Bitka kod Leuktre
Leuktra je bila manje tebansko naselje smješteno jugozapadno od Tebe kod kojeg se 371. godine pr. K. odigrala veličanstvena bitka između Tebanaca (Beotijski savez) i Spartanaca. Tu je tebanski vojskovođa Epaminonda tukao spartanskog kralja Kleombrota i njegove vojnike. Do sukoba, a kasnije i do bitke došlo je poradi toga što je Epaminonda kao poslanik Tebe odbio potpisati mirovni ugovor koji je bio donesen na sveopćem grčkom kongresu u Sparti na kojem opet nije priznat Beotijski savez s gradom Tebom na čelu, kao niti tebanska hegemonija nad Beotijom. Spartanski kralj Kleombrot upao je sa spartanskim ratnicima u Beotiju znajući da ga vojska Beotijskog saveza očekuje u tjesnacu Koroneje. Zato on prodire uzduž nebranjene obale i u pomorskom arsenalu Kreuside zarobljava 12 tebanskih brodova, pa se otuda okreće prema unutrašnjosti Beotije. Kod Leuktre spartanska vojska naletjela je na beotijsku vojsku koja je tu pohitala manevrirajući unutrašnjim smjerovima. Povijesni izvori navode da su protivnici brojili približno isti broj vojnika. Tako je svaka sukobljena strana raspolagala s 6500 teških pješaka (hoplita), oko 800 konjanika i nekoliko stotina lakih pješaka, ali je lako moguće da su Beoćani bili zanemarivo, ali ipak jači u konjaništvu, a Spartanci su bili nešto jači u teškom pješaštvu. Epaminonda je na svojem lijevom krilu ustrojio snažnu udarnu falangu od 50 vrsti na čijem je čelu bila tebanska Sveta satnija koju je vodio hrabri Pelopid. Ostali dio složaja Epaminonda gradi tako da slabijim odredima zakriljuje i ešalonizira falangu unatrag (kosi bojni složaj – po Athumanunhu) Athumanunh vjeruje da je na lijevom krilu Epaminondinog bojnog složaja postojala neka prirodna brana (šuma, brdo ili sl.) jer je neshvatljivo da je Epaminonda poslao svoje konjaništvo ispred falange umjesto da njime štiti ranjivi lijevi bok duboke falange. Isto tako i spartansko konjaništvo krenulo je prema tebanskim konjanicima umjesto da udari po boku falange. Dakle, nešto se tu prepriječilo konjaništvu i onemogućilo im uobičajen manevar, ali to nije zabilježeno u dostupnim povijesnim izvorima, pa Athumanunh tako promišlja na samo sebi svojstven način. Spartanski kralj Kleombrot klasično je posložio svoj bojni složaj. Ustrojio je falangu dubine od 12 vrsti, te je na desno krilo postavio odlične i najelitnije spartanske ratnike (to je i normalno za tadašnju grčku falangu kojoj je desno krilo uvijek jače – po Athumanunhu) No, Kleombrot nije vidio Epaminondino lijevo krilo koje je bilo zaklonjeno tebanskim konjaništvom. Tako je bitka počela sudarom konjaništva u kojem je beoćansko konjaništvo (možda poradi brojčane nadmoćnosti – po Athumanunhu) vrlo brzo potisnulo spartansko konjaništvo. Iza konjaništva iznenada se u punom naletu pojavila duboka tebanska falanga koja je svom silinom udarila na spartansko desno krilo. Spartanci desnog krila borili su se veličanstveno i vrlo hrabro, pružali su dugotrajan otpor, ali ipak nisu mogli izdržati duboki složaj od 50 vrsti. Spartansko središte i lijevo krilo nikako nije uspijevalo doći do uvučenih središta i desnog krila Tebanaca. Tako su suprotna krila ostala van borbe, dok je desno krilo Spartanaca silinom udara lijevog krila Tebanaca koje je predvodila Sveta satnija odbačeno na rov koji je štitio spartanski tabor. Bio je to spartanski poraz i početak nadmoćnosti Tebe, a spartanski utjecaj sveden je samo na Peloponez. Pojava kosog bojnog složaja falange, te početak uzajamnog djelovanja konjaništva i pješaka unaprijedio je vojnu vještinu tadašnjih vojski i ostao kao prvi takav zabilježen u izvorima povijesti ratne vještine.
Post je objavljen 08.10.2006. u 12:34 sati.