| < | siječanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
 Foto: Štef Nakon dva vikenda pauze zbog temperaturnih minusa, danas nam se na treningu okuplja 15 Plaćenika. Okupljamo se u podne kada temperature idu prema maksimumu, nakon čega odrađujemo četiri borbe na stijeg. Samo prvu borbu igramo na 15 minuta od skidanja zastave, a zatim to na prijedlog kontra strane produljavamo na 30 minuta. Ekipe biraju dva snajpera Krki i Pore, pa je odabir potpuno nasumičan. Očekivano strana sa igračem više dominira, ali tajna uspjeha nije samo u replici više. Pobjednička strana je uspjela uvezati u funkcionalnu liniju većinu boraca, dok su slobodni radikali bili samo Skic i Krki. Njih dva operiraju po bokovima i pozadini. U jednom trenutku su zbog zabune napali i protivnički respawn, pa drugu borbu prekidamo kako bi spriječili buduće napade na baze (koje označavaju identični signalni prsluci). Zato treću i četvrtu borbu igramo na plavu zastavu (najlonska vrećica). Zadnju petu borbu igramo prema autima na način da manja ekipa brani, a brojnija napada. Raspremamo se i razilazimo do sljedeće prigode. Samo četvorka ostaje na pivi do početka finala Europskog rukometnog prvenstva. Razilazimo se na rezultatu 3:3, a nastavak gledamo od doma. Jedini logični zaključak jest da je na naplatu došla potrošnja igrača u prethodnoj utakmici s Norvežanima. No ne treba žaliti. Sportski uspjesi su nam i dalje jedina svijetla točka u državi. |
 Johnny nam se pridružio još davne 2011. nakon "supertajnog treninga" na Sljemenu kojeg su organizirali pripadnici bivše Bravo ćelije. Od tada smo mu uvijek izlazili u susret po pitanju organizacije treninga, pa čak i susreta. Tako smo dva mjeseca kasnije za njega organizirali susret pod nazivom "Machete 2011". No isto tako znali smo za njega "primiti i metak", kad nas je na jednom urbanom treningu zaskočila policijska patrola. Zbog njegovih "novih igračaka" smo organizirali čak i noćni trening u bivšoj Plaćeničkoj bazi. U svakom slučaju život ga je nakon toga nosio kojekuda, ali gdje god išao uvijek nam se javljao i na forumu davao izvještaje iz prve ruke. Iako nije uvijek bio u mogućnosti trenirati s nama uvijek bi nas se sjetio bio u Sočiju, Južnoj Koreji ili u hodnji po bespućima Islanda.  Početkom 2015. došao je na ideju da na kacigama ponese potpise naših najpoznatijim MiG-drajvera, pa su se Dedo i komesar potrudili to izrealizirati. Zauzvrat ih je pozvao kao goste na "Snježnu kraljicu", a to se nakon pauze 2016. nastavilo 2017., 2018., 2019. i ove 2020. godine. U međuvremenu je upoznavao i druge airsoftere, pa je pohodio i njihove susrete. No gdje god išao, uvijek se vraćao Plaćenicima kao svojoj izvornoj ekipi koja ga je još 2011. poučila da furka na odoru (loadout) i nekakvu liniju zapovjedanja ne znači automatski i pobjedu na terenu. Kao sportaš iz individualnog sporta on to jako dobro shvaća. Nadajmo se kako će i ostali na domaćoj airsoft sceni jednog dana shvatiti ili bar ublažiti svoje stavove po tom pitanju. Jer s obzirom na stanje scene, a isto tako i države, svakim danom nas je sve manje. Nitko se to u našim kontroliranim medijima ne usudi objaviti, ali RH je od ulaska u EU napustilo cca 1.400.000 ljudi. Tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća zemlju su napuštali radnici u 40-im godinama koji su se većinom vraćali svojim obiteljima. Danas je prosjek godina onih koji odlaze iz zemlje 27, a ti se ne planiraju vratiti. Nestajemo u skladu sa komesarskim najavama iz 2012. godine. No i dalje se ne predajemo, pa je unatoč iseljevanju i prehladama šestorka Plaćenika danas odradila šumski trening.  |
