Ona vidi moje šarene duge

... tu ženu nikad vidjela nisam, o njoj ništa ne znam znam samo da bez mog stiha ona ne ide na počinak... javila se, umiljat joj je glas miluje poput lahora, još mi teče venama... reče mi da su joj posebne u stihu moje šarene duge, da je dirnu moje paperjaste tuge... reče da je radost obuzima kad moju knjigu u ruci ima i da su moji snovi plavi kao rijeke ... svaku moju na licu boru vidi svaka otkriva života trag gleda kako zvijezde hvatam rukama podsjećam je na horizont gdje se svakog jutra budi po jedna zraka sunca... ( dirnula me ta žena, a nikad je vidjela nisam daleko je Bog dragi zna hoću li ikad...) pitate se zašto mi je ta žena potekla venama... ona dušom toplom, srcem širokim sluša očima ne može, sljepoća je donijela vječni mrak suprug joj pročita svako moje napisano s l o v o... *** ...nedjelja... dan za odmor danas sam dužna sebi poneku malu radost... na moj način, praznik oku...

- 09:39 -

Komentari (13) -

30.01.2021., subota

created of JA

...plavi tanjur...od moje najdraže Slovenke školjkicu iz Ploča... za nezaboravak, Ane mi je poslala vaza, poklon tajnovite Zagrepčanke, listići mirisni od djevojke "Skojevke" sve to created of JA... ilustracija: osobna, moja

- 17:48 -

Komentari (7) -




Odškrinuti prozor duše

Dišem....pišem...odškrinem prozor duše...dogodi se čudo... pisanje prepoznajem kao kreativnu i tihu aktivnost koja godi mojoj prirodi... divila sam se uvijek ljudima koji su hrabri i sposobni rekapitulirati dušu otkriti je svijetu u svom izvornom obliku bez zadrške... razgrćem sebe, otkrivam se hrabro i nije me briga kako ću biti shvaćena... najteže je bilo napisati i javno objaviti svoj prvi post...prvi put odgrnuti skriveno... osjećala sam se poput pčele koja poklanja med... pisati se može samo kad su osjećanja intenzivna... razumijeti napisano isto tako... osjećaji traže svoju afirmaciju i to je ono božansko što napisanu riječ čini vrijednom i lijepom... koliko samo bogatstva ima u jednoj jedinoj riječi... riječ ima jedno značenje, pjesnički izričaj diže je do pijedestala kraljice... ona zasija tek onda kad se poput dobre prijateljice druži sa drugim riječima i pretvara u slapove doživljaja koji putuju od čitatelja do čitatelja i izazivaju reakciju... osjećaj usamljenosti, očaja, ljubavi, nostalgije, tuge, strasti, čežnje poput lavine se slijevaju u nas čitajući se oplemenjujemo... znam ljude koji su teški, apatični, indiferentni, ravnodušni na sve što se oko njih zbiva... ali znam i to da sam osjetila njihovo buđenje kad su pročitali  jedan stih... poezija je poput ljubavi vječna, treba samo biti hrabar i odgrnuti površinu svoje duše, otkriti bogatstvo koje posjedujemo... i koliko god skromni bili lijepo je saznanje da je to bogatstvo naše... zato, kad ja pokušam slagati riječi, nemojte biti strogi kritičari, već od mene kopirajte hrabrost i ono što osjećate  iskažite riječima... otkrit ćete da ste veliki i vrijedni... eto, s ovim mislima sam se probudila i zapisala ih... ne trudim se razmišljati jesu li mi negdje misli pogrešne... jednostavno kažem da je ljudski i pogrešno misliti... a da li je nešto pogrešno ili je ispravno, to je već relativna stvar... *** I pjesnikinja ću biti,  zbog tebe samo bit ću  ona ludica izgubljena koja luta puteljcima i obroncima bez razuma tražeći te u svakoj kupini, na svakoj travčici, u svakom procvjetalom maku... Ne treba mi vino za opijanje opila sam se  onoga ljeta Gospodnjega kad si rekao da samo zbog mene svježi zrak ti treba za disanje i da sam ja  tvoje n a j s l a đ e voće. ilustracija: net planeta

- 08:45 -

Komentari (12) -




29.01.2021., petak

Što o čemu, kako, kada, zašto, gdje...

O čemu da pišem danas?...stotinu ideja meškolji se u mozgu...da vam pišem što sam noćas sanjala, doručkovala, jesam li pjesmu napisala, koji sam post izdvojila kao posebnu poslasticu, ma hajde molim vas koga to još zanima...ispast ću smiješna... Da pišem o blogu, znam to bi vas moglo zanimati, ali znam i da bi me netko vrlo lako mogao pomnožiti sa nulom...moram biti strogo pažljiva, iskazati svoj stav kojeg po svim pitanjima uvijek imam ali sam oprezna kad ga treba iznijeti na svjetlo dana.Da pišem o politici, ni u ludilu, bolje je i svrsishodnije pisati o selektivnom odvajanju otpada, politika neće u moju kuhinju... Taj naš blogoland je nekad košnica prepuna nara...tiskaju se blogeri, jedan do drugog, na listi uvijek netko nekoga potisne, takav je sistem. Nekad mi se čini da je blogoland džungla gdje se moraš dobrano čuvati jer možeš nekome zapeti za živac. Ako se to dogodi nelagoda ti ne gine. Jednom riječju moraš biti odgovoran i svjestan ako pogriješiš i ako nekome staneš na žulj danima ti nema oporavka. Ako iz bilo kog razloga odeš u blogomirovanje ( jer privatni život se ipak događa daleko od blogolanda), budi spreman na pričice i priče, sa pokrićem i bez pokrića. Eto, danas zaista ne znam o čemu pisati. U ovu košnicu ionako ja nisam nikad u stanju ubaciti nešto pametno, Nije zato smak svijeta. Važno da tipkovnica trpi moja lupanja. Važno je i to da nikad nikome neću uputiti uvredljivu riječ, uvijek ću se o postu izjasniti kad me dirne nekom posebnošću ( temom, ilustracijom ili nekim detaljem u dizajnu). To lupkanje po tipkovnici pričinjava mi zadovoljstvo. Ona me najbolje poznaje, jedino ona zna što sam pisala, što sam brisala... I sada sam lupajući ove jutarnje misaone putešestvije brisala nešto, jednostavno morala sam iz čiste predostrožnosti da se ne zapletem o trnje... e da, neka kaže tko što hoće, blogoland mi je po mjeri, ma što drugi mislili o meni. Zato ostajem ovdje i ni makac dalje, kome pravo kome krivo, boli me brigica... ( idem sad na posao...stiglo mi je pedesetak radova koje moram vrednovati, jedna sam od članica Povjerenstva za Lidrano...hvalite me usta moja... to vooooolim iznad svega...ni pretpostaviti ne možete kako veliki umjetnici mogu biti te dječje glavice...pametne...) ilustracija: net planeta

- 09:54 -

Komentari (15) -




28.01.2021., četvrtak

Moj izbor

Išao sam na trg ptica I kupio sam ptice Za tebe, ljubavi moja Otišao sam na trg cvijeća I kupio sam cvijeća Za tebe, ljubavi moja Otišao sam na trg željeza I kupio sam okove Teške okove Za tebe, ljubavi moja A zatim sam otišao na trg roblja I tražio sam tebe Ali te nisam našao Ljubavi moja. (Jacques Prévert – Za tebe ljubavi moja)

- 17:30 -

Komentari (12) -




Danas radno

Proljeće se najavljuje, u zraku već miriše kod mene radno, ima dela, ima ima ga kao u priči... ...neka vam se nađe još je vruća, duša joj diše... ima još za one koji pile šetaju obrezujući moje ograde...

- 09:07 -

Komentari (14) -




27.01.2021., srijeda

Na moj način

Ariš, jedini u mom mjestu jedini četinar koji zimi gubi iglice u proljeće procvjeta u crvenim iglicama ljeti je zdravo zelen, oku praznik kad sam ga dobila bio je samo neugledna biljčica nije imao ni deset centimetara ima 20 godina, prerastao je kuću katnicu obožavam ga... stigao mi je iz dežele... ...danas se sunce po njemu prolijeva nadahnuće je moje i radost živa su sjećanja na dan kad sam ga posadila misli klize kroz njegove grane ispod njega klupica nataloženog stresa mjesto mira i osjećaja ponekad i nerealnih očekivanja on je tu, ja sam tu zajedno smo rastali zajedno starimo... ima li što ljepše od harmonije naše zajedničke zbilje... *** ...ljubičica... na moj način

- 08:04 -

Komentari (14) -




26.01.2021., utorak

Virtualni mostovi

U bespućima virtualnog svijeta neke sam ljude drage srela toplinom srca bljeskaju svojom čipkastom dušom na mene paze... Prijatelji su to, svjetlo u mraku najveća nebeska nagrada, kao cjelov anđela. zajedno dijelimo radost, odagnamo tugu, pratimo se kao sjena kroz ova teška vremena. Prijatelji su uvijek tu, tješe kad zaboli, prijatelji su tu da se čuvaju i vole.. *** ...monitor je upaljen... po rubovima mu treperi stvarnost zbivanja... u labirintu blijedog sjećanja spajaju se zrna susreta... u provaliji bezličnosti oči traže lik... sve odiše mirom, prisutna je samo slatka slutnja sunce pozdravlja u smiraju kroz zavjesu od satena prati na virtualni put... pučinom snova nickovi lebde na plavetnilu monitora srodne duše odmaraju oko sreću se zajedno plutaju labirintima virtualnog mora... ni svjesne nisu da osmjesi magloviti susreću se a srca spajaju u imaginarnom moru u virtualnom domu... Ilustracija:net planeta

- 08:47 -

Komentari (19) -




25.01.2021., ponedjeljak

***

*** povlačim se u svoj mali svemir u svijet reale Vama u virtuali želim toplo i fer druženje i svakome od vas najbolje prijatelje na svijetu vidimo se i tipkamo sutra slatki vam snovi ujutro nježno buđenje... Ilustracija:net planeta

- 17:45 -

Komentari (8) -




Veliki jubilej...100 X Sretno!

Moj grad i ja Lagano, korak po korak moj grad i ja šetamo parkovima prošlosti... Ruže su procvjetale, ponosom ih zalijevamo... korijeni im u crnoj zemlji mirišu na ugljen mrki... žuljevite ruke rudara snagom srca laticama su poklonile boju krvi... S T O T U ove godine zalijevamo, stotinu ruža crvenih polažemo uz šapat srca izmolimo molitvu tihu za sve one čije je ime zaiskrilo u mukama rađanja Labinske republike... U košaru najsvjetlijih jutara svanulih, dodajemo stotinu ruža crvenih, moj grad i ja... 2. ožujka daleke 1921. godine, krupnim slovima uklesan je ne samo u povijest Labina, Labinštine i Istre, već i cijele Europe. Štrajk rudara, iz kojeg je pokrenuta prva antifašistička pobuna na Starom kontinentu, te proglašena 37-dnevna samouprava kasnije nazvana „Labinska republika“, događaj je koji je ostavio neizbrisiv trag na Labinštini, a povijest će pokazati da je imao i mnogo širi odjek. Grad Labin i općine Labinštine već nekoliko mjeseci u zajedničkoj suradnji s građanima i civilnim sektorom rade na pripremi programa obilježavanja ovog velikog jubileja. Grad Labin još u rujnu raspisao je Javni poziv na koji su se mogli javiti svi građani, predstavnici udruga, ustanova i gospodarstvenika, kako s Labinštine tako i iz cijele Hrvatske. Slogan manifestacije je „100 X SRETNO“. Brojka 100 simbolično ukazuje na „sto let“, 100. obljetnicu Labinske republike, uz tradicionalni rudarski pozdrav „SRETNO!“ i već dobro poznatu oznaku čekića i dlijeta u sredini. Rudarske boje, zelena i crna, dominiraju u simbolima osvježenog vizualnog identiteta manifestacije. Slobodarska tradicija, rudarsko i industrijsko naslijeđe, multikulturalnost, briga i zalaganje za radnika i „malog“ čovjeka, od davnina su utkani pod kožu Labinjana. S ponosom na svoje korijene, na neizmjerno naslijeđe koje su nam preci ostavili da ga čuvamo, njegujemo, promičemo i nadograđujemo, u nadolazećoj godini dočekujemo još jedan veliki jubilej. ( izvor: post u cjelosti preuzet sa službenih stranica grada Labina i facebooka) fotografije: sa interneta

- 10:52 -

Komentari (7) -




24.01.2021., nedjelja

Rovinjske razglednice

fotografije: osobne

- 08:03 -

Komentari (13) -




23.01.2021., subota

Jutarnja iskrica

...Tebe, vječni putniče izgarajućih zjenica na morskom sprudu moje oči čekaju modrije od neba i blještavila plavetnih dubina u njima plamte djetinje radoznalosti, svi lahori prošlosti, bezdan i ponori bivstvovanja reske nove rane i utisnuti stari ožiljci ... moje te pjesme čekaju zašto ti je oko suzom umiveno... ne budi ranjiv na moje pjesme popucale su u finim strunama nespretno otvorene duše naivna srca ali savjesti čiste... paučinasta nježnost motiv je ljubav tema svevremena, metrika neistražena titraji srca skriveni, u bolnom klupku zamotani... penjimo se zajedno stepenicama dobrih vjetrova već smo davno dotakli rubove nemilosrdnih strepnji i briga... Ilustracija:net planeta

- 09:23 -

Komentari (15) -




22.01.2021., petak

Ima dana

Ima dana kad mi se čini da prelilo se more da su ribe skočile u oblake, da su zaronile ptice a na koraljnim grebenima zapjevale sirene ima dana kada napetim strunama duše prebirem a riječi teku, teku, ne daju suzama da kanu znam, potekle bi one slapovima htijenja. Ima dana kad čitam ti pjesmu iz očiju kad opijam se zrncima sjećanja Davno su kiše isprale otete riječi udarcima života pokriše snjegovi tragove dodira mi trajemo i trajemo ne kopni ljubav u grudima. *** Iskreno...najiskrenije... volim dane kada imam osjećaj da nebo dotičem prstima... čak i ako traje samo tren, volim... ne postoji ništa ljepše od osjećaja da si preporođen poslije oluje... Ilustracija:net planeta

- 09:51 -

Komentari (18) -




21.01.2021., četvrtak

Podijelimo toplinu

*** ... jutro je donijelo pjesmu na poljani nade zabilježenu sjemenom uzdaha posijanu pod zrakom iluzije zrno života niklo u grotlu vremena čarolijom trenutka pjesnikova duša ljubav pjeva nebo se raspuknulo magijom riječi oslikalo kišom cvijeća ukrasilo lagunom sjećanja drhti poljubac u buđenju... *** Jeste li nekad razmišljali koliko vam znače nečije riječi, koliko se osjećate sigurnima kad netko pogodi vašu misao, želju, htijenje ili vam otvori prozor duše, povjeri vam se... Koliko dugo te riječi žive u vama... koliko svjetla unesu u monotoniju svakodnevice koja se svodi samo na trku, brige i borbu za mjesto pod suncem... meni znače mnogo, hvatam ih u letu, zapisujem i osjetim spokoj, osjetim da nisam sama... Jeste li kada pitali prijatelja koliko mu znače vaše riječi upućene u trenutku kad mu se čini da mu cijeli svijet proklizava pod nogama ... jeste li ikad bili u situaciji podsjetiti ga da vrijeme prolazi i da je ovaj tren samo ovaj jer već slijedeće minute ovaj tren postat će prošlost... koliko razmišljate o sadašnjosti... sve se oko nas i u nama odvija vrtoglavom brzinom koliko smo spremni s nekim tko nam je drag usporiti tijek vremena, zaustaviti ga i posvetiti sebi... čaroban je osjećaj otkriti da ste izmislili mjesto koje mijenja ime... livade na kojima cvjeta nešto što se zove ljepota maštanja... putovi koji nemaju granica, čarolija putovanja moguća je samo ako volimo priče u kojima se srelo dvoje i znaju da imaju jedno drugo... a to je sve i znači mnogo... Ilustracija:net planeta

- 09:22 -

Komentari (16) -




20.01.2021., srijeda

Riječi

...riječi, tutnje, iz dubine vrište od kristala jasnije, od potoka bistrije zarez nježan, točka od kamena stamena riječi, za sva srca koja traju za noći u kojima na jastuku najtoplije priče podrhtavaju riječi plahe, za one koji topli dom snivaju dok pod nebeskim svodom ruke u molitvu sklapaju riječi utjehe dok zemlja se od boli trese ponori otvaraju, vrište duše zatrpane... riječi nijeme za bespomoćne kojima se pod respiratorom sekunda vijekom zove... riječi, za probušeno čovječanstvo s križa siromaštva gdje vapaj gladi jači je od licemjerja i srama... riječi, za lutalice iskre istisnute za one koji snivaju radosti trenutke za duše krhke koje snagu trebaju riječi, boginje trenutka, tragovi bezvremeni na osunčanim poljanama za snjegove koji ne kopne u prvom proljetnom cvijetu... Ilustracija:net planeta

- 08:41 -

Komentari (9) -




19.01.2021., utorak

U mojoj uvali odmor za oko

...iz zagrljaja jave u mojoj uvali, na srcolikom poluotoku ogledalo blaženstva i odmor oku pružiti možeš... Ilustracija: moja fotka ...golet kameni iz mora strši pusti pogled da ti krene put uzavrelog mora iz svijeta povijenih oleandera... kreni u dubine plavetne čaroliju će ti more pokloniti val će te piruetom očarati... Ilustracija: moja fotka ...tu je i ona...palma na modnoj pisti rivom dominira čuvarica je ptičjeg cvrkuta skrivalica dječjem bistrom oku udomiteljica galebovog krika... kad pučine morske u daljinama nestaju vrhovi morske čipke uvalu pozlate lica čarolijom ozari s nekim podijeliti moram blagost raskošne ljepote uvale okrenute strani na kojoj rađa se sunce... Ilustracija: moja fotka

- 10:17 -

Komentari (14) -




18.01.2021., ponedjeljak

Stvarati srcem

...raditi...stvarati... znanjem, željom, voljom, odlučnošću, istrajnošću ... da, ali ako svemu što radiš ne dodaš srce onda krajnjem produktu nedostaje esencija... voljela bih da nisam u pravu... ali... Ilustracija:net planeta

- 09:14 -

Komentari (11) -




17.01.2021., nedjelja

Živi život

...izbjegavaj pogreške, živi bez predrasuda, živi život kako želiš ja ću ti reći kako živim svoj... ako me ne razumiješ, nehajno rukom odmahni mnogo je života pohranjeno u meni srce je preduboko da bi sve otkrilo... ako saznati želiš tko sam prepusti se moru i valovima okreni se padalicama zvijezdama tamo ćeš naći osmijeh moj...to sam ja *** odakle sada demoni podzemlja bijesne iskre silaze s drveća uzbuđene faune iz šume izlaze, tuku, već skrhanu lome... razbiti treba vrčeve uspomena, potrgati plašteve prošlosti razvezati zauzlane čvorove starih platna na kojima je srce oslikavalo akvarele života kandže proždrljivih štakora obavijaju, izgrizaju ljepljivom se paučinom razmeću vrijeme je kante isprazniti prejaki su odrazi stajaće vode, premutne slike prepuni spomenari a sjećanja bolna... *** mračna sjeno, ne prati moja nevina lutanja u krug hodam, u plesu se vrtim ... šumom vala, moćnim glasovima još titra životna iskra spasa... ( pjesma napisana 2003.god. kad su pokušali mijenjati mi biografiju...) Ilustracija: net planeta

- 15:54 -

Komentari (11) -




16.01.2021., subota

Nemiri

...danas neću pisati pjesme i rime nizati neću talasanja u meni nitko razumio ne bi u pretinac stola nagurat ću ispisane papire u šiljku olovke ostavit ću sebe i mirovati... oči govore da u jutarnju kavu moram odložiti more prozore okrenuti buri ispod kojeg maslina se budi *** tamo negdje u tebi život treperi na obali me čekaj, cimu otpusti šutnjom izgovori osjećanja u pretklijetku srca zaključana... tvoju šutnju slušat ću pjesmu pisati neću neki čudni nemiri bujaju u meni... Ilustracija: sa net planete, u mojoj obradi

- 14:58 -

Komentari (14) -




15.01.2021., petak

U uzdahu refrena

Sorry, moja pjesmo, u ulici slatkih nemira, nema me tihujem sjećanja u pogrešnim cvrkutima uzalud mi putovanje raspjevanim notama nema me uvojcima jutra pramenom nade vezana u drugoj sam pjesmi u uzdahu refrena nestajem u valovima srca u ledom okovanom poljupcu molim se... *** Pokaži nam put, Bože, nemoj da jezditi moramo  mrklim hodnicima bespućima uzdaha nekome je mladost popilo rujno vino nekome srce odlutalo kamenitim vrletima u ponorima strasti u vremenu bez svjetla i nade pokaži nam put do mirisa cvijeća obraze pomiluj patniku, nesretniku u kose djevojačke zadjeni lavande stručak zlatnom zrakom sunca, lica nam ozari  nisu krivi oni kojih su pohlepom i laži kupile zvijeri  vijenci portreta razbacani  nevino čeljade povrijeđeno iza brokatnih trepavica  pogledi mrki skriveni jezerskim mutnim vodama  rasule se kose vilinske cvrkut ptica ne primjećuju više i mora šum stran je bonaca duše plovidbe zaborav Bože, pokaži nam put... Ilustracija: net planeta

- 09:51 -

Komentari (9) -




14.01.2021., četvrtak

Tamo gdje stoluje ljubav

Sliku duše ostavljam i u pjesmi srca titraj neka ide daleko, neka se vrati ispisana u nekom buketu neka donese saznanje da je ovakva kakva je dotakle daleke horizonte *** ...u napuklinama osunčanih slika, srca svilena uspomene tihuju i priznanje da ga je voljela, pod otiračem je ostavila pred vratima iza kojih je stolovala lj u b a v ....tamo gdje pjevaju vinogradi tamo gdje spavaju suncokreti tamo gdje su se vrbe utopile u tuzi ugasio se plamen riječi kojima ga je životom žeđala... *** ...u razbacanim slovima ćuti spajalice mostove, lijane poveznice, riječi neispisane u smajlićima ostavljenim iz navike u trenutku sve postaje p o e z i j a sve postaje voljenje iz sna i nestvarja svjedočanstvo trenutka kad je srce ostavila na obzorju jedne pjesme pučinom reale vjekuje san njezina ga čežnja traži u val se pretvara mreškajući se u željama... Ilustracija: net planeta

- 09:30 -

Komentari (13) -




13.01.2021., srijeda

Na drugoj strani duge

...od svega ovoga Corona cirkusa nisam se uspjela odmaknuti... kažu da slijedi neko novo, slobodno, vrijeme kad će svatko od nas staviti sebe na kušnju i provjeru... ok, ako tako kažu, tako neka im i bude... ja sam sebi svoj Stožer, živjet ću po svom iz pjesme u pjesmu, iz dana u dan otimat ću se površnosti, otpustiti sve kočnice i stege u inat životu hranit ću se iluzijama ne želim biti ravnodušna dok pored mene ranjeni gradovi žive pod plavim svodom bez dječje graje i igre u žustre korake pretvorit ću sve oluje, medicinskom maskom vidam epitelizirane rane, skrivam bore na obrazu pokušavam dušu napojiti melodijom srca govore da poslije corone više ništa neće biti isto znam, opet pokušavaju manipulirati zastrašivati, prijetiti, ograničavati tvrdi smo orasi, neće moći, stari moj idemo dalje, s coronom, naravno jer bez nje sve bi isto bilo, dosadnjikavo, sivo... po kafićima će se opet rasipati dani i vrtjet će se iste priče jedino će akteri biti neka nova imena tko se rastavio, tko je u preljub zavirio tko želi avanturu, a tko se stameno i vjerodostojno na dvije stolice usidrio *** E moj stari, svi se mijenjaju, samo ti i ja ostajemo stameno i bezlično isti... u inat godinama, ljudima i vremenu, iz iste čaše med i otrov pijemo, istim korakom trnje gazimo ruku u ruci čvrsto stiskamo, debele sante trpljenja probijamo na drugoj smo strani duge... Ilustracija: net planeta

- 10:14 -

Komentari (8) -




12.01.2021., utorak

Leeeeeeeed

Ako bude kao lani ja znam tko će opet zaplakati... lijepa je kad zima nije Ilustracija: net planeta

- 09:40 -

Komentari (13) -




11.01.2021., ponedjeljak

Za let si dušo stvorena

Krene riječ, od srca, iskrena, duboka. Treba joj dozvoliti slobodu toka, jer ako kojim slučajem zapne u grlu vrisne bolnom tišinom dok u zraku lebdi vječito pitanje zašto joj nismo dali slobodu leta. SretalI smo na Krku, poezija je bila poveznica most. Elfrida je bila jedna od onih dobrih i otvorenih duša koje su nas dočekivale, dolazili smo kao svojoj kući. Zajedno smo utopljavali krčku zimu, zajedno smo pohranili svoje verse u zborniku gdje nas je Elfrida u recenziji podsjetila na vječno aktualne riječi velikog Tina: “Za let si dušo stvorena”. Elfrida je uvijek bila među prvima koja je pružala toplu ruku zajedništva u stvaranju, podsjećala na to da je riječ veliko blago, da ga treba čuvati i njegovati kako bi jezik živio u svakom dijelu našeg bića. Podsjećala nas je da su se u ovom surovom vremenu mnoge istinske vrijednosti izvrnule, vraćala ih je pomno, pažljivo, nenametljivo, skromno i ponizno na svoje mjesto i tako obogaćivala književnu policu nama uvijek dragog otoka Krka kojeg smo s radošću pohodili. Pjesnike je podsjećala da su rođeni sanjari, pokazivala je oblake na kojima treba okačiti svoje snove, jer duše su nam “ za let stvorene.” Utopljavajući krčku zimu, Krku smo sa Elfridom poklanjali bukete različitosti i tako svijetu dali na znanje da smo postojani i vjerodostojni u nastojanjima da ćemo biti vrijedni onoliko koliko znamo i koliko ostavljamo tragove ispisane na praznim stranicama života. Život, a život mnogo daje, ali nenajavljeno i surovo otima nam one najbolje, najvrijednije, one koji uvijek imaju za druge, tek mrvicu za sebe. Za nas, istarske pjesnike utihnuo je dan, snujemo pitome krčke krajolike i čitamo neumitnu istinu da je Elfrida otišla. Ostajemo u nevjerici, nijemi spoznajom da je otišla na vječni susret s poezijom neba, tamo gdje svi slobodno stvaraju, tamo gdje je svaka vrijednost na svom mjestu, tamo gdje je svatko pjesnik slobodne duše, a duša mu stvorena za let. Bogatstvo književnog opusa Elfrida je ostavila voljenom Krku i hrvatskoj književnoj sceni, od nje smo učili, od nje smo spoznali što znači voljeti i pisati. S osobitim ponosom što smo imali privilegiju učiti od nje ponovit ćemo riječi iz recenzije zbornika UTOPLIMO KRČKU ZIMU, riječi voljenog nam Tina Ujevića, ZA LET SI DUŠO STVORENA. Elfrida, neka ti je svjetlo na putovima vječnosti, nauči anđele kako se piše vrhunska poezija, za let si Elfrida stvorena... leti mjestima gdje ništa ne boli, carstvom mira, sna i spokoja, bila si sunce koje ljepotom i plemenitošću življenja obogaćuješ i naše postojanje. Ponosni smo što smo imali privilegiju u tvoj život svratiti. U miru počivala (pjesnici iz Istre) *** Natječaj MOJE PLIME I OSEKE... Ilustracija: net planeta

- 16:25 -

Komentari (11) -




*** Sve je tu

...kad se desi ljubav meni ili drugima,radosna sam, uživam u ushitu koliko god ta ljubav traje ostaje trag u srcu...ljubav dođe i ode - nije svevremenska kad se desi pjesma - ona ostaje na papiru trajno zapisana i kao pisani trag pobuđuje znatiželju često joj se vraćam - kad god poželim, kad god osjetim da sam pri prvom čitanju propustila neko novo značenje ili poruku. na pragu duše na sagu srca prostirem filigransko tkanje satkano nitima ljubavi, radosti, ushićenja, strepnje, boli i neizrecive tuge. Pjesme imaju moć. Svaka riječ ima svoju boju, miris, lakoću, ona je pitka, sočna ali i gorka, i čemerna, i bremenita i kad je laka poput leptirovih krila i teška poput malja, ona ima svoju ljepotu neka je...moja je.           *** Sve je tu pramen kose iščupan u ruci stih ispisan na izgužvanom papiru u napuštenom kutku brvnare pored mora i bonace džepovi puni straha živih leševa i nijemih pogleda sve je tu i blindirana sobica i tek poneko slovo u spomenaru života i ona je tu žena uzdaha, slučajno smještena u kontekst zlatokrilog postojanja zanosno, nadahnuto bezbojno slovo iščitava izdaje je srce, tako prokleto iskreno tako prokleto samo poljanom poezije već dugo caruje mrak ženom je htjela biti čipkastom podsuknjom bulevarom prošetati ne dadoše duboki izrezi raskalašenih minijatura duše ne dadoše dekoltei, grudi na izvolite modno osviještene, žutilom metafora, probuđene zrele žene živa davno više nije, a ni važno nije nema je na gozbi na pladnju svijeta, oni koji za svilen veo znaju ako dušu imaju, neka je čekaju. Ilustracija: net planeta

- 10:01 -

Komentari (8) -




10.01.2021., nedjelja

*** Na horizontu izgubljenih misli...

Pričaj mi o svojim snovima možda su isti kao i moji pričaj mi o svojoj samoći možda smo nekad zajedno bili sami tamo daleko gdje su se naše misli gubile na horizontima gdje su se nebo i more vjenčali ludo smo se voljeli... zajedno smo došli do ponora daleko od dubokog razdora ujedinili se naši snovi probudio osjećaj povjetarca u kosi obraze milovao, misli dosegao u ovom neizmjernom bivstvovanju osjećali smo se jače neko ikad ranije... Sami smo, daleko smo ujedinjeni više nego ikad u snu se tražimo, svoje snove živimo ima dana u tišini bez svjetla ostavljamo dušu slobodnu za slalom između silnih valova ne napuštaj me, neću te ostaviti na gromoglasnu pjesmu mora na izdajničkim stijenama okamenjenog srca budimo heroji naših padova *** uronjeni u dahu kapi s mirisom oštre soli umijmo obraze, oslobodimo ih istrošene od boli u sumraku sunca, u vječnoj kolijevci duše nek se smire...i sve naše oluje ludo smo se mi voljeli... Ilustracija: net planeta

- 12:34 -

Komentari (9) -




09.01.2021., subota

*** Čudni su pjesnici

Buket riječi u celofanu mi pokloni da vrisnem od sreće u ovo jutro prazno... biseri su pokidani, pomogni u nisku ih vratiti, dodaj još poneki, neka ljeskaju se najsjajnije okreni ih svjetlu, od mraka spasi... *** ...akvarel jutra oslikan u obrisu oblaka sunčevom zrakom istkana odjekuje tišina u dvorcu morskog nevremena misao razapeta u jedrima uzdah snova plovidba u smiraj u ikabani zaboravljenih slova lanternom sjećanja ljeska se pučina sve miriše na satove zaustavljene na minut do sreće nasukane misli zatrto uzbuđenje u oazi samoće fatamorgana utjeha neisplakana suza bonacom srca ispjevana... *** Čudnovati su  pjesnici...susrećem ih na svemogućim putovima... trnjem stihove nižu od riječi im stepenice...uđu u leteći tanjur...planinama miluju visine zarone u duše dubinu...lebde srcima zaljubljenih... duša u stih zablista, srcem ugriju svijet i baš ih brige ima li zraka  za disanje... Ilustracija: net planeta

- 12:33 -

Komentari (15) -




08.01.2021., petak

*** Srcem gledam...

Srcem gledam, vraćam se u svoj plavetni svijet srcem gledam, ključ blogokutka izgubila nisam obećanje da ću se VRNUTI, dala sam i evo me... dugo je ljeto prošlo, bilo je moje, tipično radno, meni svojstveno šarena jesen donijela je šarenilo obaveza donijela je ograničenja donijela je i olakšanje da sam negativna na gospođu KORONU... zima, ta duga zima, opaka je trese, lomi, ruši strah, strepnja, strah, želja, strah, nada... cvile porušeni domovi Banije, Lijepa moja, tvoja, n a š a ... srcem gledam, preteško je izdražati bolne slike srcem gledam, kolone dobrostivosti i plemenitosti budne su zemlja moja, razorena, boli, i kosa boli, boli i kad spavam... srcem gledam.... *** u moj kutak vraćam se sebi na radost, sebi za lijek... ilustracija: net planeta

- 09:40 -

Komentari (3) -




01.01.2021., petak

Na daj da mrije galebovo jato

Na toploj kamenoj stijeni htjela je gnijezdo sviti tamo visoko gdje orlovi krila šire tuđi je to kamen, siktali su zlobnici suze je svoje majka u grobu istočila škrtu je zemlju suzama napojila koricu kruha na ognjištu blagoslovila vrati se moru svome, po bonaci sidro baci, u školjci mir svoj nađi gnijezdo tvoga kamena toplo je dlanovi ispruženi, na njima kruh nasušni možeš blagovati... raspuknule su tuge sve uspomene mladosti raspuknuo se i dan u zavičajnoj stijeni more je u tebi,.. ne daj da mrije galebovo jato ne škripi u tragovima ognja plamena i svog doma kamena ilustracija: osobna, moja

- 09:36 -

Komentari (0) -




Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.