Bitka kod Gaugamele
Gaugamela je mjesto u sjevernoj Asiriji (danas grad Irbil u sjevernom Iraku, istočno od grada Mosula na rijeci Bumod, Al Khazir) kod kojeg je 01. listopada 331. godine pr. K. tijekom vojnog pohoda Aleksandra III. Makedonskog došlo do odlučujuće i presudne bitke između Makedonaca pod vodstvom Aleksandra III. Makedonskog i Perzijanaca pod vodstvom Daria III. Kodomana. Perzijanci su brojili oko 50 000 vojnika pješaka i konjanika, te 100-tinjak srponosnih bojnih kola, a Makedonci su pak imali 47 000 vojnika pješaka od čega oko 7000 konjanika. Makedonska vojska razvila se i posložila u svom klasičnom i uobičajenom bojnom složaju: teško konjaništvo na desnom krilu, a teško pješaštvo u falangi ustrojilo je središte bojnog složaja. Međutim, falanga je bila nešto dublja od 16 vrsti, a posljednji redovi falange bili su pripravni okrenuti svoje čelo i spremni na obranu od napada iza leđa (iz pozadine). Perzijanci su bili uvjereni da će njihova bojna kola unijeti pomutnju i rastrojiti makedonsku falangu koju bi kasnije razbilo perzijsko plemičko konjaništvo, dok bi perzijsko konjaništvo s krila obuhvatilo makedonska krila. Perzijanci svoje pješaštvo stavljaju u drugorazrednu ulogu. Međutim, kada su perzijska srponosna kola jurnula na makedonsku falangu zapljusnule su ih prave kiše strijela makedonskih strijelaca. Vozači bojnih kola padali su pokošeni, a ranjeni i podivljali konji razletjeli su se na sve strane bojišnicom. Istodobno na desnom makedonskom krilo došlo je do sudara konjaništva i razvila se teška konjanička bitka s promjenjivim uspjesima. Kako se makedonsko pješaštvo u falangi oslobodilo bojnih kola, krenulo je u pomoć svom konjaništvu, ali se dio morao okrenuti i prihvatiti bitku s nadolazećim perzijskim pješaštvom. Takav manevar potrgao je falangu i podijelio ju je na dva dijela. Kroz nastali međuprostor sjurilo se perzijsko konjaništvo, ali umjesto da udari potrganoj makedonskoj falangi po otkrivenim bokovima, perzijski konjanici okomili su se na makedonski tabor u namjeri da ga opljačkaju. Makedonski tabor stali su braniti malobrojni Tračani koji su bili ubrzo svladani, ali su ipak stvorili dovoljno vremena da se dio pješaka u falangi okrene i posloži u novu falangu koja je svom silinom udarila na perzijsko konjaništvo. Istodobno je slomljeno perzijsko lijevo krilu u naletu i međusobnom djelovanju makedonskog konjaništva i pješaštva, a nakon toga razbijeno je i perzijsko usamljeno središte. Točan broj mrtvih i ranjenih teško je odrediti poradi proturječnih izvora, ali prema Diodoru Perzijanci su imali kudikamo veće gubitke od Makedonaca. Inače, ova bitka može se i u nekim povijesnim izvorima pronaći i kao Bitka kod Arbele – po Athumanunhu.
Na Athumanunhovoj slici crvenim brojkama prikazan je bojni složaj Perzijanaca: 1 – plemičko konjaništvo s Dariem III., 2 – perzijsko pješaštvo, 3 – perzijsko konjaništvo raznovrsno, 4 – perzijsko drugorazredno (slabije) pješaštvo, 5 – perzijska srponosna bojna kola. Plavim slovima prikazan je bojni složaj Makedonaca: A – makedonska falanga, B – makedonsko teško konjaništvo s Aleksandrom III., C – grčko i tesalijsko konjaništvo, D – hipaspisti, E – grčko pješaštvo, F – makedonsko lako pješaštvo i strijelci.
Post je objavljen 10.10.2006. u 22:00 sati.