Buket riječi u celofanu mi pokloni
da vrisnem od sreće u ovo jutro prazno...
biseri su pokidani,
pomogni u nisku ih vratiti,
dodaj još poneki, neka ljeskaju se najsjajnije
okreni ih svjetlu, od mraka spasi...
***
...akvarel jutra
oslikan u obrisu oblaka
sunčevom zrakom istkana
odjekuje tišina
u dvorcu
morskog nevremena
misao razapeta
u jedrima
uzdah snova
plovidba u smiraj
u ikabani
zaboravljenih slova
lanternom sjećanja
ljeska se pučina
sve miriše
na satove
zaustavljene
na minut do sreće
nasukane misli
zatrto uzbuđenje
u oazi samoće
fatamorgana utjeha
neisplakana suza
bonacom srca
ispjevana...
***
Čudnovati su pjesnici...susrećem ih na svemogućim putovima... trnjem stihove nižu
od riječi im stepenice...uđu u leteći tanjur...planinama miluju visine
zarone u duše dubinu...lebde srcima zaljubljenih...
duša u stih zablista, srcem ugriju svijet
i baš ih brige ima li zraka za disanje...
Ilustracija: net planeta

|