Na drugoj strani duge

...od svega ovoga Corona cirkusa nisam se uspjela odmaknuti... kažu da slijedi neko novo, slobodno, vrijeme kad će svatko od nas staviti sebe na kušnju i provjeru... ok, ako tako kažu, tako neka im i bude... ja sam sebi svoj Stožer, živjet ću po svom iz pjesme u pjesmu, iz dana u dan otimat ću se površnosti, otpustiti sve kočnice i stege u inat životu hranit ću se iluzijama ne želim biti ravnodušna dok pored mene ranjeni gradovi žive pod plavim svodom bez dječje graje i igre u žustre korake pretvorit ću sve oluje, medicinskom maskom vidam epitelizirane rane, skrivam bore na obrazu pokušavam dušu napojiti melodijom srca govore da poslije corone više ništa neće biti isto znam, opet pokušavaju manipulirati zastrašivati, prijetiti, ograničavati tvrdi smo orasi, neće moći, stari moj idemo dalje, s coronom, naravno jer bez nje sve bi isto bilo, dosadnjikavo, sivo... po kafićima će se opet rasipati dani i vrtjet će se iste priče jedino će akteri biti neka nova imena tko se rastavio, tko je u preljub zavirio tko želi avanturu, a tko se stameno i vjerodostojno na dvije stolice usidrio *** E moj stari, svi se mijenjaju, samo ti i ja ostajemo stameno i bezlično isti... u inat godinama, ljudima i vremenu, iz iste čaše med i otrov pijemo, istim korakom trnje gazimo ruku u ruci čvrsto stiskamo, debele sante trpljenja probijamo na drugoj smo strani duge... Ilustracija: net planeta

- 10:14 -

Komentari (8) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.