Prečica do sna

ili Svemir mogućnosti

Kažu da nama danas nije toliko važno pitanje, ima li života poslije smrti, koliko pitanje ima li života prije smrti. Ali, pitanje ima li života još negdje, osim na ovoj našoj namučenoj planeti, sigurno je najintrigantnije pitanje otkako čovjek zna za sebe.

Noćno nebo oduvijek je bilo izvor čuda, razmišljanja pa i fantaziranja, podsticalo maštu i postavljajlo intrigantna pitanja o potencijalnom životu izvan našeg matičnog planeta. S druge strane, Zemlja nam je, za sada, jedini dom, pa nema druge nego da je čuvamo. Već danas na Zemlji živi i više od 8,2 milijarde ljudi. U januaru 2025. data je procjena da se u svakoj sekundi rode 4,2 a umru i dva ljudska bića (prema podacima američkog Biroa za popis stanovništva).
Potreba za razumijevanjem kosmosa nadahnjuje nas od drevnih civilizacija do modernih vremena. Neki drugi bi u drugim, naseljivim planetama vidjeli izlaz, pod uslovom da se može doći do tih planeta. Dok se to ne dogodi, ostaće samo znatiželja i nadahnuće.

Zahvaljujući napretku tehnologije (teleskopi su postali moćniji, omogućujući nam da zavirimo dublje u svemir, koristeći sofisticirane metode, kao što su tranzitna fotometrija i radijalna brzina) i ulaganju u istraživanja kosmosa, mi već sada znamo za nekoliko hiljada egzoplaneta, a medju njima već ima popriličan broj onih koje kruže u "zonama života" matičnih zvijezda. Relativno skoro su naučnici otkrili 10 (oni rekoše 11, ali ja sam našla samo 10) planeta sličnih Zemlji, smještenih izvan Sunčevog sistema. Ova nebeska tijela dijele mnoge karakteristike sa Zemljom, uključujući stjenovite površine i prisutnost vode.

Koncept nastanjive zone ili "zone života" ključan je u potrazi za planetima sličnim Zemlji. Ovo područje oko zvijezde omogućavaju uslovi u kojima može postojati tekuća voda, ključni sastojak za život kakav poznajemo. Svaka od tih planeta nalazi se unutar ove zone, što ih čini glavnim kandidatima za istraživanje. Nastanjiva zona varira ovisno o veličini i temperaturi zvijezde, a razumijevanje ovog koncepta ključno je za identifikaciju potencijalnih planeta koje podržavaju život.

Atmosfera planeta igra značajnu ulogu u određivanju njihove nastanjivosti. Djeluje kao štit, štiti površinu od štetnog zračenja i pomaže u regulaciji temperature. Analizom sastava atmosfere istraživači mogu identifikovati potencijalne biopotpise i procijeniti vjerovatnost života. Atmosfere planeta mogu se uveliko razlikovati, nudeći jedinstven uvid u njihovo okruženje i potencijal za održavanje života. Buduće misije i teleskopi omogućiće naučnicima da prikupe detaljnije informacije o tim planetima, uključujući njihove atmosfere, površine i potencijal za život. Potraga za planetima sličnim Zemlji, putovanje je koje obećava da će otkriti nove uvide u naš svemir i naše mjesto u njemu.

Proxima Centauri b - Susjedna nada
Među 10 novootkrivenih planeta, Proxima Centauri b ističe se zbog svoje blizine Zemlji. Planeta se nalazi u sazvežđu Kentaur, udaljen je samo 4,24 svjetlosne godine od nas (ili 40 biliona kilometara, ako više volite zemaljske mjere) što je u svemirskim razmjerama isto kao kad biste rekli da je to “ovde”, rame uz rame. Kruži oko zvijezde Proxima Centauri unutar "zone života", gdje bi mogla postojati tekuća voda.
Masa planete nije pouzdano poznata, ali se procenjuje da nije manja od 1,27 mase Zemlje, a ni veća od 3 mase Zemlje. Ako se ispostavi da je planeta stjenovita i da ima gustinu sličnu gustini Zemlje onda je njen prečnik tek nešto veći od prečnika Zemlje (1,1). Naravno, ako je njena gustina manja od gustine Zemlje, onda je i njen prečnik veći.
Što se temperature tiče, procena je da ona iznosi 234 K, što znači -39 stepeni po Celzijusu. To nije baš dobro, ali radi se o proračunu temperature bez prisustva atmosfere, pa prema tome i bez eventualnog uticaja staklene bašte. Ima, dakle, razloga da vjerujemo da je temperatura na planeti PC b veća, možda i nepodnošljivo visoka.
Planeta PC b obiđe svoju zvezdu za 11,186 dana na rastojanju od svega 0,05 AJ. To je vrlo malo rastojanje od zvijezde u poređenju sa našim planetama. Zemlja je od Sunca udaljena 1 AJ (= 150 miliona km). Merkur, Suncu najbliža planeta, udaljen je od njega 0,39 AJ.
Ovoliko malo rastojanje, može biti problem, mada je, s druge strane, nastanjiva zona oko zvijezde patuljka blizu zvijezde, pa i planeta koja nosi život na sebi mora biti blizu.
Planeta prima svega 65% solarnog fluksa sa matične zvijezde (zvijezde patuljka) od one količine koju prima Zemlja sa Sunca. Ali, ovo je baš problem: fluks X-zračenja 400 puta veci nego na povrsini Zemlje.

Kepler-452b - Zemljin rođak ili Zemljina "bliznakinja"
Kepler-452b, često nazivan Zemljinim "rođakom", nalazi se u sazveždju Labuda, na rastojanju od 1400 svetlosnih godina, tako da bi putovanje do nje primjenom postojećih tehnologija trajalo oko 550 miliona godina, još je jedno intrigantno otkriće. Kruži oko zvijezde slične našem Suncu unutar "zone života". Njena orbita je slična zemljinoj, samo je 5% dalja od svoje zvezde nego što je Zemlja udaljena od Sunca, tako da njena godina traje tek malo više - 385 zemaljskih dana. Matična zvezda je tipa G2, 20% je sjajnija od Sunca, ima približno istu temperaturu i 10% je veća od našeg Sunca. Na površini planete Kepler 452b intenzitet zračenja sa matične zvezde je za oko 10% veći nego što je to slučaj sa našom planetom. Astronomi inače ovakve planete slične našoj planeti zovu eta-Zemlje.
Ova planeta je oko 60% veća od Zemlje, a mogla bi sadržati i tekuću vodu. Da na primjer, ova eta-Zemlja ima masu naše planete, na njoj bi usljed porasta temperatura efekat staklene bašte bio itekako prisutan. Medjutim, kako je najvjerovatnije njena masa pet puta veća od Zemljine, jaka gravitaciona sila održava njene vodene mase i uslove za raznovrsnu biosferu. Planeta najvjerovatnije ima gustu atmosferu sa puno vode (mora da se nalazi u ranijoj fazi "staklene bašte"), koje takodja mora da ima i na površini, u okeanima.
Njena starost je procijenjena na 6 milijardi godina (Zemlja ima oko 4,5 milijardi).
Otkriće ove planete je dovelo do pitanja o potencijalu za slične oblike života koji se razvijaju paralelno s onima na Zemlji. Kepler-452b predstavlja primamljiv uvid u to kako bi Zemlja mogla izgledati u budućnosti, budući da je oko 1,5 milijardi godina starija od naše planete.

TRAPPIST-1 sistem - Riznica mogućnosti
(slika: astronomski magazina)
Sistem TRAPPIST-1, neobični zvjezdani sistema - centralna zvezda je veličine Jupitera, izvanredno je otkriće, na kojem se nalazi sedam planeta veličine Zemlje, od kojih se tri nalaze u nastanjivoj zoni. Ovaj planetarni sistem, udaljen 39 svjetlosnih godina, nudi jedinstvenu priliku za proučavanje više svjetova sličnih Zemlji unutar jednog zvjezdanog sistema.
Ove planete su otkrivene gledanjem njihovog prelaza preko diska centralne zvijezde i koliko i kako zaklanjaju svjetlost. Najbliža planeta obiđe svoje sunce za 1,5 dan a najdalja za 18 dana. Kompletan planetarni sistem Trappista 1, kada bi ga smestili u naš solarni sistem, stao bi unutar Merkurove orbite. Vrlo neobičan sistem. Blizina suncu ne smeta postojanju vode jer je „sunce“ malo i hladnije od našeg. Za sada se nema teorija kako je nastao takav zvjezdani sistem.
Planete u sistemu TRAPPIST-1 su plimno zaključani, što znači da je jedna strana uvijek okrenuta prema zvijezdi, stvarajući fascinantnu dinamiku vječnog dana i noći.

Gliese 667 Cc - Super-Zemlja s poencijalom
(slika1: unsplash, slika 2: ESO/L. Calçada – umjetnički utisak zalaska sunca viđen sa super-Zemlje Gliese 667 Cc.)
Gliese 667 Cc je još jedna planeta vrijedan pažnje, klasificiran kao "super-Zemlja" zbog svoje veće veličine. Kruži oko svoje zvijezde, najsjajnije zvijezde na nebu - crveni patuljak Gliese 667 C, koji je dio trostrukog zvjezdanog sistema. Druge dvije udaljenije zvijezde, Gliese 667 A i B pojavljuju se na nebu također desno. Astronomi su procijenili da postoje desetine milijardi takvih stjenovitih svjetova koji kruže oko slabih crvenih patuljastih zvijezda samo u Mliječnom putu.
Jedinstveni položaj i potencijal za stabilnu klimu Gliese 667 CC čine ga privlačnom metom za buduće misije i studije. Potraga za životom na ovom planetu i dalje nadahnjuje i naučnike i širu javnost.



HD 40307 g - Kandidat za nastanjivost
HD 40307 g je planeta koja je zaintrigirala astronome zbog svog položaja u nastanjivoj zoni svoje zvijezde. Ova planeat, koji je udaljen oko 42 svjetlosne godine, smatra se potencijalnim kandidatom za nastanjivost. Njeno otkriće pokrenulo je pitanja o raznolikosti planetarnih sistema i uslovima potrebnim za život. Sličnosti HD 40307 g sa Zemljom, uključujući njen stjenoviti sastav i potencijal za tekuću vodu, čine je uvjerljivom temom za daljnja istraživanja.
Slika prikazuje približnu lokaciju planeta u ovom sistemu u odnosu na nastanjivu zonu (zelena) i veličinu zvijezde (crvena). Ovo je samo procjena, koristeći spektralni tip i masu zvijezde. (izvor: openexoplanetcatalogue)



Wolf 1061c - Obećavajući stjenoviti svijet
(zasluge za sliku: unsplash)
Wolf 1061c je jedno fascinantno otkriće australijskih naučnika, udaljeno samo 14 svjetlosnih godina. To je 126 triliona kilometara od Zemlje, što zvuči nemoguće daleko, ali kada se uzme u obzir da je naš najbliži planetarni susjed, Mars , udaljen 249 miliona km, ta šačica svjetlosnih godina ne izgleda tako loša u shemi stvari.
Planeta Wolf 1061c se nalazi u sazviježđu Ophiucus, kruži oko zvijezde "M-tipa" crvenog patuljka pod nazivom Wolf 1061, zajedno s dvije druge planete. Pretpostavlja se da su sve tri stjenovite poput Marsa, a ne gasovita poput Neptuna, a njena zvijezda je 35. najbliža zvijezda od Zemlje - za koju znamo.
To ne znači da je Wolf 1061c nešto poput Zemlje. Ima masu oko 4,3 puta veću od naše planete i kruži oko svoje zvijezde svakih 18 dana na udaljenosti od oko 10 posto Zemljine orbite od Sunca. U našem Sunčevom sistemu, to bi Wolf 1061c učinilo previše vrućim za život, ali zvijezda Wolf 1061 je mnogo hladnija od našeg Sunca, sa temperaturom površine od oko 3.300 Kelvina. Površina našeg Sunca, s druge strane, redovno dostiže 5.800 Kelvina.
Zvijezda izuzetno mirna. Većina crvenih patuljaka je vrlo aktivna, dajući rendgenske zrakove i super baklje, što znači propast za svaki život, s obzirom da je zona pogodna za život tako blizu ovim zvijezdama. Pretpostavlja se da blizina zvijezdi znači da će Wolf 1061c vjerovatno biti "zaključan plimom", što znači da će jedna strana uvijek biti okrenuta prema svojoj zvijezdi. Ovo bitno mijenja okolnosti na površini planete, jer postoji jedna vrlo vruću i jedna vrlo hladna strana. Naučnici su koristili atmosfersko modeliranje kako bi otkrili da toplota s vruće strane vjerovatno cirkulira na hladnu stranu zbog vrlo jakih vjetrova koji putuju između njih.
Njena blizina Zemlji čini je privlačnom za buduća istraživanja. Naučnici su posebno zainteresovani za proučavanje njeme atmosfere i geoloških karakteristika.



Luyten b A - Potencijalni novi dom
Luyten b je planet koji je otkriven 2017.godine, na udaljenost od Zemlje oko12 svjetlosnih godina, ima masu oko 3 Zemljine mase i radijus približno 1,35 Zemljinih radijusa. Luyten b, također poznat kao GJ273b, opet je jedna od najbližih poznatih egzoplaneta Zemlji. I baš kao i mnoge druge planete, Luyten b kruži oko crvenog patuljka prilično blizu. U tom slučaju, Luyten b se kreće oko osam miliona milja, ili 13 miliona kilometara, od svoje zvezde, relativno hladne zvezde oko četvrtine mase Sunca. Ali za razliku od mnogih drugih planeta i za razliku od druge tri poznate planete u svom zvjezdanom sistemu – Luyten b je zapravo dovoljno hladan da primi tečnu vodu. Astronomi vjeruju da planeta u prosjeku prima samo 6% više sunčeve svjetlosti od Zemlje. Koliko astronomi mogu da kažu, Luyten b živi, po zemaljskim standardima, udobno u nastanjivoj zoni svoje zvezde, toliko udobno, u stvari, da je njegova prosječna površinska temperatura samo oko 19 stepeni Celzijusa - skoro kao Zemljina.
Ova planeta nije u potpunosti druga Zemlja. Za početak, ima masu oko tri Zemljine mase, što ga stavlja u područje super-Zemlja - ali ni blizu tačke oko šest Zemljinih masa gdje se zemaljske planete počinju zamagljivati u plinovite divove.
Osim toga, Luyten b zapravo ima prilično eliptičnu orbitu, nešto izduženu od Zemljine skoro kružne orbite. Ali umjesto da izazove divlja godišnja doba, ta orbita je vjerovatno spasila planetu od plimnog zatvaranja i podnošenja ekstremnih temperaturnih varijacija. Bez efekta staklene bašte kao što je Venera, vjerovatno je da je klima planete, u cjelini, relativno stabilna.
To je dobro za život.

Kapteyn b - Drevni planet sličan Zemlji
Kapteyn b je jedna od najstarijih poznatih planeta sličnih Zemlji, za koju se procjenjuje da je stara oko 11,5 milijardi godina. Dobila je ime u čast holandskog astronoma Jacobusa Kapteyna. Vidljiva je kroz dvogled ili mali teleskop. Ovaj drevni svijet kruži u nastanjivoj zoni svoje zvijezde, nudeći potencijal za tekuću vodu i život. Kapteynova zvijezda Planeta Kapteyn b jedna je od najstarijih poznatih potencijalno nastanjivih planeta. Sistem sadrži najmanje još jednu planetu, Kapteyn c, što je blisko samjerljivosti perioda 5:2. Ova planeta mogla bi biti udaljena samo 13 svjetlosnih godina od nas. Astronomi su izračunali da je Kapteyn b baš prave veličine i temperature da ima tekuću vodu i potencijalno utočište života. Kako je opisano u Monthly Notices of the Royal Astronomical Society , planeta je pet puta masivnija od Zemlje i završava orbitu oko vlastitog Sunca za samo 48 dana.
Njeno otkriće pokrenulo je pitanja o dugovječnosti života i evoluciji planetarnih sistema.
Slika prikazuje približnu lokaciju planeta u ovom sistemu u odnosu na nastanjivu zonu (zelena) i veličinu zvijezde (crvena).



Ross 128 b - Tihi susjed
Ross 128 b je planeta koja je zaintrigirala astronome zbog svoje blizine Zemlji i kao mirna zvijezda. Udaljen samo 11 svjetlosnih godina, ovaj planet kruži u nastanjivoj zoni svoje zvijezde, nudeći potencijal za tekuću vodu i život. Matična zvijezda je crveni patuljak, što znači da ima malu masu i jedva polovinu temperature Sunca. Ross 128 b je 20 puta bliži svojoj zvijezdi od Zemlje, pa mu je za jednu orbitu potrebno samo 9,9 dana. Ali niska temperatura zvijezde trebala bi planeti dati temperaturu između -60 i 20 stepeni Celzijusa. To ga vjerovatno svrstava u zonu pogodnu za život, ali naučnici još ne mogu sa sigurnošću odrediti njegove vitalne znakove.
Međutim, samo to što je u zoni pogodnoj za život ne garantuje da je Ross 128 b zaista useljiv. Mnoge planete crvenih patuljaka su plimno zaključane, što znači da se jedna strana neprestano peče na sunčevoj svjetlosti, dok druga ostaje hladna. Nijedan uslov nije pogodan za život.
Osim toga, crvene patuljaste zvijezde kao što su Ross 128 i Proxima Centauri periodično izbijaju kiše ultraljubičastog i rendgenskog zračenja, koje bi bile štetne za oblike života nalik Zemlji. Ali pošto je Ross 128 manje aktivan od Proksime Centauri, sada je "najbliže poznato udobno boravište za mogući život", prema Evropskoj južnoj opservatoriji .

Teegarden b - Bliski saputnik
Teegarden b je planet koji je otkrio međunarodni tim astronoma koji koristi spektrografski instrument CARMENES u opservatoriji Calar Alto u Španiji, dana 12. juna 2019. Udaljen samo 12 svjetlosnih godina, ovaj planet kruži u nastanjivoj zoni svoje zvijezde. Otkrivene su dvije nove planete kako kruže oko Teegardenove zvijezde, ultrahladnog crvenog patuljka. U najmanju ruku, obje nove planete teže oko 1,1 puta mase Zemlje. Ove planete, među "najlakšim" do sada pronađenim u orbiti oko drugih zvijezda, otkrivene su metodom kolebanja – posmatrajući suptilna kretanja u zvijezdi dok ih planete u orbiti vuku u jednu, a zatim u drugu stranu.
Sama zvijezda mogla bi biti stara 8 do 10 milijardi godina, ili otprilike dvostruko starija od našeg Sunca.
Iako je težina ove dvije planete uporediva sa Zemljinom, njihove druge karakteristike su nepoznate. Planeta b, koja obiđe jednu orbitu oko zvijezde ("godina") za nešto manje od pet dana, mogla bi biti nastanjena uprkos svojoj neposrednoj blizini zvijezde. Ali Planeta c, sa orbitom od oko 11-12 dana, "udobno" pada u nastanjivu zonu zvijezde, odnosno udaljenost od zvijezde koja bi mogla dopustiti vodu u tekućini na površini planete. Ove planete bi mogle biti glavne mete za buduće praćenje sa sljedećom generacijom velikih zemaljskih teleskopa, koji bi mogli otkriti više njihovih svojstava.

I dok se nastavlja istraživanje i proučavanje ovih dalekih svjetove, podsjećamo se na bezgranični potencijal za otkriće i misterije koje su moguće. Potraga za planetima sličnim Zemlji putovanje je koje nadilazi granice i ujedinjuje nas u našoj potrazi za znanjem i razumijevanjem.



Izvor: priča Jana Ottea, astronomski magazin: Grujica Ivanovića, Aleksandra Zorkića, Dragana Tanaskoskog; science NASA; Sciencealert; Scienceline;

Oznake: Planeta zemalja

Saznanja o svemiru oduvijek su intrigirala i očaravala čovječanstvo . Novo istraživanje kosmološkog teleskopa Atacama (ACT) dalo je dosad najjasnije slike svemira u povojima. Snimanjem svjetlosti koja je putovala više od 13 milijardi godina da bi stigla do teleskopa u čileanskim Andama, naučnici su otkrili kako je svemir izgledao kada je bio star samo 380.000 godina, u suštini to je novorođeni snimak sada sredovječnog kosmosa. Astronomi sada mogu imati dublji uvid u svemir, više nego ikad prije, otkrivajući nova saznanja u rađanje i evoluciju svemira.
Pogled u prošlost
Rani svemir bio je mjesto toliko vruće i gusto da svjetlost nije mogla slobodno putovati. Tek otprilike 380.000 godina nakon Velikog praska svemir se dovoljno ohladio da svjetlost pobjegne, ostavljajući za sobom otisak poznat kao kosmička mikrovalna pozadina (CMB).

Potraga za tamnom tvari i tamnom energijom
Možda najdublje implikacije ovih otkrića leže u njihovom potencijalu da rasvijetle tamnu tvar i tamnu energiju, dvije najtajanstvenije komponente svemira.
Iako su nevidljivi direktnom posmatranju, tamna tvar i tamna energija čine većinu mase i energije svemira. Fluktuacije u CMB-u koje je otkrio teleskop ACT pružaju vrijedne tragove koji bi mogli dovesti do dubljeg razumijevanja ovih nevidljivih sila.
Kako se tehnologija nastavlja poboljšavati, naučnici se nadaju da će budući opservatoriji poput Simons Observatoryja, teleskopa sljedeće generacije, pružiti još preciznija mjerenja i uvid u prirodu tamne tvari i tamne energije. Ovaj napredak mogao bi revolucionirati naše razumijevanje strukture svemira i sila koje pokreću njegovo širenje.


Cjelokupna istorija univerzuma u jednoj godini

Ako bismo uzeli cijelu istoriju našeg svemira od 13,8 milijardi godina i zbili je u samo jednu kalendarsku godinu od 365 dana, gdje je jedna sekunda ekvivalentna 437,6 godina ovoj ljestvici, cjelokupna istorija od prapočetka ili nastanka izgledala bi ovako:





Početak 1.januar, u ponoć.
Veliki prasak
Svemir kakav poznajemo počeo je sa Velikim Praskom. Jedna beskrajno vruća i gusta tačka počela je da se širi velikom brzinom. Ova ekspanzija uvećala je svemir brže od od brzine svjetlosti za mali djelić sekunde. Univerzum je u ovom trenutku bio jednostavno previše vruć da bi se mogle formirati čak i najmanje subatomske čestice. Vremenom bi se ohladio, omogućavajući na kraju da se stvaraju kvarkovi i elektroni, gradivni blokovi materije. Ovi kvarkovi bi dalje formirali protone i neutrone koje i danas vidimo, čestice koje nas čine. U 14 minuta i 28 sekundi u zamišljenoj godini i svemir se konačno dovoljno ohladio da omogući elektronima da budu uhvaćeni u orbitu oko atomskih jezgara. Ovo formira prve atome, vodonik i helijum. Ovaj događaj je u početku ispunio svemir blijedonarandžastim sjajem koji će trajati oko 3.000.000 godina prije nego što se pomakne u nevidljive talasne dužine, ostavljajući svemir u potpunoj tami milionima godina. Univerzum ulazi u ono što je poznato kao mračno doba.
Kada se to dogodilo, emitovana je prva sjvetlost u našem svemiru, kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje koje danas možemo detektovati, ali još uvijek nije bilo zvijezda.
U ovom trenutku, nema svjetla stvorenog u svemiru, samo mrak i tišina.





8. januar
Prva zvijezda je rođena

A onda, 8. januara, nešto lijepo se dešava od plina i prašine stvorenih u Velikom prasku. Gravitacija je počela da djeluje i skovala prve zvijezde. Trebalo bi da su se ove zvijezde drastično razlikovale od našeg Sunca, sadržavale su samo 75% vodonika i 25% helijuma. To je zato što se formiraju spajanjem lakših elemenata u teže elemente u svom jezgru, stvarajući metale koje danas vidimo u svemiru. A pošto su to bile bukvalno prve zvijezde u našem svemiru, jednostavno nije bilo načina za stvaranje teških elemenata. Prije toga, ove zvijezde su mogle biti desetine pa i čak stotine puta masivnije od našeg Sunca i živjele bi sada manje od milion godina jer su postojale tako davno i živjele su tako mali vremenski period. Pa, u odnosu na današnje zvijezde, zapravo tek trebamo pronaći bilo koju od tih tajanstvenih prvih zvijezda u našim promatranjima.




19. januar
Prve galaktičke forme
19. januar je i svemir je postao ispunjen zvijezdama koje sjajno sijaju i eksplodiraju u eksploziji supernove. Gravitacija intenzivno radi i konačno je počela formirati prve galaksije…One su ispočetka prilično male, ali će vremenom narasti spajanjem sa susjednim galaksijama. Samo nekoliko dana kasnije, rođena je naša matična galaksija, Mliječni put. Ovaj trenutak predstavlja samo 6% današnje starosti svemira. Istovremeno, prekrasna struktura svemira kakvu vidimo danas. Ova kozsmička mreža je vizuelno slična neuralnim putevima ljudskog mozga.
Ova struktura sada počinje poprimati oblik. Gravitacija spaja skupine galaksija koje bi nastavile rasti u klastere supe koju danas vidimo u našem svemiru.





11. april
Prvo sunce nalik na zvijezde - Prve galaktičke forme
Trebalo je proteći vremena sve do 11. aprila da se počnu formirati prve zvijezde poput našeg Sunca. Te bi zvijezde bile ispunjene težim elementima poput željeza i ugljika, što bi omogućilo planetarnim sistemima poput našeg da se počnu formirati s čvrstom, kamenitom korom poput planeta. Ovo bi moglo označiti jasnu tačku u istoriji našeg svemira u kojoj su se prvi put počeli formirati planeti sposobni za život, stvarajući novu eru u svemiru.





1. septembar
Formiraju se naše sunce i Sunčev sistem
I onda se dogodilo. 1. septembra počinje se formirati naše Sunce i rani Sunčev sistemv. Prvo se rađa proto Sunce i masivni planeti Jupiter, Saturn, Neptun i Uran i svi počinju poprimati oblik. U to vrijeme su Neptun i Uran bili daleko bliže unutarnjem Sunčevom sistemu nego što ih danas vidimo. Neki astronomi čak vjeruju da se u ovom trenutku možda formirao jedan ili čak više ledenih divovskih planeta prije nego što su izbačeni iz našeg sunčevog sistema. Sunce stvara svjetlo po prvi put, spajajući vodonik i helijum, započinjući svoj životni vijek od 10 milijardi godina. Samo dva dana kasnije, stjenoviti planeti počinju padati. Zemlja, Mars, Merkur i Venera su ono što nam je znano.
Ali šta je bilo s Theom?




Thea je bila planeta u našem solarnom sistemu koja je bila veličine Marsa, možda predodređena da bude druga Zemlja. Ali onda je došlo do velikog sudara. Thea je udarila u našu patuljastu Zemlju nevjerovatnom snagom šaljući krhotine koje su letjele posvuda kroz rani sunčev sistem. Iz pepela, Thea se podigla i preživjela, ali ne kao planeta već kao naš mjesec. Trebalo bi još 22 dana procesa na našoj Zemlji, stalnih ciklusa vulkanskih erupcija, ledenih doba i seizmičkih događaja prije nego što bi se dogodilo nešto čarobno.





25. septembar
život se prvi put pojavljuje na Zemlji
Koliko je poznato, po prvi put u čitavom svemiru, život se pojavio u dubokim okeanima naše mlade planete. Vodeća teorija kaže da se život prvi put pojavio u blizini ovih vulkanskih otvora na dnu okeana. Ekstremni pritisci u kombinaciji s tekućinom iz vulkanskih otvora i okranske vode mogli su reagovati s mineralima i stvoriti prve organske molekule, gradivne elemente za sav živi svijet na Zemlji.



Prvi oblici života rođeni su kao jednoćelijski prokarioti, a ovi potpuno isti uslovi prisutni su i drugdje u svemiru. U stvari, oni su danas prisutni ovdje u našem Sunčevom sistemu. Poznato je da Saturnov mjesec Enceladus i Jupiterov mjesec Evropa imaju ogromne tečne okeane zakopane duboko ispod njihove debele, ledene kore. Ili se možda već dogodilo. Kako se približavamo kraju godine, neke važne stvari su dostignute.





3. oktobar
Fotosinteza se razvija u bakterijama
3. oktobra počinje da se pojavljuje prva fotosintetička bakterija. Prvo apsorbiraju infracrvenu svjetlost umjesto vidljive svjetlosti i proizvode sumpor, a ne kisik. Kasnije u toku mjeseca, 21. oktobra, potpuno novi mikroorganizam po imenu Cyanobacteria počinje da radi nešto lijepo. Koristi sunčevu svjetlost, ugljični dioksid i vodu za proizvodnju hrane fotosintezom, a nusproizvod je kisik. A ovo je bio ključ. Naše zalihe kiseonika su stalno rasle, prvo su ispunile okeane prije nego što su napunile našu atmosferu. Ovo je bio veliki događaj oksidacije, koji nam je omogućio da dišemo.

17. novembar
Razvio se višećelijski život...a sve ostalo se dogodilo u sljedećih mjesec ipo.

Oznake: Izvor: The Entire History of The Universe in 1 Yea

Meteorologija i klimatologija kažu ovako: postoje tri osnovna kriterijuma za podjelu na godišnja doba: astronomski, meteorološki i klimatološki, koji se međusobno ne poklapaju u pogledu datuma i trajanja.
Meteorološka podjela je izvršena na čisto šematski način, u svrhu praktičnih potreba – obrade i analize meteoroloških podataka na osnovu četiri godišnje sezone jednakog trajanja (od po tri meseca). Dakle, zvanične meteorološke analize godišnjih sezona se rade po ovom kriterijumu. Meteorolozi su, iz čisto praktičnih razloga, izvršili podjelu na četiri jednaka godišnja doba, što nikako ne odgovara stvarnom stanju, odnosno raspodjeli temperature na godišnjem nivou.
Prema meteorološkoj podjeli proljeće traje od 1. marta do 31. maja, prema astronomskom kriterijumu, srednji datum početka proljeća je 21. mart (proljećna ravnodnevica), dok prema klimatološkom kriterijumu, koji je određen kombinovanjem kretanja srednjih dnevnih i maksimalnih temperatura po mjesecima u godini, podjela na godišnja doba, i to na osnovu mjernih podataka sa lokalne stanice, izgleda tako da proljeće traje 77 dana – od 10. marta do 25. maja (svugdje je različito).

Ovdje je važno naglasiti da je podjela po klimatološkom kriterijumu najrelevantnija i najkvalitetnija (najrealnija) za ocjenu godišnjih sezona, jer je određena na osnovu ponašanja (kretanja) temperatura u sklopu njihovog analiziranog godišnjeg toka.




Po mom, subjektivnom, kriterijumu, proljeće dolazi ovih dana.

April će uskoro stići, sa kišom nabujalih potoka, prvim pahuljama koje ne kopne - visibabama, ranim jaglacima za mladu ljubav, ljubičicama za hrabrost, ali i sunovratom (lat. Narcissus) cvijetom koji spaja motive smrti i vječnog života, ponovnog rođenja i prolaznosti.
Proljetni drijemavac zvoni za buđenje.
Zatim će polako, poput pješčanog sata curiti vrijeme kome svjedočimo. I sve, za šta mislimo da čvrst držimo u rukama, iscuriće kroz prste. Procesi neumitno teku …
Proljetni vjetrovi zvižduću sa svih strana, hladno je, hladno; Šumarice će prohujati sa prvim povjetarcem. Buđenje ranog proljeća i strah u mladim, napupalim granama. Pjesma je trebala biti nešto kao marš, ali uvijek se nađe neko ko će da odsvira falš. Pod ljubičastim mjesecom, bumbar na livadi krade poljupce bubamari.
Vrijeme koje pamtimo nepovratno je otišlo, a budućnost je puna iznenađenja. Mijenja se sve, potrebno je vjerovati procesu.

U procesu smjene godišnjih doba uvijek svira nova melodija.

Oznake: meteorologija, klimatologija, Bajaga;

Bizarno
Bilo je prilično neprijatno slušati prekookeansko prepucavanje trećerazrednog francuskog političara i glasnogovornice sa druge strane okeana, o kipu slobode, tipa "vratite nam naše krpice" i odgovor, "da nas nije bilo bi biste sada govorili njemačkim jezikom"

Zagonetno
Požar na Hitrou i upiranje prstom u Moskvu. Rusi kao sveprisutni duh, kao nadprirodna pojava, kad ne znaš sta je, Rusi su. Niko, dakle, ne zna dokle Rusi dopiru i šta sve mogu, misterija daje moć.
Rusi se smiju.

Bjesnilo
Roman Borislava Pekića, nekako proročki objedinjuje sve što je stalo u vijek ipo isto-rije, od kipa do požara. Svi su svuda upetljani, a niko ništa ne zna. Vječna borba dobra i zla. Na kraju uvijek maske padnu, ako nisu pale, nije kraj.

Vukašin Crnčević, 19 godina i 16.-a žrtva pada nadstrešnice, sigurno je najtragičnija žrtva u ovoj sveopštoj tragediji koja nas je snašla. Molili smo se za njegov život i ljekaru su, sigurna sam, dali sve od sebe da održe taj život; a kako drugačije? Ipak, 4 mjeseca patnje su možda za taj mladi život bila teža od svih onih tona sručenog betona. I tako su najbolje želje, opet se pokazalo, sasvim izvesno put do pakla, a ta četiri mjeseca za njega to jesu bila. Sada se, konačno, smirio.
Neka počiva u miru.

Za Napelona kažu da je bolje stvarao istoriju nego što ju je poznavao. Geografija mu je bila bliža, pa je tako, gledajući sa Vorobjeve gore preko rijeke Moskve, na vrhove Kremlja, izrekao:

- Les fieress murailles!
„Gordih li zidina!“

Otkud to?

Možda zato što je Moskva već uveliko bila Treći Rim (povezivanjem Ivana III sa Sofijom Paleolog, sestričnom posljednjeg vizantijskog cara, nakon propasti Vizantije, ona postaje dijelom ruske dinastije, a političko i vjersko pravoslavlja jedino tu nastavlja da postoji).

Kad je stigao do nebranjene Moskve, opijen pobjedom u bici za Moskvu - Borodinskoj (možda najkrvavijem danu u cijeloj ljudskoj istoriji), Napoleon se začudio što nije došlo izaslanstvo iz grada, jer obično bi gradske vlasti dočekivale okupatora i predavale bi mu ključeve grada u pokušaju da spase stanovništvo. Krunisani car Francuske u Moskvi nije našao nikoga. Bio je razočaran.

Jesen u Moskvi zna da bude lijepa, bujna i vimenita kao rasna ženka, kao jesen hermelina. Ali ova jesen nije bila takva. Rusi su prije povlačenja zapaliti sve što su Francuzi mogli koristiti: zalihe hrane, skladišta žitarica, trgovine i prodavnice tekstila, kao i sve što se zapaliti dalo, osim Kremlja. Izgladnjeli Francuzi su izgubili razum.

Zima brzo dođe, a mećava ne pada mekim pamukom lake vate, niti komadićima bijelog papira, već kao bijela provala oblaka. Snijeg nad gradom - to su sijedi bičevi kose starice koja hoda na prstima po krovovima kuća. U zbrci mećave, posrćući se o snježno svjedočenje, vojska tumara gradom, gubeći ravnotežu. Mećava čupa vrata iz Napoleonovih ruku, ne da mu ući, skida kaftan s golih pleća, okruglih kao lubenica. Napoleon je više nego bijesan. Napušta Moskvu sa 650 000 vojnika, paleći Kremlj, a od velike armije je, nakon prelaska rijeke Berezine ostalo samo 40.000 vojnika. Tako je geografija postala opako frustrirajuća pod komandom "general Zime".

# # #

A u Uspenskom saboru, u srcu obnovljenog Kremlja, gdje su, i prije i poslije, sahranjivani ruski crkveni velikodostojnici, popravljeno je sve i na grobu patrijarha Josifa stoji vrč na kome su utisnute šare bilja. Po njegovom obodu krivuda natpis:

„Prava ljubav je kao zlatna posuda – ne može se razbiti; ako se iskrivi, razumno je popraviti“

Oznake: razum i osjećajnost

Oštrorogi mjesec visi negdje na nedostižnoj visini, kao sitan ukras za jelku. Gledam novu tužnu vijest da je:
„Posle duge i teške bolesti prošle noći preminula poznata jugoslovenska i srpska novinarka Nadežda Gaće, osnivačica i glavna urednica nedeljnika Novi magazin“
Kako stvari stoje, novo staro novinarsko pravilo, glasilo bi da više nije vijest da je neko umro, već da je živ.

# # #

Ćutimo u mirnom stavu već dugo, minuti narastaju, skidamo kapu; poštujemo smrt. Ona je u svim oblicima zagonetna i uzvišena, pa i kada dolazi kao tragična.
Koliko smo svjesni života, koliko smrti; svjedoci smo umiranja i svjesni svekolikog nepristajanja. Promišljanje o života i smrti nameće pitanje samog umiranja, odnosno njegovog načina, važnijim od onoga prije i onoga poslije.

# # #

Stvari su bile dosta jednostavne,

Pazi Mirko, metak
Hvala ti, Slavko, spasio si mi život

a onda se sve zakomplokovalo,

kataklizmom komunizma, produktima imperijalizma i nadiranjem kulturnog terorizma

Tako kaže Rambo Amadeus, pa dodaje

Bila jednom jedna baba
Nije znala šta da radi
Dosadan joj bio život

Zar?

# # #

Vjetar jurca bosim, klizavim stopalima po hladnim martovskim baricama u kojima se odražava nebo i pliva nekakav izmet…

misli od somota, meko kanalisane i želje od porecelana … mjesečare oštrim rubovima (sve)mogućih gubitaka u svakojakoj podložnosti; ogromno je prostranstvo naslijeđenog, opasnog, svijeta.

Kako sniva tihi, mrzovoljni, narod. Ko je uspio upakovati Pobjedu i Poraz u istu laž. Koliko daleko može otići većinski osjećaj pristojnosti. Koliko tereta odgovornosti se može prihvatiti, a i dalje ne pristajati na manje. Može li se podnijeti žrtva, a ne postati njome. Hoće li istina, pod prijetnjom Podlaca i Prevaranata, upasti u zamku za budale. Ko je spreman jednim potezom staviti sve na kocku, gubiti i ponovo sticati, a ne misliti o učinjenoj šteti. Kako ne podleći impulsu, ne pokleknuti pred moćnicima i sačuvati sopstvene vrline. Kako dugoročno ostati optimističan, a i dalje se jutrom buditi sa osjećajem straha i neizvjesnosti…

Snivaj paperjaste snove da ne zagospodare tobom, čekaj strpljivo da ne zanemoćaš od čekanja i ne dozivaj slobodu preglasno da ne pokažeš umor –“Očli su da namešću vígov“.

Prva riječ koja je stvorena, bila je Riječ, a prvo stvoreno osjećanje Ljubav. Prva misao bila je Vjera, a druga Sumnja, možda zato što pamet nije Vječna, već Prolazna, pa život dođe na to da je nekakva dosadna Klopka. Riječ Nada se pojavila tek kasnije, kad je bilo Kasno za neke druge, Željene riječi.
Riječ čovjek je prva, a žena druga u slijedu, tek zajedničkih imenica nečemu što označava sve i što hoćeš i što nećeš. Ljudi su Mnoštvo, a prvi čovjek ima svoju riječ Adam, prvi među … Nagovorenim.
Samo riječ Čovjek može svileno da prhne i tiho zažubori u ušima poput muzike virtuoza na visokim tonovima, govorom jednog odavno neslušanog jezika.
Riječ je predak svih riječi, misli i osjećanja.

I eto, lako se kroz jezik sjetiti Njegovih riječi, samo da se ne zaborave te neke Odavno Neslušane riječi.

Ništa nas ne može načiniti tako blistavim, pokrenuti i održati u traganju za nečim višim i boljim, drugačijim,
kao nada.
I ništa ne oplemenjuje tišinu u nama kao ona.
Nježna kao cvijet i stvarna kao snaga života, nada je moć nastajanja, radost rađanja, očekivanje buđenja,
povratak života.

Zapravo sam se nadala da ću naći način da postavljam slike na blog. I, evo, način koji se razlikuje od vašeg. :)









Izvor stranica: https://www.art.com/products/p58055805