Moram napraviti inventuru u svojoj glavi i izbaciti segment prošlosti u dvorište koje spaljuje sva sjećanja vezana uz taj segment ali takvo dvorište nitko još napravio nije a trebalo bi jer nisam jedina sa gorkim segmentom prošlosti.
Nisam jedina kojoj je nanesena nesnosna bol, nisam jedina koja tu bol ne zna kriti, nisam jedina koja traži utjehu u ispisanim slovima, nisam jedina koja promatra pojedine i u njima jedim djelom nečega vidi taj segment prošlosti.
Moram zabraniti sama sebi sve moje snove jer jedino tako ću se naspavati jer volim spavati a ne ne smijem jer ne mogu više gledati lik prošlosti, i razgovarati s nekim koga nema (nikada ga nisam prestala voljeti a moram).
Da, ja to moram i želim ali još uvijek to ne mogu koliko god se trudim.
Trebam snove, drugačije snove u kojima nema tog segmenta prošlosti.
Post je objavljen 30.08.2014. u 08:04 sati.