Ja uvijek sjedim nekoliko minuta gledajući u tipkovnicu posuđenog kompa ili laptopa i kada mi prsti sami počnu tipkati po slovima tada znam da duša želi da pišem ono kako se ona osjeća. Svjesna sam da sam mnogima dosadna ali ja ću to pisati dok god mi to duša želi jer pišem sebi a možda jednom nekom i pomognem da ne napravi grešku kao što sam napravila ja prije dosta godina. Barem se nadam da ću tako nekome pomoći.
Sve ovo pisano je istina koja nekome smeta a znam dobro da istina bilo da je izgovorena ili napisana najviše boli one koji istinu ne mogu i ne žele čuti.
Meni voljeti i priznati da volim nikada nije niti će biti dozvoljeno, ali mene blatiti i pisati javno da sam luda dozvoljeno je osobi bez imena i prezimena, dozvoljeno joj je da vrijeđa koliko god želi a ja moram biti ta koja šutim jer šutnja je zlato.
Sada sam shvatila da laži bolje prolaze od istine.