AgroPolitika https://blog.dnevnik.hr/agropolitika

ponedjeljak, 13.06.2011.

RIBARSKI RESURSI SU U KOLAPSU

RAZGOVOR
Izvanredni profesor dr. ALEN SOLDO sa SVEUČILIŠNOG STUDIJA U SPLITU - CENTAR ZA STUDIJ MORA

ODRICANJE OD ZERPA
ISTO JE ŠTO I ODRICANJE OD SLAVONIJE

Pregovori za poglavlje 13 Ribarstvo su zatvoreni. Tijek pregovora bio je nepoznat javnosti, baš kao i u svim ostalim pregovaračkim poglavljima. Predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s Europskom unijom dr. Vesna Pusić prošle godine mi je rekla da je „argument da se ono što tražimo u pregovorima drži zatvoreno za javnost taj što se uvijek ne može dobiti maksimum od onog što se traži. Obznanjujući te zahtjeve stvorila bi se određena očekivanja kod javnosti pa ako ona ne bi bila realizirana“, rekla je dr. Pusić,“ stvar bi izgledala kao da je neuspješna što bi izgledalo demotivirajuće. Tajnost je možda izazvala podozrenje, više nego što bi informacija izazvala negodovanje, ali u takvoj odluci smo imali stranačko slaganje „– rekla mi je dr. Pusić . (26.8.2010. blog)
Tako nije trebalo biti jer je već 2006. Vlada RH imala KOMUNIKACIJSKU STRATEGIJU ZA INFORMIRANJE HRVATSKE JAVNOSTI O EUROPSKOJ UNIJI I PRIPREMAMA ZA ČLANSTVO koju je Europska Komisija u tu svrhu napisala. (29.7.2010.blog)
I sada iako je poglavlje Ribarstvo zatvoreno i dalje je sve što u tim ispregovaranim materijalima piše - nedostupno javnosti.
Zašto sadržaj ispregovaranih i zatvorenih poglavlja nije objavljen na internetskim stranicama Vlade ili stranicama Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Zbog te DEBELE tajnosti stječe se dojam da se hrvatska vlast plaši svojim građanima na uvid dati ispregovarani sadržaj. A s druge strane silno želi referendum s pozitivnim brojem građana pristalica ulaska u Europsku Uniju. Zar je EU sama po sebi med i mlijeko?
Bojim se da takvog mjesta na zemlji više nema. Realnost je budućnost.A budućnost ima svoje polazište u dobroj informiranosti.

A kako nema informacija o tome što je bit pregovora za hrvatske ribare u poglavlju Ribarstvo, razgovaram s kompetentnom osobom za područje ribarstva i mora i tražim neke odgovore na realna i česta pitanja od njega. Razgovaram s izvanrednim profesorom dr. Alenom Soldo, sa Sveučilišnog studija u Splitu iz Centra za studij mora. Dr. Soldo predaje na preddiplomskom studiju MORSKO RIBARSTVO i diplomskom studiju BIOLOGIJA I EKOLOGIJA MORA. Bio je voditelj na desetak znanstvenih projekata.

Image and video hosting by TinyPic
dr. Alen Soldo

Neko ste vrijeme bili pregovarač s Europskom komisijom za područje ribarstva, kada je to bilo i o čemu ste pregovarali?
-U pregovaračku skupinu sam ušao tek prošle godine početkom ljeta te sam najviše radio na zaštiti tradicionalnih alata, obzirom da su zainteresirane skupine ribara smatrale kako se pregovori, prema njima dostupnim informacija, i ne odvijaju najpovoljnije. Nakon što sam taj dio završio još sam nekoliko puta bio pozvan kad se raspravljalo o koćarenju unutar pojasa od 3 NM te o prebacivanju flote malih ribara u registar gospodarske ribarske flote. Koliko su ukupno puta pregovori bili održavani nije mi poznato, a nisam ni upoznat sa kriterijima pozivanja na pregovore, tako da ne mogu točno ocijeniti obim mog prisustovanja pregovorima.

Poglavlje 13 Ribarstvo u Bruxellesu je zatvoreno – i to sada tek kao 31 ispregovarano poglavlje. Pregovori su za ribarstvo trajali od 2006. i od tada je prošlo, 5,5 gotovo šest godina. Zašto su pregovori o ribarstvu po vama tako dugo trajali?
- Mnogima ribarstvo inače ne znači previše, pa je tako i većini ljudi bilo čudno da se pregovori o ribarstvu zatvaraju tek prije zatvaranja poglavlja o pravosuđu ili politici tržišnog natjecanja u kojem se nalazi brodogradnja. Ipak, iza poglavlja ribarstva se krije priča o polovici hrvatskog teritorija, tj. teritorijalnom moru i ZERP-u te o morskim granicama, tako da je to poglavlje dugo godina bilo blokirano od strane Slovenije. Nadalje, kad se poglavlje i otvorilo i većina naših članova pregovaračke skupine je zahtjevala pravo pregovaranje, a ne samo puko usklađivanje propisa sa pravnom stečevinom EU, tako da je g. Vladimir Drobnjak, kao glavni pregovarač, ovo poglavlje proglasio jednim od krucijalnih poglavlja. Sukladno tome, pri kraju pregovora je poprilično energije uloženo u ostvarivanje što boljih uvjeta za naše ribarstvo ulaskom u EU. Ipak, to što se dobilo pregovorima sada trebamo i iskoristiti daljnjim stručnim radom i zalaganjem na domaćoj sceni, inače neće biti puno koristi po našu ribarsku industriju.

Koliko je Republika Slovenija doprinijela tome da hrvatski pregovori o ribarstvu tako dugo traju?
- Poznato je da su upravo Slovenci blokirali pregovore o ribarstvu tako da je jasna njihova uloga u duljini trajanja pregovora.

Što Sloveniji nije prihvatljivo u SOPS-u (Međudržavni ugovor između Slovenije i Hrvatske iz 1996. godine? )
-SOPS, donesen od strane Hrvatskog Sabora i potpisan od strane Mate Granića 1997. godine je sadržavao i ribolovni dio koji se odnosio na mogućnost reciprociteta u ribolovu, tj. zajednički ribolov obiju flota u teritorijalnim vodama Hrvatske i Slovenije. Bez sumnje je veliki dio SOPS-a bio veoma značajan i dobar za naše ljude u malograničnom području, ali ovaj ribarski dio je bio potpuni promašaj jer je tim sporazumom slovenskim ribarima dan šest puta veći teritorij našeg mora nego što je to njihovo cjelokupno teritorijalno more. Jasno je da naši ribari nemaju nikakvog interesa za tim dijelom sporazuma, ali i svima upućenima je jasno da se iza toga opet ne krije ribarska priča već je to pokušaj ostvarivanja što boljih pozicija u raspravi o granici na moru, što traje još od devedesetih godina prošlog stoljeća. Stoga mi je potpuno nejasno zašto naši političari se već dosad nisu iskoristili dio Sporazuma koji omogućava jednostrano ukidanje pojedinih djelova, primjerice režima ribarenja.

Imate li Vi točne informacije o tome što je ispregovarano za hrvatske ribare?
- Nažalost, do današnjeg dana nisam dobio pregovaračke dokumente vezane za ovo poglavlje tako da ne mogu sa sigurnošću točno govoriti o tome što je potpisano. Također, kako sam u pregovore uključen nedavno ne mogu govoriti niti o tome što je bilo na početku te stoga samo načelno znam o tome što se pregovaralo dok sam ja sudjelovao. Prema mojim saznanjima većina naših tradicionalnih alata koji ne postoje u pravnoj stečevini zajedničke ribarske politike EU, će našim pristupanjem i dalje imati mogućnost korištenja od strane naših ribara, što je zasigurno veliki uspjeh, obzirom na EU restrikcije koje se tiču takvih alata i tehnika. Sve mreže potegače, osim srdelare, će i dalje moći raditi, a od povlačnih alata se ukida samo obalna koćica. Nažalost, za ova dva navedena alata jednostavno nije bilo nikakvih pravnih mogućnosti da im se dozvoli i dalje rad u skladu sa njihovim trenutačnim konstrukcijsko-tehničkim značajkama i tehnikom ribolova. Obranom ovih alata nije završen i posao, jer nam predstoji izrada planova upravljanja, ali to je ipak lakši posao od ove prve prepreke koja je zasigurno bila najveća, obzirom da je jedina alternativa ovakvom rezultatu bilo ukidanje skoro 15-ak ribolovnih alata koje stalno ili povremeno koristi najveći dio naše ribolovne flote u priobalju.
Nadalje, dobili smo i prijelazni period od 3 godine da možemo nastaviti koćariti u pojasu od 1,5 do 3 NM, ako je dubina manja od 50 m, što je opet dobro, obzirom da europska regulativa zabranjuje koćarenje ispod 3 Nm na dubinama manjim od 50 m. Koliko mi je rečeno to nije sve, jer smo dobili i mogućnost da dobrim planom upravljanja taj tranzicijski period trajno produžimo, što bi zasigurno bilo dobro za našu malu flotu.
Također, mali ribolov ostaje do 2014. godine kad se mora transformirati u mali obalni ribolov, u kojem će im biti omogućeno da rade samo sa onim alatima kojima rade i danas, a ta flota ulazi u registar flote gospodarskog ribolova, dok se oni koji ne ispunjavaju uvjete tada moraju prebaciti u sportski ili rekreacijski ribolov.
Na koji će način ribarima biti dostupan fond od 30 milijuna eura godišnje o kome se govori iz resornog ministarstva uvijek kada se govori o poglavlju 13?
- Postojeći fond ne znači automatski da ćemo te novce i dobiti već da su nam na raspolaganju te da moramo napraviti dobre projekte i programe da bi taj fond i iskoristili. Normalno, tu je na potezu naše ministarstvo ribarstva od kojega se očekuje da stručnim radom i kadrovima i ostvari povlačenje dostupnih novaca na boljitak i tehnološki razvitak naše ribarske industrije.
Pri tome je, obzirom da do tada ima još par godina, važno i da se odmah krene sa pravim reformama jer nam je trenutačno ribarska industrija u kolapsu, pa ako se nastavi ovakva situacija neće ni biti puno ribara koji bi se mogli okoristiti europskim fondovima u trenutku kad postanu dostupni.

ZERP je tema koju, imam dojam, kontinentalno stanovništvo ne razumije. Objasnite što je ZERP, od kakve je važnosti za ribare i zašto ribari uporno traže njegovo proglašenje ?
- Nažalost, pokazalo se da većina stanovništa Hrvatske ne razumije da je nama koji živimo uz more, upravo more ono što je njima zemlja, tako da je more shvaćeno samo kao neka imaginarna destinacija za ljetovanje za koju nije važno kome pripada. Također, ljudi malo znaju da je površina našeg teritorijalnog mora i ZERP-a jednaka površini kopnene Hrvatske, te je to, ustvari, polovica teritorija ove države. Odricanje od ZERP-a je isto što i odricanje od primjerice Slavonije, ali, ponavljam, očito to veliki broj ljudi, pa i političara, ne shvaća, jer je danas jasno kako je neproglašenje ZERP-a vjerovatno najveći promašaj naše politike, a odgovornost je na svim političarima koji se nisu mogli zajednički ujediniti u obrani viših interesa od uskostranačkih.

Iz kojih razloga RH ZERP ne smatra tako važnim kao populacija ribara?
Zašto to područje ZERPA još uvijek nije proglašeno, kako to ribari zahtijevaju?
- S ribarske strane, glavni problem ZERP-a je taj što je tamo glavno područje mriještenja velikog broja pridnenih, pa i pelagičkih riba, gdje se te populacije obnavljaju. Desetak puta veća i jača talijanska flota nemilice iskorištava područje našeg ZERP-a, bez ikakve kontrole sa naše strane, čime je takav dugogodišnji neregulirani ribolov uzrokovao totalni poremećaj u obnovama velikog broja populacija, koje su danas spale vjerovatno na najniže razine u povijesti.
Apsurdna je situacija da je zbog toga danas talijanska koćarska flota radi neisplativosti vezana, a njihovi ribari plaćeni od države da stoje u luci, dok su naši ribari također vezani u luci, ali bez ikakve naknade.
Potpuno je jasno da je danas veliki dio naše ribarske flote talac nerješavanja pitanja zaštite ZERP-a i apsurdno je očekivati bilo kakav oporavak koćarskog, pa i pelagičkog, dijela ribarske industrije, ako se vrlo brzo ne riješi to pitanje. Nažalost, već smo u situaciji da je priroda došla na naplatu i svako odugovlačenje sa rješavanjem ovog problema će značiti i dodatno vrijeme koji će biti potrebno za normalno obnavljanje resursa, a time i industrije. Primjeri iz svjetskog ribolova, kao što je to kolaps populacije bakalara u Kanadi, gdje se industrija nije oporavila još od 1992. godine, nas upozoravaju da smo već odavno prošli „podne“, samo se nadam da je riječ o minutama, a ne i satima.

Prema genezi svog profesionalnog posla dobro poznajete hrvatsko ribarstvo, vjerojatno i retroaktivno, povijesno.Navedite argumente zašto smatrate da ribarstvo više kao ekonomska kategorija u RH ne postoji, kako ste nedavno rekli, iako RH ima more i predispozicije za dobro ribarstvo?
- Situacija je potpuno jasna, jer svaka industrija, pa tako i ribarska, mogu biti ekonomski održive samo u slučaju da ribari mogu živjeti od svoga rada, bez pomoći od strane države. Pomoć, ako postoji, bi trebala biti u poboljšanju uvjeta rada, tržišta i ostalih segmenata razvoja industrije.
Nasuprot tome, danas smo u situaciji kad je većina koćarske flote vezana, jer im se ne isplati ići na more, obzirom da je trošak ribolova veći od dobiti. Prema svim pokazateljima iz prve polovice ove godine crno se piše i pelagičkoj floti, tj. floti koja lovi malu i krupnu plavu ribu. Te dvije kategorije ribolova, iako ne čine glavninu flote, obzirom da je po sastavu naša flota uglavnom sastavljena od malih brodica, ipak ostvaruju glavninu ulova u ribarstvu. Za koćarsku flotu već je raspisan i zatvoren natječaj za potporu kojim se pokušava pomoći preživljavanje ovog dijela flote, a koliko sam obaviješten uskoro ide i za pelagičku flotu.
To znači da nam koćarska i pelagička flota, koja je ionako opterećena brojnim kreditima, ne mogu živjeti od svoga rada, tj. ulova, već žive od milostinje države, a obzirom na opće financijsko stanje, pitanje je do kada. Samim time možemo slobodno kazati da nam ribarstvo u smislu ekonomski samoodržive industrije trenutno ne postoji.

Dr. Soldo gdje su prema vašim viđenjima rješenja? Što treba napraviti da bi ribarstvo na Jadranskom moru ponovo postala ekonomska kategorija?
- Nije tajna da pravog upravljanja resursima ne postoji još od samostalnosti naše države. Godinama su nas na površini držali samo propisi nasljeđeni od prošle države u kojoj se, moramo priznati, stručnije vodilo računa o ribarstvu.
Danas je ribarskoj industriji potrebna cjelokupna reorganizacija, ali teško je i govoriti o promjeni nekakve strategije, jer strategija razvoja ribarstva i ne postoji. Nažalost, obzirom da su nam resursi u kolapsu, ne možemo ni krenuti iz početka, već treba dovesti stručne ljude na prava mjesta i krenuti možda u početku sa nekim bolnim rezovima, ali ako želimo da nam ribarstvo postoji i u budućnosti, onda ne smijemo oklijevati. Tipičan primjer pogrešne politike je povećanje i modernizacija naše flote. Cilj je, da se razumijemo, bio potpuno opravdan, jer je našu višestruko slabiju i manju flotu u odnosu na talijansku, trebalo modernizirati prije ulaska u EU. Ipak, cjelokupna izvedba tog cilja je bila potpuno pogrešna, pa danas imamo gomilu ribara opterećenih kreditima koji nisu sigurni kako će sutra sastavljati kraj sa krajem. I toj situaciji je kumovala nestručnost i totalni nedostatak pravog plana kakvu flotu i kakve brodove, u odnosu na postojeće resurse, moramo graditi, pa stoga nikoga tko se iole razumije u ribarstvo današnja situacija uopće ne iznenađuje.
Za početak trebamo uraditi sve što je potrebno da nam se resursi vrate u barem kakvo-takvo stanje da nam ribari mogu od tog iskorištavanja živjeti, ali dok god mi zatvaramo oči i izmišljamo gomilu drugih razloga za uzrok današnjoj situaciji, bojim se da nećemo brzo naprijed. Što prije svima bude jasno da nam je ribolovni napor u odnosu na postojeće resurse prevelik, prije ćemo krenuti sa nekakvim rješenjima, pri čemu napominjem da nam kod mnogih populacija treba suradnja i sa talijanskom stranom, obzirom da iskorištavamo iste resurse te pomaci sa naše strane nisu dovoljni bez i njihovog sudjelovanja, pri čemu opet dolazimo do priče o ZERP-u.

S obzirom na stanje koje dolazi s poglavljem Ribarstva – što očekuje hrvatske ribare od sada pa do ulaska u EU?
-Volio bih što prije dobiti službene dokumente vezane za ovo poglavlje tako da se mogu odrediti moguće opasnosti po ribarsku industriju i ribare ulaskom u EU, da bi što prije iznašli prava rješenja za bezbolno prevladavanje takvih problema. Također, istovremeno se moramo pripremati za osposobljavanje naše administracije za preuzimanje dostupnih sredstva iz EU fondova i njihovo iskorištavanje na pravi način za naše ribarstvo, ali prije svega toga, ponovno ponavljam, najvažnije je početi obnavljati resurse, jer ako nestane njih nestati će i ribarstva, bez obzira na EU.



13.06.2011. u 09:00 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Prosinac 2025 (25)
Studeni 2025 (50)
Listopad 2025 (57)
Rujan 2025 (44)
Kolovoz 2025 (46)
Srpanj 2025 (48)
Lipanj 2025 (41)
Svibanj 2025 (41)
Travanj 2025 (40)
Ožujak 2025 (39)
Veljača 2025 (43)
Siječanj 2025 (43)
Prosinac 2024 (48)
Studeni 2024 (48)
Listopad 2024 (38)
Rujan 2024 (30)
Kolovoz 2024 (34)
Srpanj 2024 (19)
Lipanj 2024 (38)
Svibanj 2024 (37)
Travanj 2024 (37)
Ožujak 2024 (33)
Veljača 2024 (32)
Siječanj 2024 (31)
Prosinac 2023 (33)
Studeni 2023 (31)
Listopad 2023 (32)
Rujan 2023 (31)
Kolovoz 2023 (31)
Srpanj 2023 (27)
Lipanj 2023 (26)
Svibanj 2023 (24)
Travanj 2023 (19)
Ožujak 2023 (35)
Veljača 2023 (26)
Siječanj 2023 (28)
Prosinac 2022 (31)
Studeni 2022 (28)
Listopad 2022 (32)
Rujan 2022 (21)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (28)
Lipanj 2022 (28)
Svibanj 2022 (33)
Travanj 2022 (26)
Ožujak 2022 (32)
Veljača 2022 (28)
Siječanj 2022 (28)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga AgroPolitika

Poljoprivreda i sve njene grane, stanje i problemi, poljoprivreda vođena državnom politikom i politikom resornog ministarstva, prilagodba politikama EU


----------------------------------------
Na dan 14. siječanja 2013. stari BROJAČ POSJETA na kome sam tada imala broj 37829, zamijenila sam novim brojačem koji sada registrira broji posjeta na blog i broj pregleda tekstova na blogu.


GODINE 2013. TOČNIJE OD 14. SIJEČNJA, KADA SAM PROMIJENILA BROJAČ ULAZA NA BLOG AGROPOLITIKA, DO 1. SIJEČNJA 2014. BROJAČ JE REGISTRIRAO 23 853 ULAZA.
BROJAČ PREGLEDA BLOGA REGISTRIRAO JE 37 182 PREGLEDA TEKSTOVA.


Brojač posjeta 12. veljače 2015.;
broj pregleda 64 387
broj posjeta 43 836

Blog AgroPolitika otvorila sam 31.12. 2007. godine. Dana 17. siječnja 2013. objavila sam 330. tekst .
Dana 21.studenog 2014. objavila sam 634 tekst.

Dana 12. veljače 2015. objavila sam 693 tekst.
Fotografije uz tekstove koje su objavljene na blogu
nastale su mojim fotografiranjem u 99,%. Samo nekoliko objavljenih fotografija nisu moje snimke.

Dana 21. travnja 2016. objavila sam 992 tekst
Istiga dana brojač posjeta bilježio je broj 61 200


Dana 1. 1. 2017. godine:

broj pregleda: 96964
broj posjeta: 70747




S 1. svibnjem 2017. u Hrvatskom novinarskom društvu stavila sam moj novinarski status u mirovanje. Razlog tome je moja odluka da novac za život koji ne mogu zaraditi u novinarstvu zaradim u turizmu tijekom turističke sezone. Dakako da ću pisti i dalje u vrijem kada radim u turizmu, ali vjerojtno rijeđe. Nakon 25 godina novinarskog pisanja ne mogu tek tako prestati pisati, posebno ne kada vidim dobru temu.

Slijedom prethodne informacije objavljujem da sam u članstvu Hrvatskog novinarskog društva ponovo od 1. studenog 2017. godine.

Dana 1.8. 2018. broj posjeta na blogu bio je 90 055 , a broj pregleda 119 000 .

NAKON 66 DANA PONOVO JE USPOSTAVLJEN BROJAČ NA BLOGU. BROJENJE POSJETA I PREGLEDA BLOGA NASTAVLJENO JE OD BROJA OD KOJEG JE BROJAČ BIO UKLONJEN, DAKLE POSJETE NA BLOG BROJIM OD BROJA 90 055, A PREGLED BLOGA OD 119 000. Margareta Zouhar Zec



Autorica bloga:
Margareta Zouhar Zec novinarka
članica Hrvatskog novinarskog društva
redni broj HND iskaznice 3048
meil:
margareta.zouhar@zg.t-com.hr

----------------------------------------

Linkovi

MPS.HR
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

MRRSVG.HR
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva


BROJAČ PREGLEDA

page visitor counter
who is online counter blog counter

BROJAČ POSJETA

page visitor counter
who is online counter blog counter