Šetnjom po Cvjetnom danas (bolje reći vožnjom) uživala sam u toplini sunčevih zraka i razmišljala o svojoj omiljenoj kugli sladoleda ali znam koliko novaca imam i da si je ne mogu priuštiti jer imam toliko da kupim hranu za danas i sutra a nemam apetita uopće konačno ću skinuti kilograme viška. Kada sam išla prema liftu s kojim mogu doći u svoj omiljeni dućan (neću ga reklamirati) zazvao me dragi konobar i rekao da kasnije navratim na kuglicu sladoleda.
Stvarno je bila fina i osvježavajuća ali sam sjedila na terasi i gledala posudicu sve dok se kuglica nije potpuno rastopila, nisam željela ali misli su mi odlutale tamo gdje ne bi smjele vidjela sam lik ali znam da to nije on jer mi se još uvijek nećemo sresti.
Uzela sam papir i olovku iz džepa i počela pisati pismo koji sam po dolasku u stan spalila jer sam osjetila da ću jedino tako zatvoriti u sebi dio prošlosti koja me guši godinama.