Pojava tenkova na bojišnici
Već krajem 1914. godine crte bojišnice se stabiliziraju i počinju se pojavljivati prve faze pozicijskog rata, a poglavito poradi toga što je vatra sve jača, a paljba sve veća. Pojavljuje se prvo automatsko oružje na bojišnicama, a primjenjuju se sve masovnije mjere preživljavanja (naročito se vodi računa o utvrđivanju). Potrebito je neko novo oružje, odnosno bojno sredstvo, koje će i u tim i takvim uvjetima probiti protivničku crtu obrane i prenijeti bitku u slobodni operativni prostor iza snažnih utvrđenih crta obrane. U Velikoj Britaniji pukovnik Svinton 20. listopada 1914. iznio je svojem nadređenom stožeru ideju o izgradnji bojnog vozila na gusjenicama koje će se kretati bez problema po tlu koje su izorale granate, usput će rušiti protivničke žičane zapreke, a istodobno će svoju posadu štititi od automatske pješačke paljbe i vatre kao i od fragmenata rasprsnutih granata. Svojim topom koji će imati na sebi to bojno vozilo uništavat će bunkere i protivnička strojnička gnijezda u čvorovima obrane. Ministarstvo rata odbacilo je prijedlog pukovnika Svintona, ali je ideja zagolicala Churchilla (Winston Leonard Spenser Churchill) koji je tada bio na čelu britanskog admiraliteta, ali je ishodovao gradnju prvih tenkova. Zapravo to je bila velika platforma na tri kotača (30 x 24 metara) na kojoj su bile postavljene tri oklopljena tornja s po dva topa (100 mm) i s po 12 strojnica. Presjek kotača bio je nevjerojatnih 12 metara – po Athumanunhu. Bio je to projekt bojnika Hetheringtona. Težina te naprave premašivala je 1000 tona. No, ni tako veliki kotači nisu joj omogućili mobilnost, a poradi svoje glomaznosti bila je unosan cilj za topništvo. Projekt je odbačen. Tada se počinju graditi suhozemne oklopljene krstarice na kotačima s brzinom kretanja do 4 km/h po traženju generala Frencha, a izgradnja je pripala firmi koja se bavila proizvodnjom traktora Foster's of Lincoln. Tijekom dva mjeseca napravljen je prvi prototip nazvan 'Little Willie', a gradnjom su rukovodili inženjeri Tritton i Wilson. No, kada je to prvo oklopljeno vozilo prikazanu pukovniku Svintonu on nikako nije bio zadovoljan s njim. Nadnevka 02. veljače 1916. ista tvrtka i isti inženjeri prikazuju novo oklopljeno vozilo težine 28 tona, dužine 8, 1 metar, širine 4, 2 i visine 2, 2 metra s debljinom oklopa od 6 do 15 milimetara. Da bi se zaštitila tajnost gradnje oklopljeno vozilo kodno je nazvano 'Tank' (što na engleskom znači cisterna – po Athumanunhu). Prvi prototip nosio je kodno ime Mother (majka), a službeno ime mu je Mark I. Pokreće ga benzinski motor snage 105 konja. Poradi bolje mobilnosti i prohodnosti tijelo mu je u obliku romboida kojeg cijelog omotavaju gusjenice. Mark I ispunio je očekivane zahtjeve i prešlo se na serijsku proizvodnju, pa se tada razlikuju muški tenkovi (oni koji imaju dva topa na bokovima i 4 strojnice) od ženskih tenkova (oni koji imaju samo šest strojnica) – po Athumanunhu. No, već u prvoj bitci na rijeci Some 15. rujna 1916. godine vidljivi su brojni nedostaci (kako tehnički tako i taktički) na prvom tenku. Athumanunh će pobrojiti neke: nema gibnjeva elastičnih (amortizera), pa posada trpi strašne potrese i ne može precizno gađati, puštanje motora u rad bila je prava umjetnost koju su trebali izvesti nekoliko vojnika, vozač ima dva pomoćnika koji mu pomažu u skretanjima, a otežana je komunikacija poradi velike buke motora (vozač vidi, pomoćnici ne vide van tenka), benzinski spremnik nalazi se ispred vozača, a svaki pogodak granate pali i spremnik goriva, gorivo iz spremnika dolazi do rasplinjača slobodnim padom, no kada se tenk kreće niz strminu slobodnog pada nema i motor se gasi, motor stvara veliku buku, a ispuh mu je okrenut prema gore (protivnik ga lako otkriva i uočava, a posebice noću kada iz ispuha izlaze plameni jezici, nema ventilacije, pa poradi benzinskih para i zagušljivosti temperatura skače na 50 stupnjeva celzijusevih, a posada tada mora stati i izaći van tenka. Na kraju od ukupno 49 tenkova koliko ih je krenulo u bitku na Somu stiglo je samo 18 jer su se ostali pokvarili usput. Ubrzo nakon toga slijede poboljšani modeli Mark II, Mark III, pa Mark IV i 1918. Mark V. Toliko o prvim tenkovima u velikoj Britaniji, slijede pojava tenkova u Francuskoj, pa Njemačkoj, a onda ispočetka, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, SAD, Japan, SSSR, ali naravno u 2. Svjetskom ratu. Na kraju na Athumanunhovoj sličici prikazan je Tiger I PzKpfw VI Ausf. E iz sastava 13. oklopne pukovnije Grossdeutschland, negdje iz vremena srpnja 1943. godine. Dakako, sve je lijepo vidljivo po specifičnim oznakama slikovnim i brojčanim, te po izgledu kamuflažne boje. E, da! Na kraju da ne bude zabune, originalno bi to bilo, dakako, na njemačkom 13. Panzer Regimente Grossdeutschland - Panzerkampfwagen PzKpfw VI Ausf. E Tiger I.
Post je objavljen 02.09.2006. u 23:24 sati.