Jeste li ikada poželjeli iskreni razgovor sa nekom vama dragom osobom?
Ja jesam, i o tom razgovoru razmišljam stalno a igram se jednu igru na fb i treniram mozgovne stanice da ne zakržljaju jer gledati zidove, čitati knjige koje sam po nekoliko puta već pročitala, izaći van danas kada se sprema kiša neda mi se iako volim u posljednje vrijeme te tople kišne kapi koje klize polako po mom licu, ne to mi se neda.
Nemam više ni volje ni snage gledati sjenu čovjeka koji ne izlazi iz mojih misli iako ga nemam snage ni gledati ni osjetiti pored sebe na taj blesavi način jer sanjati budan potpuno je suludo.
Volim kuhati ali nemam volje kuhati sama za sebe jer ne ne volim jesti sama hrana mi jednostavno nema okusa i samo uživam u mirisu kave i okusu i mirisu cigarete jer to su mi prijatelji koji me ne napuštaju.
Znam da je ludo ovo što sada pišem ali morala sam.