| < | kolovoz, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
|
Još jedna bitna stavka bila je ta što smo mi sa svojim ranim napredovanjem onemogućili protivniku dolazak do svog terenskog MASH-a, dok smo mi imali svoj malo iza naših prednjih položaja, pa uopće nismo imali potrebu za uspostavu mobilnog. Zato smo odbacili dosta zadataka na kojima bi se nepotrebno trošili. Nakon dva topnička udara po protivniku, isti su uvidjeli kakvu štetu im nanose, pa su poslali dosta snaga na zadaću zauzimanja topova na trećem najvećem brdu. To im je bilo i dobro, ali i loše, jer su pritom izmorili svoje snage do kraja. Imali smo potom još jedan pokušaj diverzantskog napada, ali i to je riješeno, pa smo te pozicije zadržali do prekida. Kada smo za vrijeme prekida bili za stolom osobno sam predložio prekid do tri sata u noći. Zašto? Dogovor za noćni fight je bio da sve neprijateljske snage spavaju gore na brdu u tunelima. To nisam smio dozvoliti jer se zbog toga tuneli onda ne bi igrali do pet ujutro, a i bilo bi previše protivnika gore. Dakle dao sam im pet sati sna računajući da će ih dosta zadržati u baznim kampu, te će na brdu biti puno manje snaga. To se pokazalo ispravnom prosudbom jer im je većina boraca ostala spavati premorena nakon cijelodnevne akcije.  U tri sata ustaje 14 naših sve skupa, ali to je ekipa koja igra već dugo zajedno i koja je bila spremna na noćni dio. Vrlo brzo smo zauzeli "Four gun hill" i krenuli prema krajnjem cilju - neprijateljskom HQ na "Litlle Brother-u". Došlo je do borbe sa snagama koje su osiguravale prilaz i njihovu radio-antenu. Nakon nekih sat vremena borbe uspjeli smo ih izbaciti iz rupa oko pet ujutro. Zatim je krenuo posljednji napad na HQ. Napali smo izvana i kroz tunele iznutra, te u brzom naletu eliminirali ono malo protivnika što je ostalo gore. Bili su šokirani i iznenađeni jer nisu očekivali ovakav razvoj događaja. Gore smo izvršili glavni cilj, a to je uloviti generala Armstronga. Zatim smo im uništili laboratorij, uzeli svu zalihu adaptanijuma koju su vrijedno skupljali za nas tijekom dana (to je akcija na koju nisam želio trošiti ljude), zarobili našeg agenta, te zauzeli njihov HQ. Slijedilo je sve te resurse i zarobljenike prebaciti u naš HQ. Možete zamisliti lica protivnika kada smo im sproveli zarobljene ljude kroz bazni kamp, a oni se tek spremaju za igru od osam sati ujutro. Uz to nas nisu mogli napasti jer su svi morali prvo otići na svoje brdo kako bi uopće krenuli u igru.  Zapovijed je bila da držimo generala u našem HQ do podne. S obzirom da su znali gdje smo, krenuo je brutalni napad koroz naredna tri sata na naše položaje. U jednom trenutku dobili smo zapovijed da general mora biti doveden do plaže sa koje će ga pokupiti gumenjak. Krenuo sam sa skupinom ljudi probijati put dok je ostatak pratio. Da ne duljim, doveli smo ga do plaže gdje nas je čekala zasjeda. Sa istom smo se borili i omogućili generalu bijeg, te smo se povukli natrag u svoj HQ što je ujedno bio i kraj susreta. Međutim general je navodno pobjegao iz razloga što je time ostvaren nastavak ove priče za sljedeću godinu. No ako rezimiramo ostvarene zadaće naše strane; 1) ubiti/zarobiti generala Armstronga, 2) spriječiti lansiranje odnosno detoniranje bombe, 3) uništiti laboratorij, 4) zaplijeniti ili naći adaptanijum (pokupili sve odjednom iz ruku protivnika), 5) uništiti protivnički HQ, 6) dodatno osigurati bijeg Armstronga, 7) ubiti protivnika u pojam... sa punom odgovornošću zaključujem da smo odradili sve što je trebalo i iako nismo službeno proglašeni jer je ovaj pobjegao uz našu pomoć, proglašavam nas pobjednicima. Ovdje nisam striktno ulazio u neke mikro fight-ove, ali posao koordiniranja svih ljudi na terenu daje sliku sa malo više razine. Eto toliko od mene te hvala Laciju i ekipi na potpori. Nastojao sam rotirati snage maksimalno kako bi svi vidjeli akcije. Tekst: Dodo, Slike: Lektor Dopuna 21:21  U nedostatku kvoruma, četvorka Plaćenika koja se uspjela međusobno iskoordinirati nazočila je današnjem treningu Zaz-a u bivšoj vojarni HRZ-a Kurilovec. Okupljanje od 8:30. Dijelimo se ugrubo woodland strana sa Rusima protiv digitalaca. Igra kreće iza 9 sati, a cilj je zauzeti jednu od dvije središnje građevine i braniti je pola sata. Nakon toga kutiju koja se nalazi u njoj treba odnijeti u svoju bazu i potom obraniti bazu sljedećih sat vremena. Igralo se bez medica i bleedaouta, a respawn se vršio u mashu nakon 5 minuta. Na 40-ak ljudi ovo se pokazalo kao pun pogodak i okršaja je bilo i više nego dovoljno. Trening je prošao bez ikakve zamjerke tj. nepriznavanja ili barem ja nisam vidio da se netko ljuti zbog toga. Sirena koja se oglasila u 12:00 označila je kraj treninga te smo krenuli prema autima na presvlačenje. Sirenu su čuli svi osim našeg Čupka koji je ostao na čeki negdje na terenu. Nakon kraće potrage Rafo ga pronalazi, te se slikamo i idemo na pivu. Zajednički zaključak na pivi jest da nas je ovo ljeto pomalo izbacilo iz treninga. No sezona je pred vratima, kao i 24-satni susreti koje ne mislimo propustiti i za koje moramo biti spremni. Tekst: Krki, Slika: Pomi |
