| < | prosinac, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
|
Unatoč jutarnjih -14 stupnjeva, na teren se ipak izašlo sukladno dogovoru. Imali smo par žrtava u transportu, ali 14 plaćenika izlazi na teren i odrađuje dva-tri sata fajta sedam na sedam. Nismo puno komplicirali sa scenarijem, krenulo se na zauzimanje središnjeg "prozračnog" objekta. Prvo smo igrali sa jednim respavnom, ali nakon što nas je neprijatelj pomeo iz objekta te zauzeo isti, dogovorena je igra sa stalnim respavnima jer nema smisla sad prekidat dobar fajt, pa samo nastavljamo. Povratak naše ekipe iz respavna kreće združeno, te polako, ali sigurno čisti "neprijatelje" oko zauzetog objekta.  To zauzimanje objekta bilo je i zadnje taj dan. Razlog toga je vrlo jednostavan. Neprijatelj u nijednom trenutku nije uspio stvoriti združeni pritisak na branitelje objekta. Naime oni su funkcionirali kao hrpa pojedinaca. Kao pojedinci su ginuli i kao pojedinci su se ponovno vraćali u borbu. Istodobno je ekipa s kontra strane jako dobro komunicirala i koordinirala svoja bd. U svakom trenutku pokrivali su se svi pravci i uvijek su najmanje dvije cijevi gledale prema svakoj ugrozi. Sve u svemu odlična koordinacija unutar jedne ekipe, te u principu loše vođenje s druge strane. Za što je čini mi se najveći krivac bio upravo zapovjednik Sloboštinske ćelije...  Kako god, nakon fajta se još toliko vremena provelo u lokalnoj birtiji. Nakon što smo im ispraznili sve zalihe Velebitskog svijetlog, zadnju turu smo presjekili sa Velebitskim tamnim i uputili se svak na svoju stranu uz pozdrav - vidimo se dogodine... |
|
Konačno smo dočekali i fajt na snijegom pokrivenom terenu. Nakon učestalih par vikenda sa minusima, danas je konačno dočekana nedjelja s lagano pozitivnom temperaturom. Bolji poznavatelji temperaturnih opsega korištenja AEG replika, dobro znaju koliko negativne temperature loše utječu na zdravlje tih pušaka. Stoga nas na teren izlazi čak 18, unatoč privatnim i poslovnim spriječenostima velikog broja plaćenika. Jer kako je krenula ova zima, tko zna kad će se opet moći zaigrati. Okupili smo se malo kasnije, kako bi temperatura narasla što više i u nekih tri i pol sata odradili četiri kvalitetna fajta. Bez puno kompliciranja odrađivane su klasične borbe u susret s ciljem izbacivanja svih protivnika odnosno osvajanja neprijateljske baze. Pritom kako se ne bi razbijala dinamika borbe, korišten je jedan respavn i baze se nisu branile iz unutrašnjosti objekata. Poučeni vojnim iskustvom po kojem se objekte ne osvaja sa cijevima, tome težimo i tijekom naših airsoft simulacija.  Istina prvi fajt je došlo do nesporazuma, ali srećom jedan plaćenik je sa sobom imao "žabice" i čim se došlo do prozora fajt je efektno završen. Što se ostalih pouka tiče, kako je vrijeme odmicalo ekipe se uvidjele nužnost koordinacije i zajedničkog nastupanja na terenu. Jer bolje koordinirana ekipa je u pravilu ostvarivala pobjedu. U tom smislu se posebno iskazalo u posljednjoj borbi, jer je tada kretanje i pokrivanje ekipa po terenu bilo gotovo školsko. Posljednju borbu posebnu pohvalu zaslužio je jedan mlađi plaćenik, koji je tu borbu efektno završio zahvaljujući širokom obuhvatu i potpuno nenadanom udaru iz naše pozadine. Iako je isti danas prvi put u ruke uzeo AEG-repliku, s time je lijepo pokazao kako se puno toga što vidimo na terenu temelji na genetici. Naravno i obuka razvija sposobnosti, ali temelj svega je ipak domaća uskočko-klingonska genetika. Što je nakon fajta evocirano i uz našu već ritualnu pivu u lokalnoj birtiji. |
