| < | prosinac, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
|
Unatoč jutarnjih -14 stupnjeva, na teren se ipak izašlo sukladno dogovoru. Imali smo par žrtava u transportu, ali 14 plaćenika izlazi na teren i odrađuje dva-tri sata fajta sedam na sedam. Nismo puno komplicirali sa scenarijem, krenulo se na zauzimanje središnjeg "prozračnog" objekta. Prvo smo igrali sa jednim respavnom, ali nakon što nas je neprijatelj pomeo iz objekta te zauzeo isti, dogovorena je igra sa stalnim respavnima jer nema smisla sad prekidat dobar fajt, pa samo nastavljamo. Povratak naše ekipe iz respavna kreće združeno, te polako, ali sigurno čisti "neprijatelje" oko zauzetog objekta.  To zauzimanje objekta bilo je i zadnje taj dan. Razlog toga je vrlo jednostavan. Neprijatelj u nijednom trenutku nije uspio stvoriti združeni pritisak na branitelje objekta. Naime oni su funkcionirali kao hrpa pojedinaca. Kao pojedinci su ginuli i kao pojedinci su se ponovno vraćali u borbu. Istodobno je ekipa s kontra strane jako dobro komunicirala i koordinirala svoja bd. U svakom trenutku pokrivali su se svi pravci i uvijek su najmanje dvije cijevi gledale prema svakoj ugrozi. Sve u svemu odlična koordinacija unutar jedne ekipe, te u principu loše vođenje s druge strane. Za što je čini mi se najveći krivac bio upravo zapovjednik Sloboštinske ćelije...  Kako god, nakon fajta se još toliko vremena provelo u lokalnoj birtiji. Nakon što smo im ispraznili sve zalihe Velebitskog svijetlog, zadnju turu smo presjekili sa Velebitskim tamnim i uputili se svak na svoju stranu uz pozdrav - vidimo se dogodine... |
