kuda, kamo, kako, gdje zašto? To su pitanja na koja pokušavam pronaći odgovarajući odgovor ali koliko god pokušavam odgovora nigdje još uvijek nema i znam da na ta pitanja neću uskoro dobiti odgovor ne zato što ne želim nego zato jer moj životni put oduvijek ide prema dolje iako sam uporna i stano tražim put koji je ravan izli ide uzbrdo. Koliko god polako koračam prema naprijed uvijek me duplo više koraka moja životna staza vrati unazad ali još uvijek vidim ispred sebe nadu koja me podiže i gura da idem dalje po krivudavoj brdovitoj stazi života.
Svoju sreću sam davno izgubila i znam da me ona čeka samo moram pronaći pravi put do nje.

Jeste li ikada poželjeli iskreni razgovor sa nekom vama dragom osobom?
Ja jesam, i o tom razgovoru razmišljam stalno a igram se jednu igru na fb i treniram mozgovne stanice da ne zakržljaju jer gledati zidove, čitati knjige koje sam po nekoliko puta već pročitala, izaći van danas kada se sprema kiša neda mi se iako volim u posljednje vrijeme te tople kišne kapi koje klize polako po mom licu, ne to mi se neda.
Nemam više ni volje ni snage gledati sjenu čovjeka koji ne izlazi iz mojih misli iako ga nemam snage ni gledati ni osjetiti pored sebe na taj blesavi način jer sanjati budan potpuno je suludo.
Volim kuhati ali nemam volje kuhati sama za sebe jer ne ne volim jesti sama hrana mi jednostavno nema okusa i samo uživam u mirisu kave i okusu i mirisu cigarete jer to su mi prijatelji koji me ne napuštaju.
Znam da je ludo ovo što sada pišem ali morala sam.

Moram napraviti inventuru u svojoj glavi i izbaciti segment prošlosti u dvorište koje spaljuje sva sjećanja vezana uz taj segment ali takvo dvorište nitko još napravio nije a trebalo bi jer nisam jedina sa gorkim segmentom prošlosti.
Nisam jedina kojoj je nanesena nesnosna bol, nisam jedina koja tu bol ne zna kriti, nisam jedina koja traži utjehu u ispisanim slovima, nisam jedina koja promatra pojedine i u njima jedim djelom nečega vidi taj segment prošlosti.
Moram zabraniti sama sebi sve moje snove jer jedino tako ću se naspavati jer volim spavati a ne ne smijem jer ne mogu više gledati lik prošlosti, i razgovarati s nekim koga nema (nikada ga nisam prestala voljeti a moram).
Da, ja to moram i želim ali još uvijek to ne mogu koliko god se trudim.
Trebam snove, drugačije snove u kojima nema tog segmenta prošlosti.

Znam i tko sam, znam i koliko vrijedim i koliko ne vrijedim, znam da znam, a u stvari ništa ne znam. Imam ono što imam i dovoljno mi je jer ne treba mi puno.
Pitam se samo zašto sam uvijek ja nekome nešto kriva, zar se mora lagati da bi te netko bilo tko prihvatio i da bi shvatio da si čovjek kao i drugi.
Znam sve detalje jer pamtim sve i mozak mi dobro radi ali prozivaju me ludom a da me ni ne vide i ne znaju ništa i ne trebaju znati ništa osim pogledati sebe i svoju istinu koju uljepšavaju a ona je drugačija.
Moja je istina gorka s dodatkom soli ali je istina i ja sam ja i ostati ću ja, ostati ću ono što jesam jer znam tko sam, znam da znam a ustvari ništa ne znam.

Ne smijem ništa reći, ništa napisati, ne smijem ni spavati jer kada spavam ti dolaziš dodiruješ me i ja osjećam svaki tvoj dodir a ne ja to ne smijem jer to su samo snovi koji se neće ostvariti. Ne smijem ti dozvoliti da si u mojim mislima jer moram dalje što dalje od prošlosti.
Ti moraš za mene biti ništa jer jesi veliko ništa, ja moram dalje jer ti si ono što nikome ne treba, ti nemaš dušu, i pripadaš samo sebi a veliko si ništa.

Ja uvijek sjedim nekoliko minuta gledajući u tipkovnicu posuđenog kompa ili laptopa i kada mi prsti sami počnu tipkati po slovima tada znam da duša želi da pišem ono kako se ona osjeća. Svjesna sam da sam mnogima dosadna ali ja ću to pisati dok god mi to duša želi jer pišem sebi a možda jednom nekom i pomognem da ne napravi grešku kao što sam napravila ja prije dosta godina. Barem se nadam da ću tako nekome pomoći.
Sve ovo pisano je istina koja nekome smeta a znam dobro da istina bilo da je izgovorena ili napisana najviše boli one koji istinu ne mogu i ne žele čuti.
Meni voljeti i priznati da volim nikada nije niti će biti dozvoljeno, ali mene blatiti i pisati javno da sam luda dozvoljeno je osobi bez imena i prezimena, dozvoljeno joj je da vrijeđa koliko god želi a ja moram biti ta koja šutim jer šutnja je zlato.
Sada sam shvatila da laži bolje prolaze od istine.

Once upon a time I admitted publicly that I love him, but not allowed, because nothing publicly admit you can not makes you look foolish and ill.
Forgive me to openly say that I love, that I dream you, that I waiting for you.

forgive me

Sjedim pored posuđenog kompa i tražim neku dobru online seriju (naravno bez prijevoda) jer obožavam čuti engleski jezik i prevesti si sama, a toliko dobrih serija ima pa se ne mogu odlučiti koju da gledam kako bi si skratila vrijeme do ponedljka, veš se pere u perilici jer sada imam veša za mašinu tjedno. Pokušala sam se igrati i štrunfove ali ne igra mi se danas još, vjerojatno ću kasnije čitati Zagorkinu knjigu pa će mi vrijeme proći brže.
Ne, nisam Vam htjela pisati o tome što piše gore, htjela sam Vas zamoliti da napišete jedno lijepo pismo jer ima blogera koji lijepo pišu a za nekoliko redaka pisma nađe se malo vremena.

Dozvoli mu da te gleda i uživa u tvojoj ljepoti, pusti ga da mu snovi postanu java jer zvijezde su odredile da pripadate jedno drugom. Dozvoli mu da uživa u tvom pogledu, u tvojem osmjehu, u tvom dodiru jer ti si ona koja njegovu ljubav zaslužuje. Dozvoli mu da se smije i plače zajedno s tobom, dozvoli mu da ti briše suze sa tvog lica i reci mu nježno volim te jer njegova duša uistinu pripada tebi. Budite sretni zajedno i voli svaki njegov stih koji je pisan samo za tebe kao što je njegova duša tvoja. Molim te samo nepoznata ženo nemoj ga nikada prestati voljeti.

Bilo mi je danas lijepo u središtu grada sjediti na kiši i promatrati ljude kako hodaju užurbanim korakom da im kiša ne namoči kišobrane, uživala sam kao nekada kada sam trčkarala oko zgrade bosa kada je god padala kiša. Uživala sam razgovarati sa kišnim kapima jer svaka kap kiše priča svoju priču. Znam da je svaka kišna kap jedna suza koja ne može kanuti iz mojih očiju i zato dopuštam kiši da se igra s mojom kosom i mojim licem i samo s njom smijem razgovarati, kiša jedina razumije moju bol koja guši, ali ta bol je slatko gušenje.
I sada dok pišem ove redove bez smisla podižem pogled prema prozoru i nadam se da će nebo još neko vrijeme plakati jer moja bol nije jedina koja mora ostati skrivena.
Ja imam dušu, ali moram dušu pustiti da ode dalje jer ja dušu zaslužila nisam.

Gledam kroz prozor kako pada kiša i jedva čekam da izađem van je kišne kapi mi odgovaraju, razgovaraju sa mnom dok padaju po meni i znam da me kišne kapi razumiju, postale su mi najbolji prijatelj jer ništa ne pitaju a miluju me i to mi godi.
Nježnost kišnih kapi potpuno me umiruju jer one jedine znaju sve što mi treba.

Noci su ovdje tako ledene
oci crvene od kosave
glava k'o kocka leda putuje
ti znas, dobro znas, volim te

Hiljade milja od tebe sam
dijele nas granice, ratovi
a ja ne mogu da zaboravim
uzalud, uzalud, volim te

Ref. 2x
Samo sklopi okice
i zovi mi ime, zovi mi ime
jedan ce ludjak letjeti
kroz planine, kroz planine
kroz planine do tebe

I bila jednom, jedna jesen
lisce je saptalo sa stopama
magla me cuvala od pogleda
bojim se sjecanja

Noci su ovdje tako preduge
godine lijene k'o stoljece
ja sklapam oci gledam jasnije
zvijezde plove tebi ljubavi

tekst je kopiran jer je pjesma koju pjeva grupa Valentino

Nadam se da ćeš se uskoro vratiti sa svojim divnim toplim stihovima jer znam da imaš snage ali da ti treba vremena jer vrijeme liječi rane (tako stari ljudi kažu). Ima nas koje razveseljuje svaki tvoj ispisani redak, vrati se uskoro s lijepim tekstovima, a znam da hoćeš kada ti odlučiš.

nadam se da ćeš svratiti da me pozdraviš prijatelju dragi

Divno je danas bilo izaći i uživati u suncu i kišnim kapima, divno je bilo sebi reći "totalni si idiot", divno je doći doma u tišinu i gledati slike anđela, a još je divnije sebe nazvati kretenom.

Imam ti volje napisati još nekoliko redaka i ne neću se nadati da ćeš to pročitati ali možda će ti netko reći da postoji netko negdje tko te razumije i želi ti biti iskreni prijatelj ne očekujući ništa osim prijateljskog toplog pozdrava kao i uvijek kada si tu s nama u blogerskoj obitelji.
Znam da će me sada ponovno netko kritizirati što ti pišem ovaj tekst ali meni to ni malo smetati neće jer sam ti zaboravila u postu ispod prijatelju dragi nešto napisati a znam da ćeš razumjeti bar nekoliko ispisanih riječi, jer tvoja duša je velika u tvom srcu postoji mjesto za nju s kojom si vezan okovima i naučio si se živjeti s njima.
Voljela bih da i ona koja ti je te okove podarila shvati da si ti, tvoja duša i tvoje tijelo dio nje te da u zvijezdama tako piše.
Da, ja znam prijatelju dragi da su ti snovi ispunjeni njenim likom da na sebi osjećaš svaki njezin dodir da u svojim divnim tekstovima koje dijeliš s nama vidiš njezin lik. znam da ona osjeća tebe ali sama sebi ne može i ne želi priznati da je tako.
Znam kako je biti vezan s okovima i da te slatke, za neke teške a za tebe lagane koliko god se trudiš odlomiti ne možeš jer u tim okovima je sve što je bilo, okovi su ona ona koja te voli a to ne priznaje ni sama sebi.
I ti i ja znamo živjeti sa okovima, uz dana u dan smo jači i ti i ja prijatelju dragi jer snove nam nitko nikada neće odnijeti sa sobom kao što su nam okovima za sebe vezali srce i dušu.

s poštovanjem mom prijatelju Andrea

Zahvalna sam svim blogerima na divnim toplim riječima ostavljenim u mojim komentarima u prethodnom postu ali ja sada imam volje i želje napisati nekoliko riječi nama svima dragom blogeru nadam će on znati koji je.

Prijatelju dragi kada si s nama tvoji tekstovi bilo da su pjesma ili priča razgaljuju dušu svih koji te čitaju i vjeruj mi da bih rado neprestano čitala sve ispisano na tvojoj stranici ali tvoji tekstovi ne ostaju dugo samo iz tebi poznatih razloga.

citiram tvoje riječi ispisane u tvojim komentarima jučer

Još jedno jutro je stiglo a ja sjedim sama i gledam u sjenu koja mi se smiješi, a ništa ne govori jer nema glasa jedino tiha glazba s youtuba razbija tišinu i razmišljam o još jednom danu u kojem ću brojati sate do mraka jer volim sanjati. U snovima sam ona ja kakva sam bila.
Željela bih neke riječi pretočiti u stihove ali uvijek mi nešto nedostaje i stihovi nisu potpuni, slova nestaju na komadu papira, a slike ostaju i drže me iako im se mislima otimam.
Ni ovi redovi ispisani nemaju smisla ali prsti sami po tipkovnici tipkaju slova kako bi nastao tekst koji nema smisla.

ps. Voljela bih da mi netko bilo tko napiše neko malo pismo rado bih ga čitala

Nemoj misliti da ne znam kako ti je, da ja to dobro znam i godinama, danima, satima, minutama i da ne nabrajam dalje pokušavam izbaciti njegov lik iz sebe, pokušavam ga ne sanjati, dozivati, čekati, osjećati njegovo tijelo pored svog i to sam uspjela jedno kratko vrijeme sve dok nisam sasvim slučajno u prolazu gradom osjetila dobro poznati miris muškog parfema a onda su uslijedile poruke osobe koja zna i njegovo ime i prezime, te su se stare uspomene koje nikada nisu, niti će izblijediti ponovo izašle na površinu.
Dugo mi je trebalo da krenem dalje, da dozvolim da na svojoj koži osjetim tuđe dodire, dodire koji nisu njegovi dodiri, ne ja to nisam mogla, nisam krenula dalje, stojim i čekam a povratka nema, ostale su samo slike koje ne blijede, snovi koji neće postati stvarnost jer on je sretan jer je i moju sreću ponio sa sobom.
Molim te Pepeljugo, podigni se kreni dalje jer tvoja sreća je blizu, od snova i uspomena nanijeti ćeš si samo veliku bol koja nikada prestati neće.
Razumijem te potpuno jer propala sam i snage nemam krenuti dalje, ali ti si jača od mene i uspjeti ćeš se podići i krenuti dalje, za mene više vremena nema.

Andrea

Uz prvi dim jutarnje cigarete čitam drage mi blogere i razmišljam što da komentiram na tako dobro ispisani tekst ali pošto mi je mozak ishlapio u posljednjih nekoliko mjeseci jednostavno bi moj komentar na divno ispisani tekst bio suvišan.

Sada bih ja pisala nekoliko redaka pisma ali ne, neću jer kada ih pišem oni većinu iritiraju tako da vam svima samo želim ugodan ponedjeljak pun smijeha.

Čitala sam danas zanimljiv tekst na blogu jednog zanimljivog blogera i nakon pročitanog pospremila sam mu stan nakon sinoćnjeg tuluma zajedno s još još nekoliko blogera ali izgleda mi da je toliko umoran da to nije niti primijetio. Pripremili smo mu nekoliko kava i finih doručka, te ručak, a sada se približava večera a njega još nema da nam javi dali smo svi mi ispunili ono što mu je bilo potrebno nakon burno provedene noći.
Znam da mu je sada kasno za kavu zato sam mu pripremila slasticu i nadam se da će biti zadovoljan viđenim jer ništa mi nije teško napraviti za dragog prijatelja.

Sinoć je lagano svirao Bolero, mirisne svijeće imale su poseban sjaj, topli zrak s balkona ulazio je u moj mali stan, cigareta je polako gorjela u pepeljari dok sam pripremala tvoj omiljeni koktel, a ti, ti si me gledao sa zanosom u očima. Milovao si me i ja sam se prepustila tvojim dodirima od kojih još uvijek drhti svaki dio mog tijela, toliko bih voljela da ta divna noć nije otišla da san traje vječno jer jedino tada pripadamo jedno drugom.
Nedostaju mi dodiri, topli, nježni, puni ljubavi, znam da te imam samo u snovima i da ti snovi moraju prestati jer moram živjeti bez prošlosti, bez snova, bez tvog lika u mojim mislima, moram ponovno biti ja vesela i nasmijana. Moram pogledati oko sebe i zavoljeti sebe.

tiha tamna noć po pločniku piše
koraci neki razbijaju tišinu
samo pas lutalica stari izroni na svijetlo
nestane u tami
sve isto je kao prije
noć tajne u sebi krije



možda ćeš jednom u očima mojim
vidjeti bol i iskrenu tugu
možda ćeš jednom shvatiti
da je to zbog toga što voliš drugu
ali kada budeš na vrhu istine
sklopi oči i vidjeti ćeš mene

(nepoznati autori)

Svi moji prijatelji znani i neznani pokušavaju mi pomoći da prebrodim bol u duši koja je postala nesnosna, maknula sam sve daleko od sebe što me podsjeća na tebe koji si daleko jako daleko, a držiš me da stojim i čekam iako znaš da taj susret nikada neće doći.
Ti i sve vezano s tobom morate nestati, morate me pustiti jer moram krenuti dalje što dalje, moram živjeti život a to ne mogu sve dok okovi tvoji čvrsto vežu mene za sve što je bilo.
Dosta si me gušio, pusti me da krenem dalje molim te.

Molim Vas sve prijatelji moji dragi što Vas zamaram svojim pisanjem, što samo kukam kada god nešto pišem. Znam da ni Vama nije lako s toga Vas molim oprostite mi za svaku moju ispisanu riječ i hvala Vam za svaku vašu riječ utjehe jer one puno znače.

s poštovanjem Andrea.

Anđele moj molim te da mi pomogneš pronaći snagu jer ne ja ovako dalje ne mogu, sve me guši, za mene više nema mjesta tu ja moram otići što dalje jer jedino tako mogu pronaći sebe, jedino tako mogu osjetiti toplinu sunčevih zraka, topli vjetar koji mi mrsi razbarušenu kosu, tople kapi kiše koje mi miluju obraze.
Bol u duši me guši jer ja ne smijem biti voljena, ne smijem voljeti, ne smijem željeti, ne smijem imati ništa, moram sve zaboraviti a to jedino mogu ako odem što dalje na ljepše ugodnije mjesto.
Reci mu anđele da mi oprosti što ga sanjam, što ga čekam, što ga dozivam, reci mu koliko ga volim znam da ti to možeš i da će tebe čuti.

voli te tvoja kćer

Koliko god se trudim da zaboravim slike koje vidim ispred sebe ne nogu jer one su jače od moje želje da ih više nema u mojoj blizini. Zašto vidim i znam ono što ne bih smjela znati, ono što ne bih smjela vidjeti? Moram, znam da moram ali ne ne mogu jedva čekam da potonem jer tako ću pronaći mir.

Nekoliko dana sjedim i glava mi puca od slika koje mi se pojavljuju a ja ih ne želim i ne mogu više gledati ispred sebe, dosta mi je boli koja ne prestaje jer plakati nikako ne mogu a trebala bih.
Ljubavnik, prijatelj i hrana su mi cigarete jer jedinu u ukusu i mirisu dima uživam a sve ostalo mi se gadi.
Ne mogu dalje, nemam snage, neda mi se boriti sa surovošću mog života.

Šetnjom po Cvjetnom danas (bolje reći vožnjom) uživala sam u toplini sunčevih zraka i razmišljala o svojoj omiljenoj kugli sladoleda ali znam koliko novaca imam i da si je ne mogu priuštiti jer imam toliko da kupim hranu za danas i sutra a nemam apetita uopće konačno ću skinuti kilograme viška. Kada sam išla prema liftu s kojim mogu doći u svoj omiljeni dućan (neću ga reklamirati) zazvao me dragi konobar i rekao da kasnije navratim na kuglicu sladoleda.
Stvarno je bila fina i osvježavajuća ali sam sjedila na terasi i gledala posudicu sve dok se kuglica nije potpuno rastopila, nisam željela ali misli su mi odlutale tamo gdje ne bi smjele vidjela sam lik ali znam da to nije on jer mi se još uvijek nećemo sresti.
Uzela sam papir i olovku iz džepa i počela pisati pismo koji sam po dolasku u stan spalila jer sam osjetila da ću jedino tako zatvoriti u sebi dio prošlosti koja me guši godinama.

Naivna sam budala koja vjeruje osobama kojima ne bi trebala vjerovati jer mislim da su svi pošteni i kada me tresne po glavi ja se ne mogu osvijestiti jer mislim da su svi pošteni i da kada te gledaju u oči govore istinu a ne laž, Još uvijek nisam svjesna da postoje osobe koje su se naučila dobro lagati i bijediti mene ili nekog drugog da je njihova laž istina. Ta spoznaja jako boli ali je jedno dobro iskustvo da pojedinim osobama ništa ne treba vjerovati ma koliko oni tebi bili dragi.

Puno puta sam napravila krive korake koje sam i ispravila (pojedine) ali i dalje mi sve ide u krivo, koliko god se trudim ništa mi ne polazi za rukom, znam da nisam jedina u takvom položaju, da nas je svakim danom sve više i više. Bojim se i spavati samo zato što su snovi ono što želim a znam da se to nikada neće dogoditi. Moje vrijeme sreće nije došlo a još dugo neće ni doći je jer nije došlo vrijeme (tako stari ljudi kažu).
Sve što radim je naopako jednostavno tako naopako dalje ne ide.

Potiskujem u sebi osobu koja kola mojim venama, koja je duboko u mom srcu i mojoj duši jer ne smijem više sama sebi priznati da ga volim, da želim samo pogledati u njegove oči, da želim s njim razgovarati. Bojim se zaspati samo zato da mi on ne ulazi u snove jer znam da nikada san neće postati stvarnost.

Bojim se sama sebe i mrzim se jer se nisam znala boriti sa svojim razumom.

Ovako više ne mogu, Ne ide mi se na Trg pa doma na posuđenom laptopu gledam stranice za posao ali koliko god sam životopisa poslala ni jedan odgovor dobila nisam i nikome ne mogu ni dokazati ni pokazati da mogu i želim raditi. Ja stvarno čini mi se ništa nisam zaslužila što je normalno.
Nemam više ni snage ni volje živjeti ovako kako živim.

Dvorska luda zadao zadatak i naglo nestao znajući da će još veća luda od njega napraviti zadatak, ali sva sreća zadatak nisam napravila u cijelosti jer je nestao prije no što sam vidjela sve zadatke. Nedostaju neki likovi a oni se lako dodaju ako mi vi pomognete.

Oznake: igra

Sada sam htjela pročitati post Dvorske lude koja je čini mi se po pablonovom postu postavio zadatak i nije mi jasno zašto je izbrisao blog s obziom da je vrlo interesantan bloger
pa ću ja pokušati postaviti likove prateći pablonov blog

glavni lik kao Faca : zagrebački dekameron
dive: Veronika, mayday, ziz, križar, modrina neba
dva fotografa NF i pablon
reporter Valcer
Žena kojoj scenarista (tj moja malenkost ja) ide na živac : Annaboni njoj dodjeljujem ulogu detektiva,
glavni kuhar restorana u kojem će se odviti drama je ribafish

žena zainteresirana za glavni lik Andrea

sporedne uloge su Euro, sewen, Lion

radnja se odvija u lijepom restoranu ali sve krene u krivo kada glavni lik pokuša spasiti ženu koja sjedi sama u kutu restorana čekajući svoju izgubljenu ljubav

Oznake: igra

Devet je sati, tmuran je dan, dan koji ću znam sada kada ponovno legnem prespavati jer kada spavam sve mi brže prođe. Misli mi ne lutaju, a snovi su mi lijepi i uživam u divnim slikama, u kojima sam ja uistinu ja.

Tražim te pogledom jer ti si moja sreća, dozivam te a znam da si pored nje pored osobe koju voliš s kojom dijeliš i dobro i zlo a ja te sanjam i dozivam danima, sanjam te noćima i u snovima ti dajem dušu svoju jer moja duša pripada tebi voljeni.
Znam da je uzalud sada sve ali jednom ćemo se sresti i tada ću ti reći koliko sam te uistinu voljela a nisam znala sam da ne smijem
oprosti mi što te dozivam, što te sanjam a znam da ne smijem.

Današnji dan mi je krenuo totalno krivo vozali su me sim pa tam, pa ponovno nazad sim tako da budem praznik provela sutra u gradu pa možda i nekog poznatog sretnem valjda bude netko šetao središtem grada samo moram paziti da ne drži fotografski aparat u ruci jer nisam ni malo fotogenična.

SRETAN PRAZNIK SVIMA

Imati, ne imati, više ne imati nego imati. To je moja svakodnevna igra kao što smo nekada trgajući latice cvijeta govorili, voli me, ne voli me, a ja sam umjesto te dvije divne riječi govorila mrzi me, ne mrzi me i nikada ni dan danas još nisam saznala odgovor je uvijek me nešto prekida na polovici tako da ne znam što sam zadnje izgovorila, ali znam da samu sebe mrzim.
Ako zaboraviš reći voljenoj osobi dvije slatke riječi ta osoba te neće nikada zaboraviti jer će se nadati da ćeš joj jednom priznati da si je volio, ne to se dogoditi za mene neće ali ću biti kritizirana jer sva krivica je samo moja.

Jesu li se vama na pojedine stranice kada ih otvorite zalijepile dosadne reklame ili je to samo na mom kompu stvarno sam tutlek za tu tehniku i naučila sam sve sama ali ove zalijepljene reklame od jutros i neka zelenkasta slova totatalno me iritiraju imam adblock ali i dalje se pojavljuju, ako tko može i ima isti problem neka mi napiše.

Sanjala sam noćas divne nježne oči, oči iz kojih sam znala da me osoba čije su oči voli, u mom snu smo saznale da smo obje zavoljele krivu osobu, osobu koja ne zaslužuje da ga netko voli. Razgovarale smo, smijale se, plesale smo na glazbu koju volimo ali jutarnje sunce toplim zrakama sunca pozdravilo me i te divne oči otišle su.
Volim sanjati jer u snovima sam ona sara ja vedra i vesela, moram početi budna sanjati.

Veronika želi da napišem veseli post zato ću vam sada postaviti nekoliko svojih omiljenih recepata jer jedino se veselim slatkim stvarima, pa tako sada uživajte i vi u nekoliko meni omiljenih jela

1 kg majoneze 1 kg kiselih krastavaca 1 kg mrkve 1 kg krumpira 1 kg graška iz konzerve, malo peršina, sol i papar po želji to je količina namjernica koje koristim da bih uživala u salati nekoliko dana

Kg. 1 Kruha 1 Luk ( po želji nije obavezno) 5 Jaja Vezica Peršina dkg. 8 Pancete (nije obavezno samo tko želi) 0,5 Mlijeka dkg. 8 Putra Žlica 0,5 Soli

4 komada oblatna 80 dag keksa 5-6 dl mlijeka 20 dag čokolade ili čokolade u prahu 25 dag margarina 6 žlica šećera
Dodatak osnovnom receptu
mljevenih oraha 2 dl krupnije narezanih oraha

šalica - 200 ml 4 šalice brašna 1 šalica masti 1/2 šalice meda 1/2 šalice šećera 1 jaje mala žličica sode bikarbone
I još
šećera u prahu

nadam se draga Veronika da sada nisam tužna a kuhanje mene veseli posebno samo što sama za sebe ne volim kuhati a kuhati volim i volim uživati u finoj hrani što bi da me vidiš vidla iz priloženog jer sam okruglica od uvijek.

Zaboravih marinirana pileća krila na roštilju a ako ste u stanu na roštilj tavi

Oznake: pripremanje hrane je umjetnost