Za Napelona kažu da je bolje stvarao istoriju nego što ju je poznavao. Geografija mu je bila bliža, pa je tako, gledajući sa Vorobjeve gore preko rijeke Moskve, na vrhove Kremlja, izrekao:
- Les fieress murailles!
„Gordih li zidina!“
Otkud to?
Možda zato što je Moskva već uveliko bila Treći Rim (povezivanjem Ivana III sa Sofijom Paleolog, sestričnom posljednjeg vizantijskog cara, nakon propasti Vizantije, ona postaje dijelom ruske dinastije, a političko i vjersko pravoslavlja jedino tu nastavlja da postoji).
Kad je stigao do nebranjene Moskve, opijen pobjedom u bici za Moskvu - Borodinskoj (možda najkrvavijem danu u cijeloj ljudskoj istoriji), Napoleon se začudio što nije došlo izaslanstvo iz grada, jer obično bi gradske vlasti dočekivale okupatora i predavale bi mu ključeve grada u pokušaju da spase stanovništvo. Krunisani car Francuske u Moskvi nije našao nikoga. Bio je razočaran.
Jesen u Moskvi zna da bude lijepa, bujna i vimenita kao rasna ženka, kao jesen hermelina. Ali ova jesen nije bila takva. Rusi su prije povlačenja zapaliti sve što su Francuzi mogli koristiti: zalihe hrane, skladišta žitarica, trgovine i prodavnice tekstila, kao i sve što se zapaliti dalo, osim Kremlja. Izgladnjeli Francuzi su izgubili razum.
Zima brzo dođe, a mećava ne pada mekim pamukom lake vate, niti komadićima bijelog papira, već kao bijela provala oblaka. Snijeg nad gradom - to su sijedi bičevi kose starice koja hoda na prstima po krovovima kuća. U zbrci mećave, posrćući se o snježno svjedočenje, vojska tumara gradom, gubeći ravnotežu. Mećava čupa vrata iz Napoleonovih ruku, ne da mu ući, skida kaftan s golih pleća, okruglih kao lubenica. Napoleon je više nego bijesan. Napušta Moskvu sa 650 000 vojnika, paleći Kremlj, a od velike armije je, nakon prelaska rijeke Berezine ostalo samo 40.000 vojnika. Tako je geografija postala opako frustrirajuća pod komandom "general Zime".
# # #
A u Uspenskom saboru, u srcu obnovljenog Kremlja, gdje su, i prije i poslije, sahranjivani ruski crkveni velikodostojnici, popravljeno je sve i na grobu patrijarha Josifa stoji vrč na kome su utisnute šare bilja. Po njegovom obodu krivuda natpis:
„Prava ljubav je kao zlatna posuda – ne može se razbiti; ako se iskrivi, razumno je popraviti“
Post je objavljen 21.03.2025. u 09:36 sati.