Marketing
Kod podružnice 44
Iako smo par postova unazad već izvještavali o aktivnostima naše nove podružnice 44, tek ovaj vikend sazrili su uvjeti za obilazak njihovog terena. Petorka nas iz podružnice 10, četvorka lokalnih slobodnjaka i trojka naše Plaćeničke braće iz podružnice 44 - bilo je ono što je izašlo na teren. Domaćine kao poznavatelje šume dijelimo dva nama i jedan slobodnjacima, tako da je konačni omjer sedam protiv pet. Razlog je što smo imali jednog koji je drugi put na našem treningu i jednu koja je prvi put, dok je kontra tim puno uigraniji. Naravno to se odmah vidilo u prvoj borbi, koju smo se neko vrijeme držali, a onda dok sam nakon gubitka dva života u frontalnom srazu, treći odlučio utrošiti na široki obuhvat... neprijatelj probio našu obranu po lijevom krilu i probušio balon. Drugu borbu se koordiniramo vezom, te mi se u obuhvatu pridružuju Sale i Laci. Tražimo balon i naš domaćin Sale odrađuje njihov balon bez ispaljenog bibija - sajlentkilanjem. Ova je bila vrlo brza...
Potpuno promočeni od provlačenja kroz mokru vegetaciju združno odlučujemo da nam sljedeća borba bude zadnja. Majstorica kreće otprilike isto, gledamo kako se raspoređuju u liniji i vidimo binom koji kreće lijevo i binom koji kreće desno. Sukladno tome raspoređujemo naše snage. Taktički čekamo u gustišu, da ih malo prorijedimo prije naše kontre. Osobno ostajem bliže središnjici i spremam se na juriš prema njihovom balonu. Prolazim kroz gustiš, riješavam im Kristinu koja je ušla u našu liniju, te nastavaljam tih stotinjak metara prema njihovoj bazi i balonu. Uočavam njihovog vodiča koji je ostao čuvati balon, pucam, ali ništa ne izlazi. Navijam, pucam opet, ništa. Za to vrijeme ovaj se povlači u zaklon. Sklanjam se iza debljeg stabla, psujem okvir, udaram s njim po deblu, stvar se odblokirava, vraćam ga nazad, navijam i tek sada ide. No taktička prednost je izgubljena, on je u zaklonu, a ispred mene brisani prostor. Pošto je ovo utrka s vremenom nemam izbora i nastavljam preko brisanog prostora prema njemu pucajući. On uzvraća iz zaklona povremeno i tup! Pogodak drito u čelo. Minutu kasnije čujem viču od gore gotovo! Ova je bila za dlaku njihova, al' nema veze. Bitno je ono što je odrađeno i uvježbano tijekom ta tri sata znojenja.
Dok se spuštamo prema autima, kiša prestaje, ali treba skinuti mokro sa sebe. Spuštamo su niže u naselje, te ulazimo u ulicu koja nosi prezime našeg domaćina. Naravno nije ga zaradio on, ali jest pradjedov brat Josip. Mislim da ne treba posebno naglašavati kako ga je i on zaradio s puškom u rukama. Stoga, možemo reći da smo imali čast igrati i popiti još pokoju sa čovjekom koji ima "svoju" ulicu.
Post je objavljen 28.09.2015. u 07:54 sati.