji sudjeluje u krvavim i strašnim bitkama koje su zapodjenute u Italiji tijekom lipnja 1944. godine. Dakako, na kraju i u originalu to bi bilo po Athumanunhu Panzerkampfwagen PzKpfw VI Ausf. E Tiger I iz sastava 504. Schwere Panzer Abteilung.
Pojava tenkova na bojišnici (Francuski prototip)
Francuzi, iako vrlo važan saveznik Velike Britanije, nisu znali za izgradnju britanskog prvog tenka. Međutim, kako su i francuske postrojbe nailazile na gotovo slične probleme i uvjete na bojišnici, francuski pukovnik Estjen došao je na gotovo istu ideju poput svoga kolege britanskog pukovnika Svintona. U studenom 1914. pukovnik Estjen također je svom nadređenom zapovjedništvu izložio ideju o oklopljenom bojnom vozilu, ali i on ne nalazi naklonost nadređenih, te je i njegov prijedlog odbačen. No, pukovnik Estjen je vrlo uporan i gotovo da je dosadan, pa je Vrhovno zapovjedništvo napokon odobrilo projekt. Izgradnja prvog francuskog tenka povjerena je zavodu Schneider koji je počeo proizvoditi istoimene tenkove, a nešto kasnije razvijen je još jedan model naziva Saint Chamond po gradu u kojem se nalazio zavod Schneider. U tim počecima francuska vojska tenkove ne tretira kao zaseban rod vojske, već ih smješta u topništvo i naziva ih jurišno topništvo (L'artillerie d'assaut). Ti prvi francuski tenkovi međusobno su se razlikovali, dok je tenk tipa Schneider bio težak 13 tona, debljina oklopa kretala mu se od 5,4 do 12 milimetara, bio je naoružan topom od 75 mm i s dvije strojnice, a pokretao ga je motor snage 60 konja, tenk Saint Chamond bio je težak 23 tona, debljine oklopa 5 do 11 milimetara, naoružan topom 75 mm i s 4 strojnice, a pokretao ga je motor snage 90 konja. Francuski tenkovi razlikuju se od britanskih po tome što su manjih dimenzija i gusjenice im ne omotavaju tijelo tenka već su u obliku elipse i puno su kraće, a postavljene su ispod tijela tenka. Dok britanska vojska traži teške tenkove, francuska traži lake tenkove, pa je na kraju razvijen francuski tenk Renault koji će postati, po svojim taktičko-tehničkim značajkama, najbolji tenk 1. Svjetskog rata. Renault je tako težio 6,5 tona, bio je naoružan topom kalibra 37 mm ili samo strojnicom, borbena brzina bila mu je 5 km/h, oklop mu je bio debljine od 6 do 22 mm, pokretao ga je motor snage 36 konja, tijelo mu je malo nadvisivalo gusjenice, kupola mu je bila pokretna i omogućavala ciljanje i paljbeno djelovanje u krugu od 360 stupnjeva. Dakako, na kraju Athumanunhova sličica koja prikazuje tenk iz sastava 504. teške oklopne bojne, a po slikovnim i brojčanim oznakama, te po uporabi kamuflažne boje, koje se zorno vide na Athumanunhovoj sličici jasno je da se ta postrojba hrabro borila negdje u Tunisu tijekom ožujka 1943. godine. No, da! U originalu to bi bilo: - Panzerkampfwagen PzKpfw VI Ausf. E Tiger I iz sastava 504. Schwere Panzer Abteilung.
Pojava tenkova na bojišnici
Već krajem 1914. godine crte bojišnice se stabiliziraju i počinju se pojavljivati prve faze pozicijskog rata, a poglavito poradi toga što je vatra sve jača, a paljba sve veća. Pojavljuje se prvo automatsko oružje na bojišnicama, a primjenjuju se sve masovnije mjere preživljavanja (naročito se vodi računa o utvrđivanju). Potrebito je neko novo oružje, odnosno bojno sredstvo, koje će i u tim i takvim uvjetima probiti protivničku crtu obrane i prenijeti bitku u slobodni operativni prostor iza snažnih utvrđenih crta obrane. U Velikoj Britaniji pukovnik Svinton 20. listopada 1914. iznio je svojem nadređenom stožeru ideju o izgradnji bojnog vozila na gusjenicama koje će se kretati bez problema po tlu koje su izorale granate, usput će rušiti protivničke žičane zapreke, a istodobno će svoju posadu štititi od automatske pješačke paljbe i vatre kao i od fragmenata rasprsnutih granata. Svojim topom koji će imati na sebi to bojno vozilo uništavat će bunkere i protivnička strojnička gnijezda u čvorovima obrane. Ministarstvo rata odbacilo je prijedlog pukovnika Svintona, ali je ideja zagolicala Churchilla (Winston Leonard Spenser Churchill) koji je tada bio na čelu britanskog admiraliteta, ali je ishodovao gradnju prvih tenkova. Zapravo to je bila velika platforma na tri kotača (30 x 24 metara) na kojoj su bile postavljene tri oklopljena tornja s po dva topa (100 mm) i s po 12 strojnica. Presjek kotača bio je nevjerojatnih 12 metara – po Athumanunhu. Bio je to projekt bojnika Hetheringtona. Težina te naprave premašivala je 1000 tona. No, ni tako veliki kotači nisu joj omogućili mobilnost, a poradi svoje glomaznosti bila je unosan cilj za topništvo. Projekt je odbačen. Tada se počinju graditi suhozemne oklopljene krstarice na kotačima s brzinom kretanja do 4 km/h po traženju generala Frencha, a izgradnja je pripala firmi koja se bavila proizvodnjom traktora Foster's of Lincoln. Tijekom dva mjeseca napravljen je prvi prototip nazvan 'Little Willie', a gradnjom su rukovodili inženjeri Tritton i Wilson. No, kada je to prvo oklopljeno vozilo prikazanu pukovniku Svintonu on nikako nije bio zadovoljan s njim. Nadnevka 02. veljače 1916. ista tvrtka i isti inženjeri prikazuju novo oklopljeno vozilo težine 28 tona, dužine 8, 1 metar, širine 4, 2 i visine 2, 2 metra s debljinom oklopa od 6 do 15 milimetara. Da bi se zaštitila tajnost gradnje oklopljeno vozilo kodno je nazvano 'Tank' (što na engleskom znači cisterna – po Athumanunhu). Prvi prototip nosio je kodno ime Mother (majka), a službeno ime mu je Mark I. Pokreće ga benzinski motor snage 105 konja. Poradi bolje mobilnosti i prohodnosti tijelo mu je u obliku romboida kojeg cijelog omotavaju gusjenice. Mark I ispunio je očekivane zahtjeve i prešlo se na serijsku proizvodnju, pa se tada razlikuju muški tenkovi (oni koji imaju dva topa na bokovima i 4 strojnice) od ženskih tenkova (oni koji imaju samo šest strojnica) – po Athumanunhu. No, već u prvoj bitci na rijeci Some 15. rujna 1916. godine vidljivi su brojni nedostaci (kako tehnički tako i taktički) na prvom tenku. Athumanunh će pobrojiti neke: nema gibnjeva elastičnih (amortizera), pa posada trpi strašne potrese i ne može precizno gađati, puštanje motora u rad bila je prava umjetnost koju su trebali izvesti nekoliko vojnika, vozač ima dva pomoćnika koji mu pomažu u skretanjima, a otežana je komunikacija poradi velike buke motora (vozač vidi, pomoćnici ne vide van tenka), benzinski spremnik nalazi se ispred vozača, a svaki pogodak granate pali i spremnik goriva, gorivo iz spremnika dolazi do rasplinjača slobodnim padom, no kada se tenk kreće niz strminu slobodnog pada nema i motor se gasi, motor stvara veliku buku, a ispuh mu je okrenut prema gore (protivnik ga lako otkriva i uočava, a posebice noću kada iz ispuha izlaze plameni jezici, nema ventilacije, pa poradi benzinskih para i zagušljivosti temperatura skače na 50 stupnjeva celzijusevih, a posada tada mora stati i izaći van tenka. Na kraju od ukupno 49 tenkova koliko ih je krenulo u bitku na Somu stiglo je samo 18 jer su se ostali pokvarili usput. Ubrzo nakon toga slijede poboljšani modeli Mark II, Mark III, pa Mark IV i 1918. Mark V. Toliko o prvim tenkovima u velikoj Britaniji, slijede pojava tenkova u Francuskoj, pa Njemačkoj, a onda ispočetka, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, SAD, Japan, SSSR, ali naravno u 2. Svjetskom ratu. Na kraju na Athumanunhovoj sličici prikazan je Tiger I PzKpfw VI Ausf. E iz sastava 13. oklopne pukovnije Grossdeutschland, negdje iz vremena srpnja 1943. godine. Dakako, sve je lijepo vidljivo po specifičnim oznakama slikovnim i brojčanim, te po izgledu kamuflažne boje. E, da! Na kraju da ne bude zabune, originalno bi to bilo, dakako, na njemačkom 13. Panzer Regimente Grossdeutschland - Panzerkampfwagen PzKpfw VI Ausf. E Tiger I.
Tenk (eng. tank, fr. char de combat, tal. carro armato, njem. Panzerkampfwagen), po Athumanunhu, to je oklopljeno vozilo velike vatrene i paljbene moći, velike siline udara, vrlo velike mobilnosti i manevarskih sposobnosti. Svaki tenk ima dva pogonska kotača (zupčastog izgleda) koji se mogu nalaziti postavljeni naprijed ili otraga, gonjene kotače (ljenjivci) i vodeće kotače koji imaju zadaću pridržavati gornji dio gusjenica (ovi se ne oslanjaju na tlo), te potporne kotače (e ovi se oslanjaju na tlo). Preko tih pobrojanih kotača nategnuta je beskrajna čelična traka (gusjenica) koja se sastoji od točno određenog broja članaka. Snaga motora prenosi se preko pogonskih (zupčastih) kotača na gusjenice, koje pak, prostirajući se po tlu ispred potpornih kotača, zapravo povlače cijeli tenk i omogućavaju mu da se kreće nešto poput vlaka na tračnicama. Kako tenkovi imaju veliku težinu, gusjenice još imaju i namjenu da smanje specifičan pritisak te mase na tlo što pak zapravo cijelom tenku olakšava kretanje (mobilnost). Na kraju gusjenice još služe da bi se povećala sila prianjanja i trenja, što pak onda zajedno pojačava vučnu snagu tenka. Na Athumanunhovoj sličici nalazi se njemački tenk iz 2. Svjetskog rata iz sastava njemačke 502. teške oklopne bojne, a po brojčanoj oznaci i kamuflažnoj boji, te po lako prepoznatljivoj oznaci 'mamuta' sve govori da se radi o toj postrojbi negdje u godini 1942. Dakako, na slici je njemački tenk Tiger I. Ah, da! Kao zaključak u originalu to bi bilo - Panzerkampfwagen PzKpfw VI Ausf. E Tiger I iz sastava 502. Schwere Panzer Abteilung.
< | rujan, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!