Nemoj misliti da ne znam kako ti je, da ja to dobro znam i godinama, danima, satima, minutama i da ne nabrajam dalje pokušavam izbaciti njegov lik iz sebe, pokušavam ga ne sanjati, dozivati, čekati, osjećati njegovo tijelo pored svog i to sam uspjela jedno kratko vrijeme sve dok nisam sasvim slučajno u prolazu gradom osjetila dobro poznati miris muškog parfema a onda su uslijedile poruke osobe koja zna i njegovo ime i prezime, te su se stare uspomene koje nikada nisu, niti će izblijediti ponovo izašle na površinu.
Dugo mi je trebalo da krenem dalje, da dozvolim da na svojoj koži osjetim tuđe dodire, dodire koji nisu njegovi dodiri, ne ja to nisam mogla, nisam krenula dalje, stojim i čekam a povratka nema, ostale su samo slike koje ne blijede, snovi koji neće postati stvarnost jer on je sretan jer je i moju sreću ponio sa sobom.
Molim te Pepeljugo, podigni se kreni dalje jer tvoja sreća je blizu, od snova i uspomena nanijeti ćeš si samo veliku bol koja nikada prestati neće.
Razumijem te potpuno jer propala sam i snage nemam krenuti dalje, ali ti si jača od mene i uspjeti ćeš se podići i krenuti dalje, za mene više vremena nema.

Andrea