misli od somota, meko kanalisane i želje od porecelana … mjesečare oštrim rubovima (sve)mogućih gubitaka u svakojakoj podložnosti; ogromno je prostranstvo naslijeđenog, opasnog, svijeta.
Kako sniva tihi, mrzovoljni, narod. Ko je uspio upakovati Pobjedu i Poraz u istu laž. Koliko daleko može otići većinski osjećaj pristojnosti. Koliko tereta odgovornosti se može prihvatiti, a i dalje ne pristajati na manje. Može li se podnijeti žrtva, a ne postati njome. Hoće li istina, pod prijetnjom Podlaca i Prevaranata, upasti u zamku za budale. Ko je spreman jednim potezom staviti sve na kocku, gubiti i ponovo sticati, a ne misliti o učinjenoj šteti. Kako ne podleći impulsu, ne pokleknuti pred moćnicima i sačuvati sopstvene vrline. Kako dugoročno ostati optimističan, a i dalje se jutrom buditi sa osjećajem straha i neizvjesnosti…
Snivaj paperjaste snove da ne zagospodare tobom, čekaj strpljivo da ne zanemoćaš od čekanja i ne dozivaj slobodu preglasno da ne pokažeš umor –“Očli su da namešću vígov“.
Post je objavljen 12.03.2025. u 12:30 sati.