Dok je rastrošna i obilna kiša gubila svoju mladost, mi smo od svanuća do zadnje zrake sunca vjerovali da to nebo kaplje po nama ili zvijezde plaču od sreće. Vjerovali smo da će zadnja kriška te sreće pripasti nama. Sjedili smo uzaludno u toj čekaonici. Vlakovi sreće su dolazili i odlazili. Zašto naš vlak ne dolazi - pitali smo se. Je li stao negdje daleko? Na maloj stanici bezumlja i pustoši. Kiša je nestala. Prestala. Umrla poput istine što umre od sramote kad je golu svučemo. Sjedimo tako pokraj samoće i straha. Nikad više nećemo vidjeti riječi na našim usnama. Ni jutro kako se spušta niz krevet koji čeka na nas. Ni sliku srca što ga je netko ucrtao na jedro ljubavi. Ni brod nećemo vidjeti što prkosno stenje pod snovima tog rumenog jedra. A kad zadnji prosjak od umora sjedne na kraju tijesne ulice prepune tamnog sunca, ti stavi smotuljak moje ljubavi pod ruku i kreni...niz obalu kako bi mogla bar još jednom zgrnuti na dlan posljednje zrno pijeska, soli i moje boli. I nemoj se okrenuti. I nikome nemoj reći. Da ništa ne znamo o ljubavi. Ni o sreći.
19.08.2014. (19:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
ugodna vam večer
19.08.2014. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andriano01
....u pravu si...
19.08.2014. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andriano01
Dok je rastrošna i obilna kiša gubila svoju mladost, mi smo od svanuća do zadnje zrake sunca vjerovali da to nebo kaplje po nama ili zvijezde plaču od sreće. Vjerovali smo da će zadnja kriška te sreće pripasti nama. Sjedili smo uzaludno u toj čekaonici. Vlakovi sreće su dolazili i odlazili. Zašto naš vlak ne dolazi - pitali smo se. Je li stao negdje daleko? Na maloj stanici bezumlja i pustoši. Kiša je nestala. Prestala. Umrla poput istine što umre od sramote kad je golu svučemo. Sjedimo tako pokraj samoće i straha. Nikad više nećemo vidjeti riječi na našim usnama. Ni jutro kako se spušta niz krevet koji čeka na nas. Ni sliku srca što ga je netko ucrtao na jedro ljubavi. Ni brod nećemo vidjeti što prkosno stenje pod snovima tog rumenog jedra. A kad zadnji prosjak od umora sjedne na kraju tijesne ulice prepune tamnog sunca, ti stavi smotuljak moje ljubavi pod ruku i kreni...niz obalu kako bi mogla bar još jednom zgrnuti na dlan posljednje zrno pijeska, soli i moje boli. I nemoj se okrenuti. I nikome nemoj reći. Da ništa ne znamo o ljubavi. Ni o sreći.
19.08.2014. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
stefanio hvala ti prijatelju
19.08.2014. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zanovjetalica
Jako lijepo... Drago mi je da jos uvijek medu nama postoje romantice duse koje tako lijepo pisu. Svaka cast, samo naprijed
20.08.2014. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zack
Ne trudi se shvatiti. Samo uživaj čitajući! :)))))
20.08.2014. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
lijepo da uživaš, pozdrav
20.08.2014. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...