| < | svibanj, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
|
Šestorka najupornijih Plaćenika okuplja se danas u šumi u kojoj nismo bili od veljače tj. puna četiri mjeseca. Naravno dočekala nas je potpuno drugačija vizura. Šuma je sva zazelenila i vidljivost kroz nju je postala vrlo ograničena. No to je odlično za manji broj igrača. U sredini postavljamo signalni prsluk, kako bi imali nekakav orjentir u središtu igre. Cilj je doći do njega, viknuti "Zastava pala!" i obraniti ga 10 minuta. Pošto nas je malo, dogovorili smo minimalno trajanje respawna. Nakon pogađanja išlo se iza svoje linije i odmah vraćalo u igru. Prvu borbu laganu prednost ima ekipa 40+, ali stvar nismo dovršili jer nam stiže jedan zakašnjeli. Mjenjamo strane i krećemo sa druge strane. Napreduje se polako, a onda nam se priključuje još jedan zakašnjeli. Ovu borbu dobijamo. Osim guste vegetacije, tome je doprinuo bolji linijski nastup starije strane. Mladići su rješavani već u gustišima, čim bi uočili njihovo kretanje prema zastavi. Naravno pomoglo je i sunce iza leđa.  Treća borba isto tako nije dovršena, ali u ovoj je dominirala ekipa 20+. Razlog nešto bržeg izlaska iz šume su brutalni nasrtaji komaraca, užasna sparina i to što smo svi već bili dobrano mokri. Prebacujemo se kod našeg domaćina i lagano vrtimo neke stare priče i događaje dok razdužujemo gajbu Velebitske. Dok tako sjedimo i pričamo Marin otkriva prvog krpelja namontiranog na ruci, dok Ante skida jednog u šetnji sa potkoljenice. Sezona im je počela, pa se treba pregledati nakon treninga. Ako ih se skine odmah, nema posljedica. Ljudikamo još malo, a onda stižu i ćevapi. Nakon skoro četiri sata gajba je komisijski razdužena, pa možemo doma. Dan OSRH obilježen je nešto opuštenije nego inače. Dok nam Dedo ostaje na terasi zamišljeno gledajući u daljinu sa Hamletovskim dubiozama. Što će se točno večeras odviti doznat ćemo valjda na sljedećem treningu... |
   |
 Zbog slabijeg odaziva za lokalni trening, odlučujemo se dati potporu našoj podružnici 47 na njenom području djelovanja. Tako trojci domaćih u pomoć pristiže šest Plaćenika iz podružnice 10. Organizator je prikupio 130-ak boraca od Rijeke, preko Bosanske Krupe do raznih ekipa iz središnje Hrvatske. Uočavam i tri ekipe koje su nastale odvajenjem od nas - Legionari, Poroci i Okupatori. Pošto je sloboda kretanja ustavno pravo, široka im šuma. Organizator nas dijeli po loadoutima tako da na jednu stranu stavlja Nejto wanabe ekipice u multicamu i pustinjskim šarama, dok sa druge strane staju istočni loadouti i općenito šaroliko obučene ekipe u raznim kombinacijama woodlanda. Obilježavaju nas sa crvenim trakama, dok zapadnjaci dobijaju žute. Cilj igre je prikupiti četiri boce u boji strane, a zatim možemo prikupljati i njihove žute. Osobno se nisam zamarao sa tim zadatkom već sam se koncentrirao na držanje naše linije i prorjeđivanje njihove, čemu je znatno doprinosio KLMK, koji je u zelenilu praktično neuočljiv. Nakon više satnog angažmana na desnom brijegu, te upornog čišćenja njihovih napada, potiskujemo ih do sredine terena i petorka dragovoljaca se prebacuje preko ceste na lijevi brijeg. Tu upadamo između njihove dvije linije i nakon kraćeg otpora bivamo počišćeni.  Nakon povratka u MASH i oživljavanja odlučujem se dati obol potiskivanju neprijatelja na lijevom brijegu. Svaki pokret sa kontra strane kažnjavan je rafalima iz gustiša. Strpljivo ih rješavam, ali nevjerovatno je kako brzo se vraćaju u igru. Poslije smo doznali da su igrali sa dva medica. No strpljenje se isplatilo i na kraju pada i medic. Tu činim grešku i krećem naprijed preko udoline na lika koji bočno puca po našima koji napreduju grebenom. Dolazim mu na 3 metra i bilo mi ga žao strest u glavu, pa ga rješavam sa bam-bam. Naravno on je zahvalan, ali na to iskače lik pored njega i rješava mene. Da sam ga rješio bibijem, ne bi se otkrio, pa bi rješio i drugog, a možda i ekipicu koja je bila iza njih. Posljedica je to previše Plaćeničkih treninga i pažnje za suigrače. Tako da nas tu na lijevom brijegu probijaju, ali naši ih suzbijaju pri kraju istog. Imaju još jedan pokušaj prodora po sredini, ali ne ide. Dok smo mi držali linije, naš Rafo i trkači su marljivo prikupili 4 crvene boce, nakon čega smo uzeli dvije žute i to se više nije moglo stići. Trebao je uslijedit još jedan masivni napad Nejtovaca na nas, ali pošto nisu stizali, a mi smo se stvarno potrošili u ranijim borbama krećemo prema autima. Raspremamo se i umjesto loženja vatre i roštiljanja, odlučujemo se sjest u jedan fast-food na hamburgere.  |
|
Uz gubitak 5-6 najavljenih boraca (valjda zbog sinoćnjeg feštanja) na teren nam u 12:00 izlazi 13 Plaćenika. Dijelimo se 7:6 uz napomenu - strana koja izgubi ima pravo odabrati borca sa suprotne strane. Igramo sa dva Mash-a na jednu zastavu. Cilj je doći do zastave smještene otprilike između dva Masha. Dolaskom do zastave skidamo njihovu i podižemo našu, kao i obratno. Prvu borbu kao brojnija ekipa krećemo sa južne strane terena. Dobro se pokrivamo u liniji i polako ostvarujemo napredak na terenu. Deki im ruši stjeg, ali ne uspijeva podići naš. No dominiramo i bilo je samo pitanje vremena kada će se i to dogoditi. Stoga sljedeću borbu Maras odabire Frenkija za prelazak k njima. Sad oni idu dublje u šumu postaviti stijeg. Sa čovjekom manje naša strana i dalje gura. Prvo me rješava Fero iz gustiša s lijeve strane. Povratkom iz Masha radim im široki obuhvat po desnom krilu i dolazim na njihovu liniju s leđa. Rješavam Marasa, pa Sivog i još jednog, te se spajam sa našom linijom. To je to...  Treću borbu Frenki ima otkaz replike, pa ide u auto po drugu repkliku. Opet smo prisiljeni na obranu. Stavljamo stijeg na brisani prostor uz potok i raspoređujemo se po perimetru. Dok dečki razvlače liniju vidimo kako guraju široko po našem desnom krilu. Na tu stranu prebacujemo se Ante i ja, te zauzimamo položaje. Binom na tim. Prvo skidam Setha, dok mi Sivi zamiče u mrtvi kut od debla. No ne brinem jer Ante bi ga trebao poklopiti sa svoje strane. Tako je i bilo. Ne znam što je bilo sa trećim igračem, ali pošto na desnom krilu vidim pokret prebacujem se na tu stranu. Feru rješevam iz obuhvata. Vraćamo se nazad i svi su već tamo. Sad su oni u obrani. Iako su uspjeli postaviti zastavu, širokim obuhatom probijam ih po lijevom krilu te im nakon nekoliko rješenih dolazim kroz zelenilo na Mash s leđa i onemogućavam im izlazak iz istog. Dovikujemo se što sad i oni viču gotovo. Pitamo hoćemo li odradit fajt u povratku do auta, ali neki su bez bibija, neki bez struje i to je to. Četiri sata intenzivnog treninga sasvim je dovoljno. Osjetim po leđima. Po izlasku iz šume ljudikamo još kojih sat uz gajbu Kasačkog piva. Ponestalo im svijetle Velebitske. Prilagodili smo se... |
