Još jedno jutro je stiglo a ja sjedim sama i gledam u sjenu koja mi se smiješi, a ništa ne govori jer nema glasa jedino tiha glazba s youtuba razbija tišinu i razmišljam o još jednom danu u kojem ću brojati sate do mraka jer volim sanjati. U snovima sam ona ja kakva sam bila.
Željela bih neke riječi pretočiti u stihove ali uvijek mi nešto nedostaje i stihovi nisu potpuni, slova nestaju na komadu papira, a slike ostaju i drže me iako im se mislima otimam.
Ni ovi redovi ispisani nemaju smisla ali prsti sami po tipkovnici tipkaju slova kako bi nastao tekst koji nema smisla.
ps. Voljela bih da mi netko bilo tko napiše neko malo pismo rado bih ga čitala
Post je objavljen 19.08.2014. u 09:14 sati.