| < | rujan, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
|
Iako smo par postova unazad već izvještavali o aktivnostima naše nove podružnice 44, tek ovaj vikend sazrili su uvjeti za obilazak njihovog terena. Petorka nas iz podružnice 10, četvorka lokalnih slobodnjaka i trojka naše Plaćeničke braće iz podružnice 44 - bilo je ono što je izašlo na teren. Domaćine kao poznavatelje šume dijelimo dva nama i jedan slobodnjacima, tako da je konačni omjer sedam protiv pet. Razlog je što smo imali jednog koji je drugi put na našem treningu i jednu koja je prvi put, dok je kontra tim puno uigraniji. Naravno to se odmah vidilo u prvoj borbi, koju smo se neko vrijeme držali, a onda dok sam nakon gubitka dva života u frontalnom srazu, treći odlučio utrošiti na široki obuhvat... neprijatelj probio našu obranu po lijevom krilu i probušio balon. Drugu borbu se koordiniramo vezom, te mi se u obuhvatu pridružuju Sale i Laci. Tražimo balon i naš domaćin Sale odrađuje njihov balon bez ispaljenog bibija - sajlentkilanjem. Ova je bila vrlo brza...  Potpuno promočeni od provlačenja kroz mokru vegetaciju združno odlučujemo da nam sljedeća borba bude zadnja. Majstorica kreće otprilike isto, gledamo kako se raspoređuju u liniji i vidimo binom koji kreće lijevo i binom koji kreće desno. Sukladno tome raspoređujemo naše snage. Taktički čekamo u gustišu, da ih malo prorijedimo prije naše kontre. Osobno ostajem bliže središnjici i spremam se na juriš prema njihovom balonu. Prolazim kroz gustiš, riješavam im Kristinu koja je ušla u našu liniju, te nastavaljam tih stotinjak metara prema njihovoj bazi i balonu. Uočavam njihovog vodiča koji je ostao čuvati balon, pucam, ali ništa ne izlazi. Navijam, pucam opet, ništa. Za to vrijeme ovaj se povlači u zaklon. Sklanjam se iza debljeg stabla, psujem okvir, udaram s njim po deblu, stvar se odblokirava, vraćam ga nazad, navijam i tek sada ide. No taktička prednost je izgubljena, on je u zaklonu, a ispred mene brisani prostor. Pošto je ovo utrka s vremenom nemam izbora i nastavljam preko brisanog prostora prema njemu pucajući. On uzvraća iz zaklona povremeno i tup! Pogodak drito u čelo. Minutu kasnije čujem viču od gore gotovo! Ova je bila za dlaku njihova, al' nema veze. Bitno je ono što je odrađeno i uvježbano tijekom ta tri sata znojenja. Dok se spuštamo prema autima, kiša prestaje, ali treba skinuti mokro sa sebe. Spuštamo su niže u naselje, te ulazimo u ulicu koja nosi prezime našeg domaćina. Naravno nije ga zaradio on, ali jest pradjedov brat Josip. Mislim da ne treba posebno naglašavati kako ga je i on zaradio s puškom u rukama. Stoga, možemo reći da smo imali čast igrati i popiti još pokoju sa čovjekom koji ima "svoju" ulicu. |
 Nakon odpauzirane prošle nedjelje zbog sajma u Gudovcu, ovu se nije smjelo propustiti. Najava lošeg metea otjerala nas je u podzemlje, ali zbog toga su se na treningu pojavili neki gradski borci koje nismo vidjeli od lipnja. Prve tri borbe dijelimo se pet starih na pet mladića, pa rezultat nije bio upitan. Uzalud ponavljanje držite se skupa, uzalud zauzimanje na trku središnjeg dijela prostora, sve tri su nas probili manevrom i združenim djelovanjem. Očekivano rekli bi neki...  Ostale borbe igramo u sastavu 6:5 na način da dvoje koji imaju nekih stvari za raščistiti biraju ekipe. Prvu dobija brojnija ekipa. Drugu opet, iako smo ih dobrano potisnuli na terenu. Najviše zahvaljujući Xeni koja nam u samom finalu rješava trojicu. Treća je neriješenana jer nam se Laci skrio. Četvrtu dobijamo mi, a petu opet oni. A interni rezultat zbog kojeg je sve i počelo bio je 1:1. Sve u svemu, obnovili smo malo zaboravljene CQC vještine i dobrano se oznojili tijekom tri sata brze igre. Uslijedilo je olujanje mozgovlja uz pivu na klupama na temu aktualne izbjegličke krize. Zaključak čega je bio - fajrunt... P.S: Podružnica 44 odradila je trening u subotu dva na dva. Samo naprijed dečki. Svaki početak je takav, samo treba ustrajati i rezultat neće izostati.  Foto: Sale |
 Tekst i foto: Xena Ove nedjelje uspješno je odrađen trening na starom i dobro poznatom terenu na kojem nismo bili pet mjeseci. Odlična šuma i još bolji odaziv ljudi, koji je napokon prekoračio brojku 15, rezultirali su sa još boljim treningom. Na prvom većem treningu od početka ljeta, dolazi nam 19 boraca, koje dijelimo 10:9. Odrađene su tri veće borbe u trajanju od nekih pet sati. Borbe su igrane prema scenariju "balona", gdje je svaki tim dobio balon i postavio ga negdje oko svog objekta. Zadatak je bio približiti se dovoljno blizu i probušiti balon. Prvu i drugu borbu dobija ekipa s manjim brojem igrača, što pokazuje da nije bitan broj, koliko uigranost i uvježbanost borbenih kolektiva. Znači, temeljna taktika naše ekipe u prve dvije borbe je bio juriš, kojim smo zauzeli tri ključna dijela terena. S njih smo držali poziciju i približavali se u liniji, dok nismo došli dovoljno blizu i probušili balon. Jednostavno tu nema puno nauke, već pravilo - dva loša, odradiše Miloša - prolazi uvijek. Pobjedu uvijek odnosi bolje uigrana ekipa. Tek treću borbu, u kojoj nakon odlaska trojice naših radimo preraspodjelu ljudstva, dobija kontra strana. Svaka čast momci, bilo je i vrijeme da "kliknete". Druženje je nastavljeno u najbližoj birtiji, te dogovoreni načelni planovi za sljedeću nedjelju u Bjelovaru. Hua! |
