Ovu nedjelju odrađujemo svojevrsnu reprizu prošle, kako po pitanju šume tako i po pitanju scenarija. Jedina razlika je bio novi smjer kretanja kroz šumu. Umjesto smjera zapad-istok, ovaj put odrađujemo smjer jug-sjever i kao da smo u sasvim drugoj šumi. Prvu borbu šaljemo petorku u obranu, dok šestorka napada. Iako je bilo za očekivati zasjedu u gušćem dijelu šume, oni je postavljaju u koritu potoka po sredini relativno ćelavog dijela terena. Iako su relativno nepovezano djelovali, prvu borbu dobijaju jer su bolje gađali, pa smo imali dvojicu, a zatim i trojicu "mrtvih mrtvih" tj. ljudi koji su potrošili sva tri života i koji ne mogu nastaviti borbu. Sljedeću borbu mi kao brojnija ekipa idemo u obranu i postavljamo je na način da dvojicu ostavljamo u gušćem dijelu terena, dok ostala četvorica zauzimaju položaj na vidljivom dijelu. Ovaj taktički raspored se isplatio jer zasjedni binom odmah ostvaruje prve kill-ove. Uslijedio je linijski sraz u kojem je bilo mrtvih na obje strane, ali s pažljivim građenjem igre polako ali sigurno naša strana počinje prevladavati. Osim toga šuma je još uvijek prerijetka za nekakva iznenađenja po bokovima i s leđa, što je glavna taktika protivničke strane. No proljeće nam je svakim treningom sve bliže i uskoro će se šuma potpuno preobraziti. Nakon toga odrađene su još dvije borbe u dubinu šume u kojem je uvezani linijski nastup kumske strane napokon pokazao svu svoju premoć. Zadnja borba odrađena je u povratku prema autu, a tek ovu borbu suprotna strana koristi prednost gušćeg dijela terena prebacivši je na lijevu stranu terena gledano s naše strane. Ova borba mi je osobno bila najbolja jer se taktički gradila kroz gustiš u kojem su zaista nijanse odlučivale. Nakon tri sata i kusur, dobrano znojni i uzdihani izlazimo iz šume i spremamo se. Nakon toga odrađujemo brzu pivu-dvije u lokalnoj birtiji, te se razilazimo do sljedeće nedjelje. |