Bojni složaji
Bojni složaj – (eng. combat formation, njem. Gefechtsordnung, fr. formation de combat) raspored snaga (postrojbi) i sredstava (oružja) za borbu (boj ili bitku) kojim se osiguravaju povoljni uvjeti za manevar (mobilnost, pokretljivost) i najpovoljniju uporabu cjelokupnog bojnog potencijala (postrojbe i oružja) u međusobnom sudjelovanju. Svaki bojni složaj ima obvezatno front ili čelo (središte i krila), bokove (lijevi i desni) te širinu i dubinu. Bojni složaji mogu biti linijski, ešalonirani i u kolonama (slobodni, zbijeni, razmaknuti, klin, kružni, kvadratni i dr.)
Falanga – neprekidan i zbijen linijski postroj u više vrsti koji primjenjuju tijekom bitke vojske antičkih država (odgovara današnjem bojnom složaju – po Athumanunhu). Prvi takav organiziran bojni složaj primijenili su babilonski vojnici, točnije Sumerani. Bio je to bojni složaj jednostavno nazvan 'štit do štita, kaciga do kacige, ratnik do ratnika', a onda se tijekom doba antičkih vojski odjednom javlja riječ falanga. Riječ je nepoznate etimologije. Drevni Dorci, osvajači Peloponeza, prvi su tijekom bitki drevne Grčke uočili i primijenili zbijeni bojni složaj – falangu. Misterij falange nije riješen još ni do današnjih dana, pa se čak i suvremeni vojni znalci razilaze tijekom definiranja pojma falanga. Jedna skupina tvrdi da je to postroj teškog makedonskog pješaštva, druga skupina pak taj pojam proširuje i na grčko teško pješaštvo, dok treća skupina ide najdalje i taj pojam povezuje i s bojnim složajima rimske vojske, te tvrde da je falanga svoj najveći zamah, efikasnost i razvoj imala tijekom Cezara. Athumanunh će tijekom slijedećih dana pokušati povući crtu i smjer nastanka i razvoja falange od drevnih dorskih osvajača do rimskih legija. Tako će Athumanunh obuhvatiti grčku, makedonsku, manipularnu falangu legije i falange kohorti kada su legije složene u tri crte.
Post je objavljen 04.10.2006. u 19:45 sati.