| < | kolovoz, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
  |
|
Još jedna bitna stavka bila je ta što smo mi sa svojim ranim napredovanjem onemogućili protivniku dolazak do svog terenskog MASH-a, dok smo mi imali svoj malo iza naših prednjih položaja, pa uopće nismo imali potrebu za uspostavu mobilnog. Zato smo odbacili dosta zadataka na kojima bi se nepotrebno trošili. Nakon dva topnička udara po protivniku, isti su uvidjeli kakvu štetu im nanose, pa su poslali dosta snaga na zadaću zauzimanja topova na trećem najvećem brdu. To im je bilo i dobro, ali i loše, jer su pritom izmorili svoje snage do kraja. Imali smo potom još jedan pokušaj diverzantskog napada, ali i to je riješeno, pa smo te pozicije zadržali do prekida. Kada smo za vrijeme prekida bili za stolom osobno sam predložio prekid do tri sata u noći. Zašto? Dogovor za noćni fight je bio da sve neprijateljske snage spavaju gore na brdu u tunelima. To nisam smio dozvoliti jer se zbog toga tuneli onda ne bi igrali do pet ujutro, a i bilo bi previše protivnika gore. Dakle dao sam im pet sati sna računajući da će ih dosta zadržati u baznim kampu, te će na brdu biti puno manje snaga. To se pokazalo ispravnom prosudbom jer im je većina boraca ostala spavati premorena nakon cijelodnevne akcije.  U tri sata ustaje 14 naših sve skupa, ali to je ekipa koja igra već dugo zajedno i koja je bila spremna na noćni dio. Vrlo brzo smo zauzeli "Four gun hill" i krenuli prema krajnjem cilju - neprijateljskom HQ na "Litlle Brother-u". Došlo je do borbe sa snagama koje su osiguravale prilaz i njihovu radio-antenu. Nakon nekih sat vremena borbe uspjeli smo ih izbaciti iz rupa oko pet ujutro. Zatim je krenuo posljednji napad na HQ. Napali smo izvana i kroz tunele iznutra, te u brzom naletu eliminirali ono malo protivnika što je ostalo gore. Bili su šokirani i iznenađeni jer nisu očekivali ovakav razvoj događaja. Gore smo izvršili glavni cilj, a to je uloviti generala Armstronga. Zatim smo im uništili laboratorij, uzeli svu zalihu adaptanijuma koju su vrijedno skupljali za nas tijekom dana (to je akcija na koju nisam želio trošiti ljude), zarobili našeg agenta, te zauzeli njihov HQ. Slijedilo je sve te resurse i zarobljenike prebaciti u naš HQ. Možete zamisliti lica protivnika kada smo im sproveli zarobljene ljude kroz bazni kamp, a oni se tek spremaju za igru od osam sati ujutro. Uz to nas nisu mogli napasti jer su svi morali prvo otići na svoje brdo kako bi uopće krenuli u igru.  Zapovijed je bila da držimo generala u našem HQ do podne. S obzirom da su znali gdje smo, krenuo je brutalni napad koroz naredna tri sata na naše položaje. U jednom trenutku dobili smo zapovijed da general mora biti doveden do plaže sa koje će ga pokupiti gumenjak. Krenuo sam sa skupinom ljudi probijati put dok je ostatak pratio. Da ne duljim, doveli smo ga do plaže gdje nas je čekala zasjeda. Sa istom smo se borili i omogućili generalu bijeg, te smo se povukli natrag u svoj HQ što je ujedno bio i kraj susreta. Međutim general je navodno pobjegao iz razloga što je time ostvaren nastavak ove priče za sljedeću godinu. No ako rezimiramo ostvarene zadaće naše strane; 1) ubiti/zarobiti generala Armstronga, 2) spriječiti lansiranje odnosno detoniranje bombe, 3) uništiti laboratorij, 4) zaplijeniti ili naći adaptanijum (pokupili sve odjednom iz ruku protivnika), 5) uništiti protivnički HQ, 6) dodatno osigurati bijeg Armstronga, 7) ubiti protivnika u pojam... sa punom odgovornošću zaključujem da smo odradili sve što je trebalo i iako nismo službeno proglašeni jer je ovaj pobjegao uz našu pomoć, proglašavam nas pobjednicima. Ovdje nisam striktno ulazio u neke mikro fight-ove, ali posao koordiniranja svih ljudi na terenu daje sliku sa malo više razine. Eto toliko od mene te hvala Laciju i ekipi na potpori. Nastojao sam rotirati snage maksimalno kako bi svi vidjeli akcije. Tekst: Dodo, Slike: Lektor Dopuna 21:21  U nedostatku kvoruma, četvorka Plaćenika koja se uspjela međusobno iskoordinirati nazočila je današnjem treningu Zaz-a u bivšoj vojarni HRZ-a Kurilovec. Okupljanje od 8:30. Dijelimo se ugrubo woodland strana sa Rusima protiv digitalaca. Igra kreće iza 9 sati, a cilj je zauzeti jednu od dvije središnje građevine i braniti je pola sata. Nakon toga kutiju koja se nalazi u njoj treba odnijeti u svoju bazu i potom obraniti bazu sljedećih sat vremena. Igralo se bez medica i bleedaouta, a respawn se vršio u mashu nakon 5 minuta. Na 40-ak ljudi ovo se pokazalo kao pun pogodak i okršaja je bilo i više nego dovoljno. Trening je prošao bez ikakve zamjerke tj. nepriznavanja ili barem ja nisam vidio da se netko ljuti zbog toga. Sirena koja se oglasila u 12:00 označila je kraj treninga te smo krenuli prema autima na presvlačenje. Sirenu su čuli svi osim našeg Čupka koji je ostao na čeki negdje na terenu. Nakon kraće potrage Rafo ga pronalazi, te se slikamo i idemo na pivu. Zajednički zaključak na pivi jest da nas je ovo ljeto pomalo izbacilo iz treninga. No sezona je pred vratima, kao i 24-satni susreti koje ne mislimo propustiti i za koje moramo biti spremni. Tekst: Krki, Slika: Pomi |
|
U pravom smislu riječi na ovaj susret sam išao kao plaćenik. Pozvao me tim iz BiH da igram za njih i pomognem Sikiri voditi stranu na terenu, naravno uz sve troškove pokrivene (drugi put tražim i dnevnicu  ). Dakle kako je ranije spomenuto vodio sam tim Guardiansa, a kasnije se ispostavilo i veliki dio Vipersa, uz izuzetak onih sedam starih Vipersa. Znali smo otprilike što nas čeka i imali smo svog čovjeka ubačenog u redove neprijatelja koji nam je odavao informacije. Našli smo se navečer prije samog starta i tu sam izložio zamisao koja je na kraju prihvaćena, te koja je rezultirala s time da smo mi iako službeno ne proglašeni, defacto bili pobjednička strana. Uvidom u meteo-prognozu i teren odlučio sam se na umaranje protivnika tijekom dana. Naime plan je bio da u startu zanemarimo neke stvari iz scenarija i da stvorimo sebi temelje za kasnije djelovanje. Protivnik je imao svoju bazu sa svim elementima na "Litlle Brother" brdu koje je u biti bilo utvrđeni položaj JNA za obranu. Puno bunkera, tunela i s kompletno uređenom obrambenom infrastrukturom. Do njega je bio "Four gun hill" također položaj JNA, koji je osiguravao prilaz prethodnom.  U startu odvojio sam ogroman dio snaga i dao im zadaću zauzeća "White cliffs" i potom "Four gun hill" jer u tom trenutku dalje nismo mogli. Mi smo bili na zadaći oslobađanja zarobljenih Vipersa, i to nam je bio jedini ajmo reć' propust u startu. Zbog lošeg intela umjesto par ljudi za riješti, pred nama se pojavila kompletna protivnička strana sa oko 60-tak ljudi na nas sedam. Međutim kako su se neko vrijme borili sa nama, na taj način smo našim snagama osigurali vrijeme za pomak prema zadanim pozicijama. Kako smo uzeli sve to, protivnik je kasnije uvidio da smo ih zatvorili na samom brdu i više im nije bilo moguće kretati od gore. Imali su gumenjak na raspolaganju, ali tih pet ljudi koliko je mogao prevesti smo zanemarili pošto su bitne lokacije osigurane prije. Na jednoj od tih zadaća su bili Laci i ekipa. Neprijatelj je zatim krenuo pritiskati, pa je u jednom trenutku izbacio naše snage sa "Four gun hill-a". To je bilo najdalje što su otišli, a to su do kraja susreta bile i najveće borbe.  Moj pakleni plan donio je plodove već oko podne, jer zadržavajući naše snage u hladu i ispod vegetacije, a držeći protivnika na otvorenom u okruženju, protivnik jednostavno nije izdržao. Prvi znakovi dehidracije i četiri prave medicinske intervencije od strane doktora, rezultirale su sa prvim prekidom igre. Ovo je uistinu bilo potrebno jer su uvjeti bili ekstremni, a poprilično stranaca se preračunalo. Ostao sam i promatrao ih što rade tijekom prekida, te sam slagao konfiguraciju za dalje. Naime dosta ih je sebi priuštilo pivu ili dvije, a to po onom suncu znači samo još više problema. Susret je ponovo krenuo i tu sam izdao zadaću da se "Four gun hill" mora vratiti, dok sam osobno morao na moru obaviti jednu uskočku zadaću napada iz gumenjaka na gumenjak. Tek tada možemo reći da se susret krenuo na našu stranu. Oko pet smo skupili sve snage i krenuli u zauzimanje "Four gun hill-a". Pritom su stari Viperi neoprezno upali u zasjedu, pa sam odlučio iskoristiti topnički napad koji smo imali. Poslao sam koordinate i preciznim pogotkom smo izbacili polovinu protivničkih snaga koje su blokirale put u zasjedi. Polovinu mislim na polovinu ukupnih snaga odnosno cijelu zasjedu.  To nas je poguralo i probili smo im obranu. Krenuli smo odmah u obuhvat kako bi brdo napali sa stražnje strane. Iskreno bitka za ovo brdo mi je bila vrh susreta. Bliska borba u bunkerima i rovovima. Ovdje se pokazalo koliko nam je korištenje medic-a bilo bolje od protivnika jer su protivnici cijelo vrijeme prigovarali kako pogođeni odmah nestaju i vraćaju se odmah potom u igru. Svi njihovi prigovori su bili zaludu jer su moderatori bili prisutni na svakom koraku i iako su ponekad nepotrebno prekidali igru odradili su vrhunski posao. Dakle moderator stoji kod vas na metar ili dva i promatra da slučajno ne bi bilo varanja. Tako je jedan od moderatora koji je bio tu, odmah odbacio tvrdnje protivnika i poslao ga u MASH zbog ometanja igre. Nakon sat i pol smo napokon uspjeli osvojiti "Four gun hill". Ostalo nas je osam. S obzirom na intenzitet djelovanja organizator je najavio novi prekid od 20:00 do 22:00 i mi smo trebali obraniti položaj do tada. Uočio sam kako protivnik skuplja snage za protunapad i tad sam iskoristio drugi topnički napad koji smo imali, te im sa uzvišene pozicije na kojoj smo bili poslao koordinate. To je rezultiralo napadom u kojem je uništena njihova antena za pozivanje napada i eliminirana im skupina koja se spremala za protuudar. Tekst: Dodo, Slike: Lektor (nastavlja se...) |
