Mjesto radnje: Chad (Afrika). Vrijeme radnje: danas. Radnja: Zapadnjaci nameću svoju demo(n)kraciju onima koji to ne žele. Znači sve u svemu imamo klasičnu priču današnjice - Zapadni imperijalizam pod krinkom uvođenja demokracije, napada i okupira druge suverene države kako bi oteo njihove nacionalne resurse. A resursi današnjice su droga, nafta, plin... a sutra će biti voda. I tako s jedne strane imamo 55 okupatora (Amera i NATO saveznika), opremljenih skupim kevlarskim kacigama, cirasima, borbenim prslucima i onim fensi puškicama u kalibru 5,56mm. Istodobno s druge strane staju domoljubi ilitiga pobunjenici, obučeni svakako, umotanih glava i uglavnom opremljeni s onim ružnim, ali nadasve pouzdanim Kalašima. Pritom treba napomenuti da su od 44 pobunjenika, Plaćenici dali točno četvrtinu tj. 11 ljudi. Po scenariju bacaju nas na desno krilo u nekakvo selo koje pokrivamo sa minobacačem. Vidim odmah stavilo nas u defanzivu i nema od toga kruha. Sjedit ćemo tu dok nas ne poklope brojnije snage i jednostavno pregaze. Nije to definitvno taktika gerile, ali tko sam ja da proturječim postavljenom "zapovjedniku". Stoga sa još jednim iskusnim Plaćenikom krećem u "izviđanje" po desnom krilu. Penjemo se na vrh brijega, a zatim se spuštamo dolje. Pratimo kretanja neprijatelja i izvještavamo naše o tome što se kreće prema njima. U jednom trenutku slažemo im zasjedu na idealnoj lokaciji, ali nema novih pokreta jer su svi već krenuli naprijed. Stoga se prebacujemo preko ceste i ulazimo iza neprijateljskih linija. Pronalazimo im bazu, čučimo tamo nekih 15-ak minuta i gledamo njihove poginule kako se vraćaju u istu. Nema tu posla za nas, pa se vraćamo prema našima. Usput tamanimo sve na što nailazimo na tom putu. Klasično uskočko-gerilsko djelovanje "udari i bježi", rezultiralo je do povratka u našu bazu sa 15 killova bez gubitaka s naše strane (čak smo se pojačali sa jednim našim na kojeg smo nabasali u šumi). Međutim, nije to bio najvažniji učinak. Najvažnije je što se mrski okupator nigdje nije osjećao sigurnim i što je tijekom napredovanja prema našim snagama stalno morao slabiti prednju liniju zbog angažiranja snaga za zaštitu svojih leđa. A to je u biti ono što gerila tj. pobunjenici trebaju raditi okupatorima. I mi smo im to radili od početka fajta u 10h do našeg povratka u bazu oko 15h. Potom je uslijedio (kao) konačni napad okupatora na našu bazu, ali iako smo opet stavljeni u nepovoljniju poziciju, ni to im nije prošlo. Stoga u 16h moderatori završavaju operaciju "Hrabro srce", te se vraćamo na parking, raspremamo i odlazimo u lovački dom na odličan grah s kobasicom i piće koje ulazi u cijenu kotizacije od 75 kuna. A to je bila poštena kotizacija, posebice kad znamo da su svi novci otišli u humanitarne svrhe. Zato hvala domaćinima "AU Petrinji" na svemu i nadamo se kako će nam jednog dana uzvratiti i sa posjetom na nekom našem terenu. |