Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 02.09.2006.

Tenkovi 2. Svjetskog rata

Pojava tenkova na bojišnici

Već krajem 1914. godine crte bojišnice se stabiliziraju i počinju se pojavljivati prve faze pozicijskog rata, a poglavito poradi toga što je vatra sve jača, a paljba sve veća. Pojavljuje se prvo automatsko oružje na bojišnicama, a primjenjuju se sve masovnije mjere preživljavanja (naročito se vodi računa o utvrđivanju). Potrebito je neko novo oružje, odnosno bojno sredstvo, koje će i u tim i takvim uvjetima probiti protivničku crtu obrane i prenijeti bitku u slobodni operativni prostor iza snažnih utvrđenih crta obrane. U Velikoj Britaniji pukovnik Svinton 20. listopada 1914. iznio je svojem nadređenom stožeru ideju o izgradnji bojnog vozila na gusjenicama koje će se kretati bez problema po tlu koje su izorale granate, usput će rušiti protivničke žičane zapreke, a istodobno će svoju posadu štititi od automatske pješačke paljbe i vatre kao i od fragmenata rasprsnutih granata. Svojim topom koji će imati na sebi to bojno vozilo uništavat će bunkere i protivnička strojnička gnijezda u čvorovima obrane. Ministarstvo rata odbacilo je prijedlog pukovnika Svintona, ali je ideja zagolicala Churchilla (Winston Leonard Spenser Churchill) koji je tada bio na čelu britanskog admiraliteta, ali je ishodovao gradnju prvih tenkova. Zapravo to je bila velika platforma na tri kotača (30 x 24 metara) na kojoj su bile postavljene tri oklopljena tornja s po dva topa (100 mm) i s po 12 strojnica. Presjek kotača bio je nevjerojatnih 12 metara – po Athumanunhu. Bio je to projekt bojnika Hetheringtona. Težina te naprave premašivala je 1000 tona. No, ni tako veliki kotači nisu joj omogućili mobilnost, a poradi svoje glomaznosti bila je unosan cilj za topništvo. Projekt je odbačen. Tada se počinju graditi suhozemne oklopljene krstarice na kotačima s brzinom kretanja do 4 km/h po traženju generala Frencha, a izgradnja je pripala firmi koja se bavila proizvodnjom traktora Foster's of Lincoln. Tijekom dva mjeseca napravljen je prvi prototip nazvan 'Little Willie', a gradnjom su rukovodili inženjeri Tritton i Wilson. No, kada je to prvo oklopljeno vozilo prikazanu pukovniku Svintonu on nikako nije bio zadovoljan s njim. Nadnevka 02. veljače 1916. ista tvrtka i isti inženjeri prikazuju novo oklopljeno vozilo težine 28 tona, dužine 8, 1 metar, širine 4, 2 i visine 2, 2 metra s debljinom oklopa od 6 do 15 milimetara. Da bi se zaštitila tajnost gradnje oklopljeno vozilo kodno je nazvano 'Tank' (što na engleskom znači cisterna – po Athumanunhu). Prvi prototip nosio je kodno ime Mother (majka), a službeno ime mu je Mark I. Pokreće ga benzinski motor snage 105 konja. Poradi bolje mobilnosti i prohodnosti tijelo mu je u obliku romboida kojeg cijelog omotavaju gusjenice. Mark I ispunio je očekivane zahtjeve i prešlo se na serijsku proizvodnju, pa se tada razlikuju muški tenkovi (oni koji imaju dva topa na bokovima i 4 strojnice) od ženskih tenkova (oni koji imaju samo šest strojnica) – po Athumanunhu. No, već u prvoj bitci na rijeci Some 15. rujna 1916. godine vidljivi su brojni nedostaci (kako tehnički tako i taktički) na prvom tenku. Athumanunh će pobrojiti neke: nema gibnjeva elastičnih (amortizera), pa posada trpi strašne potrese i ne može precizno gađati, puštanje motora u rad bila je prava umjetnost koju su trebali izvesti nekoliko vojnika, vozač ima dva pomoćnika koji mu pomažu u skretanjima, a otežana je komunikacija poradi velike buke motora (vozač vidi, pomoćnici ne vide van tenka), benzinski spremnik nalazi se ispred vozača, a svaki pogodak granate pali i spremnik goriva, gorivo iz spremnika dolazi do rasplinjača slobodnim padom, no kada se tenk kreće niz strminu slobodnog pada nema i motor se gasi, motor stvara veliku buku, a ispuh mu je okrenut prema gore (protivnik ga lako otkriva i uočava, a posebice noću kada iz ispuha izlaze plameni jezici, nema ventilacije, pa poradi benzinskih para i zagušljivosti temperatura skače na 50 stupnjeva celzijusevih, a posada tada mora stati i izaći van tenka. Na kraju od ukupno 49 tenkova koliko ih je krenulo u bitku na Somu stiglo je samo 18 jer su se ostali pokvarili usput. Ubrzo nakon toga slijede poboljšani modeli Mark II, Mark III, pa Mark IV i 1918. Mark V. Toliko o prvim tenkovima u velikoj Britaniji, slijede pojava tenkova u Francuskoj, pa Njemačkoj, a onda ispočetka, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, SAD, Japan, SSSR, ali naravno u 2. Svjetskom ratu. Na kraju na Athumanunhovoj sličici prikazan je Tiger I PzKpfw VI Ausf. E iz sastava 13. oklopne pukovnije Grossdeutschland, negdje iz vremena srpnja 1943. godine. Dakako, sve je lijepo vidljivo po specifičnim oznakama slikovnim i brojčanim, te po izgledu kamuflažne boje. E, da! Na kraju da ne bude zabune, originalno bi to bilo, dakako, na njemačkom 13. Panzer Regimente Grossdeutschland - Panzerkampfwagen PzKpfw VI Ausf. E Tiger I.

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!