Devet je sati, tmuran je dan, dan koji ću znam sada kada ponovno legnem prespavati jer kada spavam sve mi brže prođe. Misli mi ne lutaju, a snovi su mi lijepi i uživam u divnim slikama, u kojima sam ja uistinu ja.

Tražim te pogledom jer ti si moja sreća, dozivam te a znam da si pored nje pored osobe koju voliš s kojom dijeliš i dobro i zlo a ja te sanjam i dozivam danima, sanjam te noćima i u snovima ti dajem dušu svoju jer moja duša pripada tebi voljeni.
Znam da je uzalud sada sve ali jednom ćemo se sresti i tada ću ti reći koliko sam te uistinu voljela a nisam znala sam da ne smijem
oprosti mi što te dozivam, što te sanjam a znam da ne smijem.