Opetovani izostanak pisanog izvješća o provedbi jučerašnjeg dana u šumi, natjerao me na svojevrsni nastavak prijašnjeg posta. Prošlotjedni obilazak topničko-raketnih instalacija na otoku Visu i nastavak uvida u ranije već zatečeno stanje, u osnovi su prouzročile iste političke lignje, koje su dovele do ovakvog stanje na tehnici i ljudstvu u sustavu obrane. Naravno na to je upozoreno još davne 2008., pa je stoga potpuno nejasno čuđenje nekih što sa aviona, koji se koristi čak 8 godina preko maksimuma koji je propisao proizvođač, danas otpadaju dijelovi. Ili zašto nemamo koga poslati na teren kad padne malo snijega ili nabuja neka rijeka. Tražili ste... dobili ste. U sustavu globalne sigurnosti NATO-a u principu svak za se travu pase. Njima je bitno samo povećati tržište, a kako ćemo mi urediti stanje u svom dvorištu, njih u biti ne zanima. Na žalost, rijetki to kuže... kao uostalom ranije provedeni model dezintegracije, širu obrambenu problematiku, te u konačnici najbolji koncept obrane ovih prostora. U međuvremenu na sjeveru Bivše naše jučer se okupljaju 23 Plaćenika, koji provode uobičajenu nedjeljnu antistres terapiju i razgibavanje po šumi. Jedino što mogu još reći iz ove udaljene perpektive, jest da na slici vidim mnoštvo novih lica. To je ono što me posebno veseli i govori nam da kročimo pravim putem. U isto vrijeme na jugu, dva "mlađahna" Plaćenika (od 40 i 38 godina) odrađuju u Solinskoj šumi trening sa dva Predatora (od 43 i 31 godinu). Nije nas bilo puno, ali uz ekstremne temperature prolivene su litre znoja u četiri fajta na ispadanje. Iako je sam rezultat manje bitan od spomenutog prolivanja znoja tj. provedbe treninga, morao sam ipak zamjetiti terensku prednost Plaćeničke koncepcije i poimanja airsofta kao takvog. Slijedi Plaćenička piva na zidiću i razlaz oko 21h... |