Šestorka najupornijih Plaćenika okuplja se danas u šumi u kojoj nismo bili od veljače tj. puna četiri mjeseca. Naravno dočekala nas je potpuno drugačija vizura. Šuma je sva zazelenila i vidljivost kroz nju je postala vrlo ograničena. No to je odlično za manji broj igrača. U sredini postavljamo signalni prsluk, kako bi imali nekakav orjentir u središtu igre. Cilj je doći do njega, viknuti "Zastava pala!" i obraniti ga 10 minuta. Pošto nas je malo, dogovorili smo minimalno trajanje respawna. Nakon pogađanja išlo se iza svoje linije i odmah vraćalo u igru. Prvu borbu laganu prednost ima ekipa 40+, ali stvar nismo dovršili jer nam stiže jedan zakašnjeli. Mjenjamo strane i krećemo sa druge strane. Napreduje se polako, a onda nam se priključuje još jedan zakašnjeli. Ovu borbu dobijamo. Osim guste vegetacije, tome je doprinuo bolji linijski nastup starije strane. Mladići su rješavani već u gustišima, čim bi uočili njihovo kretanje prema zastavi. Naravno pomoglo je i sunce iza leđa. Treća borba isto tako nije dovršena, ali u ovoj je dominirala ekipa 20+. Razlog nešto bržeg izlaska iz šume su brutalni nasrtaji komaraca, užasna sparina i to što smo svi već bili dobrano mokri. Prebacujemo se kod našeg domaćina i lagano vrtimo neke stare priče i događaje dok razdužujemo gajbu Velebitske. Dok tako sjedimo i pričamo Marin otkriva prvog krpelja namontiranog na ruci, dok Ante skida jednog u šetnji sa potkoljenice. Sezona im je počela, pa se treba pregledati nakon treninga. Ako ih se skine odmah, nema posljedica. Ljudikamo još malo, a onda stižu i ćevapi. Nakon skoro četiri sata gajba je komisijski razdužena, pa možemo doma. Dan OSRH obilježen je nešto opuštenije nego inače. Dok nam Dedo ostaje na terasi zamišljeno gledajući u daljinu sa Hamletovskim dubiozama. Što će se točno večeras odviti doznat ćemo valjda na sljedećem treningu... |