U prethodnom postu je spomenut uspješno izveden UAF-ov napad sa četiri SS-krstareće rakete koje dva Su-24 ispaljuju na Krim. U popodnevnim satima tog istog 26.7. Rusija navedeno kažnjava s grupom od čak 12 raketonosaca Tu-95 koji ispaljuju svoje krstareće rakete H-101 i H-555. Pridružuju im se balistički Iskanderi i navodno čak 10 Kinžala lansiranih s MiG-31. Navedeno je teško provjeriti, ali navodno su u tom napadu teško oštećena tri aerodroma na zapadu Ukrajine s kojih su prethodno polijetali Su-24 naoružani Storm-Shadowima. Dva dana kasnije 28.7. Kijev s prerađenom PZO raketom S-200 pogađa Ruski grad Taganrog i pritom ranjava 12 civila. Za osvetu Ruski Iskander uništava 8-katnu zgradu SBU-a u Dnjepropetrovsku. Slika: https://t.me/DDGeopolitics/75045 Razmjena se nastavila i sljedećih noći sa Ruskim gađanjem škola, fakulteta i sportskih dvorana koje UAF koristi za smještj vojske. Međutim zadnje dvije noći za redom izvršeni su napadi i s dronovima na Moskvu. Iako ih većinu odrađuje Ruska PZO, razbijaju se prozori na neboderima poslovnog središta "Moskov City". Iako nemam uvida u ostatke dronova, logično je za pretpostavit da navedene akcije izvodi neka lokalno infiltrirana grupa, što u narodu dodatno narušava ugled Ruskog političkog i vojnog vrha. Pa tako dok zapad uglavnom poseže za propagandnim oružjima, Rusi na terenu nastavljaju posao demilitarizacije UAF-a. Ako je vjerovati Macgreggoru, Kijev u pričuvi ima još svega 10 pješačkih brigada. Nakon toga su banana. Kod nas se pokušalo nastavit s obukom na Moranu, ali zbog izostanka mog prvog nastavnika letenja to baš i ne ide po planu. Čovjeku nije ništa za zamjerit jer ima zdravstvenih problema u obitelji. Međutim kad cijeli dan provedeš na livadi i jedva uhvatiš 8 minuta leta na kraju letačkog dana, onda nešto treba mjenjat. Za razliku od lani, ove godine se ne uzbuđujem previše. Opcija B je skori dolazak jednog instruktora koji mi nešto duguje još od 1995. Opcija C koja se gura paralelno, je pokušaj leta na školsko-borbenom mlažnjaku G-2 Galeb. Iako do sada prikupljeni podaci ne ulijevaju previše povjerenja, uspijem li u realizaciji toga bit ću prvi koji je napravio let na njemu osim vlasnika. Bilo bi to napokon ostvarenje dječačkog sna o letu na mlaznoj ptici. Za ostvarenje snova nikad nije kasno. Čak i kad znaš da je to opasan sport, koji redovito uzima svoj danak. Tako samo dan nakon mog zadnjeg leta, na tom istom aerodromu kodne oznake LDSS strada Cessna 172 iz susjednog AK Split. Iako je nakon otkaza motora na polijetanju, kolega Nenad iz Smedereva (sa cca 3000 sati naleta) učinio sve što je mogao, ipak je avion 9A-DMA nepovratno oštećen. U prinudnom sletanju je i njemu napukao kralježak. Drugi član posade Kožuh je prošao bez ozljeda. On je sin mog drugog nastavnika letenja s jedriličarske obuke iz 1990. godine. Njemu je bura prošlo ljeto uništila jedrilicu na Sinjskom aerodromu. WW3 se nastavlja... Slika: https://image.dnevnik.hr/media/images/1104xX/Jul2023/62600968-avionska-nesreca-u-sinju.jpg |