| < | travanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
|
Još negdje na ljeto prošle godine sazrijela je u Plaćeničkim glava ideja o odlasku na Borderwar, no pošto smo taman propustili BW3, načekalo se dok je došlo vrijeme za slijedeći BW4. Okupivši ove godine cca 800 TaskForce-ovaca, 600 SELA gerilaca, te uz ostatak od 400 LARP-ovaca (seljani, novinari, UN, mafija...), BW4 je i službeno postao najveći airsoft događaj u Europi. Reče mi to osobno zadnji dan glavni organizator Mike. Naravno pritom ga nisam propustio upoznati sa događajem od prošlog dana u kojem se jedan "mrtvi" hasovac uz prijeteću gestikulaciju približavao meni i Dekiju, očito vrlo isfrustriran činjenicom da smo ih probili po boku i jednostavno pomeli sa terena. Sve u svemu zaključak našeg ovogodišnjeg angažmana na BW4 mogao bi se sažeti u onu staru latinsku - Veni, vidi, vici. Dan 1. - četvrtak 26.4. Iako nas je na BW4 trebalo ići 10 u zadnjem tjednu zbog privatno-poslovnih problema nam ispadaju četvorica. Na kraju uz dvojicu mlađih dragovoljaca na teren izlazi osmorka Plaćenika - Bogi, Deki, Dragoš, Kukec, Manga, Max, Miha i Skic. Utovar stvari/putnika u vozila je počeo još u 11h, no dok smo se svi utovarili iz Zagreba krećemo tek oko 13:30h. Zahvaljujući vjeri određenih u GPS navigaciju, put kroz Sloveniju po lokalnoj cesti je trajao nevjerojatnih dva i pol sata. Isto tako, par radova na Češkim cestama i određena preusmjerenja dovela su do toga da u Safe zone BW4 stižemo tek oko 1h iza ponoći. Dok smo razvukli opremu i legli bilo je već 3 sata u noći.  Dan 2. - petak 27.4. Budimo se već oko 6h, pakiramo, odrađujemo kroniranja, oblačimo i sa traktorom prebacujemo u našu bazu smještenu na drugom kraju terena. Dolaskom tamo uređujemo svoj tabor i javljamo se zapovjednicima gerile. Prijavljujemo im se za zadaće dubokog izviđanja i djelovanja u neprijateljskoj pozadini. No zbog velikog frontalnog napada snaga TF369 na našu bazu, naša prva zadaća bila je pojačanje obrane baze. Prvi sraz sa neprijateljem bio je silovit prema pričanju petorke koja je izašla na teren. U isto vrijeme ja sam lobirajući kod zapovjednika pokušavao ostvariti nešto, no brzo shvaćam da od toga nema kruha. BW-ekipa ima zadaću razvući susret na dva dana, a ne završiti ga u najkraćem roku tj. trenutnim uništenjem neprijatelja. Od tog trenutka moje lobiranje se okreće prema formiranju združene ex-Yu postrojbe koju čini 60-ak Slovenaca, 8 Hr-Plaćenika i 8 Srba. Za to vrijeme spomenuta petorka se trga po terenu i pokušava spasiti što se spasiti da. Čim su se vratili (lagano razočarani viđenim), SELA general Smolec daje nam konačno zadaću po našoj mjeri. Treba uništiti branu duboko u neprijateljskoj pozadini. Umorni i gotovo bez predaha, momci kreću već oko 18h, a do 21h zadaća je izvršena. Iako su oni zbog nedostatka otpora imali dojam da odrađuju neku "Miki-Maus" misiju, važnost te zadaće bila je ogromna u smislu bodovanja. Vidjelo se to najbolje zadnji dan dok se naš general predamnom hvalio Mikeu, kako su im "moji dečki" odradili branu. Dan 3. - subota 28.4. Bio je to dan za operacionalizaciju jučer dogovorenog sa "Jugovićima". Na prvu zajedničku zadaću prema TF bazi uz ostale Njemačke, Austrijske, Rumunjske, Bugarske i Mađarske satnije, kreće i naš ojačani ex-Yu vod sastavljen od 20-ak Slovenaca, plus 16 Hrvata i Srba. Da skratim priču, u cirka četiri sata borbi došli smo doslovce do TF-baze. Pritom sam do pogibije osobno riješio osmoricu TF-ovaca. Čitavo vrijeme naši momci su bili ti koji su vukli po terenu i tjerali ostale naprijed. No zbog gubitaka na kraju se nije moglo dalje, a organizatori nam ne šalju pojačanje očito u strahu da bi susret mogli privesti kraju prije planiranog. Stoga umjesto nama, pojačanje od 20-ak Slovenaca šalju na desni bok terena gdje ih kao po nekom dogovoru, doslovce pregazila skupina od 60 TF-ovaca. Jbg organizatori s nama igraju šah... Popodne nas šalju na lijevi kraj terena. Zadaća je riješiti TF-ovce koji pokušavaju okružiti selo i ući u njega. Pritom je nama zabranjen ulaz u selo i pucanje po istom, pa čak i ako su TF-ovci u njemu. Dolaskom pred selo prepuštam organizaciju čika Maretu kao najstarijem po godinama i pješačkom iskustvu među nama. Raspoređujemo se oko najužeg dijela ceste i čekamo taj konvoj TF-a koji bi se kroz selo trebao probiti prema našoj bazi. Čekamo i čekamo, a onda odjednom pješački napad TF-ovaca sa lijeve strane ceste. Umirujem dečke da budu strpljivi tj. da ih puste da nam izađu na čistac. No u međuvremenu naš odličan plan kvare neki nadobudni Mađari koji se uz znatne gubitke upuštaju u borbu s njima sa te strane šume. Vidim propala nam zasjeda, ovi se lagano povlače, a sa brijega iznad nas sve su glasniji zvuci borbe. Nema druge nego pojačati leđa.  Čika Mare i njegovi trenutak oklijevaju, no pošto mi već krećemo uzbrdo, pridružuju se i oni. Izlaskom gore vidimo da se borba odvija u kotlinama ispred nas i lijevo. Sunce nam tuče točno u oči, pa brzo zaključujemo kuda i kako ići. Krećemo po desnom boku, čistimo sve na putu, a potom se spuštamo na njih sa višeg terena tako da im dolazimo sa suncem iza leđa. Klasičan Sun-Tzu. Dok ih jednog po jednog metemo, prvi put na susretu čujemo "mrtve" kako komentiraju. Eto tako vam izgleda airsoft po hasu. Kad ih pometeš sa boljom taktikom, njihovi luzerski komentari se svode na to da im netko nije priznao pogodak. Bitno je reći da su se isti u tom momentu nalazili cca 30 metara iza i ispod nas, dok smo mi grabili prema njihovim suborcima dalje po grebenu. Znači nema šanse da su išta mogli vidjeti. Istodobno ja govorim kolegi metar iznad mene da je pogođen jer sam čuo udar bibija u tkaninu. No komentari njihovih mrtvih se nastavljaju i dok pored nas idu u respawn. Konačno kad sam im iziritiran rekao da nas poštede tih hasovskih sranja, onda bi se neki i tukli. Spomenuti sroljavac sa početka priče se povukao tek kad sam mu zaprijetio sa baniranjem i pozivanjem moderatora. Na stranu to što je krenuo na nekog tko je ležao na podu sa štakom pored sebe. Baš me zanima kako će samoprozvani hase reagirati na to... Nakon što smo ih doslovce pregazili i došli do ruba šume iza koje je počinjala njihova baza, po čistini na nas sa desnog boka dolazi njihov konvoj od pet vozila. Pošto ne smiju voziti van ceste stoje tamo i gledamo se. No zahvaljujući jednom našem vrlo upornom snajperistu koji je doslovce 300-400m puzao kroz otvoreno do njihvih vozila, te potom po njima otvorio paljbu... njegovom solo napadu pridružio se ubrzo i ostatak gerile jurišem preko otvorenog. Kao rezultat u TF-bazu se osim hasovaca, vratilo i pet vozila TF-a. Ukupno dan završavam sa bodycountom na 15, dok sam dva puta bio i sam pogođen. Nakon toga se spuštamo u selo, te se za mraka vraćamo u bazu i spremamo na spavanje, budući je organizator "zamrznuo" susret od 22h do 7h ujutro. Jer je noć prije neki kreten sa laserom svijetlio po putničkim avionima u preletu. Dan 4. - nedjelja 29.4. Budimo se već u 6h ujutro i pakiramo lagano. U jednom trenutku uzbuna jer se netko probio unutar naše baze. Vjerojatno kao pokušaj osvete za ono što su im Slovenske Delte napravile jutro prije. Naime četvorica Delti su im jutro prije napravila 50-ak silent-kill-ova po TF-bazi. No za razliku od Delti, ove uljeze vrlo brzo rješavaju, pa nastavljamo pakiranje. Sa tonom opreme na leđima krećemo na hodnju prema Safe Zone-u, jer nakon jučerašnjeg gaženja znamo da hase više neće izaći na teren. Tako je i bilo. Dolaskom u Safe zone, vidimo da je većina njih već tamo. Pozdravljamo se sa svojim suborcima, razmjenjujemo podatke, tovarimo i krećemo na put već u 12h. Slijedi vožnja kroz cijelu Češku, Austriju, Sloveniju...  Unatoč nepredviđenom otkazu i paljenju rezerve u Zaprešić ulazimo oko 24h. Odrađujemo na lokalnoj benzinskoj nulto tankanje i našu obvezatnu postfajtovsku pivu. Razvozimo dečke usput, a doma stižem oko 1:15h. Tuširanje, gemišt, pljugica i krevet u 4h. Račun govori da sam u zadnja 93 sata spavao svega 10 sati. Znači može se još... Istodobno, Plaćeničke ćelije 47 i 49 odrađuju na domaćem terenu redoviti nedjeljni trening. Nek se i to zna...  Dopuna 1.5.2012. Jučer je naša vrijedna Papa ćelija odradila trening na jednom novom terenu s najnovijom Plaćeničkom ćelijom koju su upravo oni vrbovali. Svaka čast ljudi... kako na otkriću novog terena, tako i na mobilizaciji novih Plaćenika...  |
|
Zbog slabijeg odaziva prošlu nedjelju, te povoljnije meteo situacije ovaj put se okupljamo u uobičajenijem nedjeljnom terminu tj. oko 11h. Kao rezultat na teren nam izlazi standardniji broj od 17 Plaćenika. Dijelimo se 8 : 9, te odrađujemo tri borbe do 16h. Povremni prolasci kišnih oblaka nisu nam pritom pokvarili doživljaj. Iako su borbe odrađene uglavnom u opuštenom i domaćem ozračju... ipak su se mogle izvući određene pouke. Glavna od njih bila bi da se posao može odraditi isključivo sa združenim djelovanjem. Znači nastupajući kao grupa, a ne kao hrpa pojedinaca. Nadamo se kako će to danas izašla ekipa imati na pameti i tijekom sljedećih angažmana. Jer tko preživi, pričat će...  |
 Budući je meteo danas najavljivao kišu iza podne, mi smo je odlučili preduhitriti sa ranojutarnjim treningom. Na teren izlazimo već u 8:30h, a cijelim putem nas prati dosadna kišica iz nimbostratusa. Okuplja nas se devet i sve važemo hoćemo-nećemo odradit taj trening. Gledamo se i ajd da nismo došli bezveze, probat ćemo malo. Dijelimo se na dvije ekipe, ograničavamo fajt na teren ispod ceste i kreće se lagano. S jedne strane Miha, Manga, Kukec i Mićo, a s druge Šumi, Corleone, Taso i Markan. Donedavno gola i smeđa, šuma se doslovce preko noći preobrazila u onu samo za proljeće karakterističnu svijetlozelenu nijansu. Prva dva-tri fajta odrađujemo sa tri života, a na kraju još malo skraćujemo teren i igramo na ispadanje tj. samo s jednim životom. Za razliku od naših uobičajenih treninga sa cca dvadesetak ljudi, borba tima protiv tima bila je svojevrsno osvježenje. Naravno tim koji je igrao koordiniranije u pravilu je pobijeđivao, dok je pred kraj u jednoj borbi prevagu odnijelo zasjedno djelovanje iz gustiša. Sve u svemu, vrlo kvaliteno utrošena tri sata vremena, koji su unatoč dosadnoj kišici ispunila sva naša očekivanja, pa i više. Sve to analiziramo još jednom uz piće i dogovaramo teren za sljedeći vikend... |
|
Zbog najave kiše, umjesto sa subote na nedjelju noćni fajt je prebačen u Uskršnju nedjelju na ponedjeljak. Svaka borba je ograničena na 30 minuta kako ne bi došlo do besmislenog odužavanja igre. Prvi fajt, dvije strane (plavi i zeleni) bore se za "svijetleću bocu" koja je u prostoru između njih. Nakon kraće pucnjave plava strana uzima bocu i povlači se natrag. Strana s bocom dolazi do suparničke baze, što ujedno završava borbu zbog nedostatka obrane u bazi. Drugi fajt, uz zamjenu strana plava ekipa ponovno prva dolazi do boce i trči s njom okolnim putem do neprijateljske baze ostavljajući iza sebe jednog borca u zasjedi. Za to vrijeme ostatak njegove momčadi se provlači kroz gustiš, te opet osvaja nebranjenu bazu. Treću borbu mijenjamo scenarij na način da je ekipa s bocom manjina. U međuvremenu znatno se smračilo što otežava igru. Plavci (s bocom) se polako kreću kroz guste šikare kako ne bi privukli pažnju neprijatelja. No unatoč tome otkriveni su i zeleni ih uništavaju.  Četvrta borba je isti scenarij uz promjenu ekipe plavih. Plavi se upućuju duboko u šumu. Zeleni ih čekaju, no ništa. Plavi kao da su nestali. Zeleni čekaju i čekaju, ne bi li se plavi pojavili i tako prolazi 30 minuta nakon čega zviždaljka označava kraj borbe. Povratkom zelenog tima u bazu, u istoj zatiču plavu ekipu s svijetlećom bocom. Plavci su uspješno prošli obranu bez da su zamijećeni. Drugi noćni trening je završen s potpunim uspjehom. Osim toga, bilo je zabavno i napeto kretati se noću po gustim šikarama. Nebo je bilo dosta vedro, pa se vidilo vrlo dobro. Samim time, ukoliko se ne žuri moglo se orijentirati. Pokazalo se i kako vremensko ograničenje igre poboljšava kvalitet iste. Naime gubi se besmisleno odugovlačenje igre zbog traženja Joze Perkovića i njegovog prijatelja Jasenka Čekaroša, koje u šikari pere pojačani adrenalin. Ekipa se rastala nakon 23:00h. Izvješće General D., foto Vatreni Istodobno, komesar obilazi ćeliju 21, te vas slikovno izvještava s juga Bivše naše...   |
|
Nakon nekoliko tjedana usklađivanja međusobnih rasporeda za danas je konačno dogovoren odlazak u goste. U dogovorenih 10 sati okuplja se 13 Plaćenika dok nam četvorica kasne, pa kako ne bi gubili vrijeme krećemo u prvi fajt. Ostavljamo osam ljudi u bazi, a šestorka kreće u već standarni napad na istu. No od planirane osmorke u bazi na kraju ostaje samo jedan borac, jer nam par po par branitelja odlučuje krenut u izviđanje i postavljanje zasjede napadačima. Dogovor je bio prvi fajt odradit bez respawna, pa u bazu uskoro počinju stizati "poginuli". U tom trenutku mobitelno se javlja Oskar ćelija koja kasni, te dogovorno odlučujemo da samo ulete u fajt (ko treća strana) i peglaju po svima. Budući je u bazi bio samo jedan borac, a većina ljudstva nalazila se na sjevernoj strani terena, dok nam Oskarovci dolaze s juga... nije bilo druge nego "oživiti" poginule. To se na kraju pokazalo kao dobra odluka jer nam fajt nije izgubio na dinamici, a poginuli se nisu dosađivali još nekih sat vremena koliko se isti odužio. Nakon prvog fajta napadače pojačavamo sa pristiglima, a neki od njih sada odlaze u obranu, pa nam je novi omjer napadača i branitelja 7:10. Pred ovaj fajt dogovaramo igru s dva oživljavanja. Napadači nam se pokušavaju privući što bliže, ali brisani prostor oko baze na granici dometa replika ne ide im na ruku. Napadačima ne preostaje ništa drugo, nego puzanjem kroz suhu travu prići bazi što bliže i tek onda krenuti u napad. Tako dok je napad na bazu koncentriran iz pravca sjeveroistoka i svi branitelji pucaju u tom smjeru, heroj dana postaje Okupator. Oki koristi priliku i sam kreće u napad na bazu trkom preko brisanog prostora iz pravca jugozapada, te vrlo efektno iz igre izbacuje svu četvoricu preostalih branitelja.  Pošto su se ta prva dva fajta sa puno hodnje i šuljanja odužila sve do 14h, za kraj dogovaramo odraditi brzu borbu sa ruba brisanog prostora sa tri petoročlne ekipe na principu svi protiv svih i s ciljem skini zastavu. No kako bi spriječili sprintanje do stijega, ostavljamo dvojicu u bazi i igra se na jedan život. Sve tri strane kreću napad i naravno pritom bespoštedno rafalaju po dvojcu unutar baze. No iako je taj početak bio nemilosrdan za binom branitelja, napadači uskoro uočavaju jedni druge i počinju se međusobno tamaniti. Pošto je prvi fajt bio gotov u niti pola sata, po istom scenariju odrađujemo još jedan "brzi" fajt. Kompletna Oskar ćelija oba fajta završavaju kao pobjednici, čime su ostalima lijepo dokazali da pobjedu u konačnici ostvaruje uigranija ekipa. Nakon toga krećemo prema autima i oni koji nisu morali žuriti doma odlaze na roštilj i cugu u neki restoran dva semafora niže. Pošto je lokacija i vrijeme sljedećeg fajta dogovorena još prošli vikend, ovo druženje je samo sebi bilo svrha. A već sljedeću subotu na nedjelju odrađuje se opet noćni fajt u našoj bazi br.1 tijekom kojeg će se prakticirat i ritualno bacanje mesa na metalne rešetke smještene iznad žara... |
