jednom blogeru (prvi dio)

19.08.2014.

Zahvalna sam svim blogerima na divnim toplim riječima ostavljenim u mojim komentarima u prethodnom postu ali ja sada imam volje i želje napisati nekoliko riječi nama svima dragom blogeru nadam će on znati koji je.

Prijatelju dragi kada si s nama tvoji tekstovi bilo da su pjesma ili priča razgaljuju dušu svih koji te čitaju i vjeruj mi da bih rado neprestano čitala sve ispisano na tvojoj stranici ali tvoji tekstovi ne ostaju dugo samo iz tebi poznatih razloga.

citiram tvoje riječi ispisane u tvojim komentarima jučer

tamo-amo;

...hvala...ali ja se nisam vratio...jer sam davno već umro...jedne tople subote jednog davnog travnja...
....samo jedna divna žena na ovom portalu zna o čemu se radi...osuđen sam tog dana na doživotnu robiju...naučio sam na te strašne okove...volim ih...i nijednu slobodu ne bih dao za tu ljepotu robovanja...
i moram ti priznati da sam sretna zbog tvoje ljubavi prema njoj a i ti si njenu ljubav zaslužio sretna je što te ima jer muškarcima je inače teško pokazati koliko nekoga žele i vole a ti pokazuješ svojim divnim tekstovima svaki puta kada si tu.

Znam da je okove teško skinuti i da su to tebi okovi koji su slatki jer su to okovi ljubavi njene i molim nju da te nikada ne prestane voljeti jer takvog muškarca sa dušom teško je naći.

Nadam se da mi nećeš zamjeriti što sam ovaj tekst posvetila tebi prijatelju dragi jer u svakom tvom tekstu je duša koja zna da voli, i ne nije mi krivo što mi kada si tu ostavljaš samo pozdrav jer to je pozdrav prijatelja koji zna koliko mi je dragi svaki njegov ispisani tekst koji iz njemu poznatih razloga nikada dugo ne ostaje ali svakim novim tekstom blizu mi je a ipak daleko.

Još jednom molim osobu koja mu je ostavila okove teške da ga voli jer ti imaš dušu, a tebe molim da mi ne zamjeriš što sam ti ovako javno napisala nekoliko redaka.

Vjeruj mi znam kako su okovi teški jer i meni je netko svoje okove ostavio, s poštovanjem Andrea

<< Arhiva >>