Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.​

Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.​

Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.​

Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.​

Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza














































































































































































































































































































































































28.02.2021., nedjelja

Ja sam


Ja sam ona koja svira u harfu sudbine
tkajem note snova, oseke i plime
stvorenje sam božansko na satenskom nebu
u mislima tragačica zvijezda...

kćerka Božice sam, one koja tajne čuva,
ne puštajući ih da kliznu ponorima licemjera

svećenica sam mjeseca,
redovnica, plesačica na njegovom blijedom licu

moru sam sestra
skupljam njegove plime i oseke
bojom naranče ih na suncu bojim

plaču sam majka, molitvi uplakana kćerka
u vlati trave život osjećam

buntovnica sam, nevjesta Bogu,
odlučno grebem zidove neizvjesnosti.

uzdanica sam tvoja
živim ritmom harmonije svijeta...


***

Posjeti moj drugi blog...

https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna



ilustracija: net planeta

divider-topshadow2

- 09:09 -

Komentari (11) -


    27.02.2021., subota

    Disala je život



    ...u san je noć koprenu borika skrila
    utihnuo je ptičji pjev
    usred tmine sanjaju daljine
    pod prozorom serenada proljeća
    zvučne grane mandoline


    u izgubljenom kutku pjesma skrivena
    kao pjevači u zboru raspuknutih duša
    nebom padalice zvijezde zore
    zapaljena vatra
    bezglasno srce gozbu boema slavi

    u kutku pauk mrežu plete, tu usud kopni
    liticama jutra, zaleđenom cestom šutnje
    dok svjetlost dobrote dušu grije
    u spektru duge tuga se srebri

    na obroncima duše
    vihor boli guši

    voljeno moje
    sijede su nam kose...

    ***

    Ona je voljela djecu. U dvorištu kuće, okupili bi se oko stolova u vrtu, svaki s bilježnicom i olovkom u ruci, ona je diktirala, oni su pisali, zatim je čitala, ispravljala, komentirala i pričala priče .Postavljala je pitanja, slijedili su njihovi odgovori. Bila je sretna. Zatim bi na biciklima otišli brati ljubičice na obližnju livadu i nosili kući. Dogovorili se za sljedeći dan. Bila je to radost. Godine su prolazile, djeca su postala djevojke i momci, a ona više nije bila njihova učiteljica, već je pokušavala učiti da to postane.Sa velikim entuzijazmom koncentrirala se na didaktiku i metodike, matematiku i filozofiju. Filozofija, pedagogija, psihologija, predmeti koje je strastveno voljela. Tražila je značenje mnogih stvari i razlog koji često nije mogla pronaći.Tražila je sve ono što je u svojoj obitelji imala. Ljubav je jednog dana došla ili je barem vjerovala da je to ljubav, ona prava. Aristotel, Platon bili su njezina referenca i iluzija, njezine misli, njezine iluzije. Vjerovala je da, poput nje, i drugi imaju čistu predstavu o svemu pa i o ljubavi.
    Sve je gotovo, vrijeme se otkotrljalo, godine nataložile, iluzije su se urušile: samo je srce ostalo srce, čisto. Vrijeme je urezalo ožiljke, vrijeme ne briše rane, ono ih zacjeljuje, ostaju tragovi, ostaju ožiljci. Ona je vjerovala u ljubav, ona je bila ljubav koja je punim plućima disala život.

    ***

    Posjeti moj drugi blog...

    https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna



    ilustracija: net planeta

    divider-topshadow2

    - 09:16 -

    Komentari (8) -


      26.02.2021., petak

      Iza ograde






      ilustracija:osobna fotka




      ilustracija:osobna fotka




      ilustracija:osobna fotka




      ilustracija:osobna fotka

      divider-topshadow2


      - 09:41 -

      Komentari (8) -


        25.02.2021., četvrtak

        Osunčana strana duše



        Čudna sam ja neka životinja
        tražin od sebe sve više
        a mogu sve manje...

        danas je kod mene sunce ljepše od sunca
        bit će dan lijep
        koliko će biti produktivan
        pokazat će večer...



        fotka: osobna


        ***

        Probudilo se jutro, dobro mu jutro
        srećom zazorilo u cvrkutu ptičjem
        i kriku galebovom
        stručak lavande kose krasi
        na usnama žubor vala riječi tople

        srce ritmom dana kuca
        na obroncima svitanja jutro piše riječi
        osunčana strana duše skladbu srca slaže

        srcem me gledaj
        osjeti poeziju pripadanja
        ostavljam ti srebrni trag u mislima
        utišavam buru u njedrima

        zaplovimo...
        simfonijom
        osviještenog svakog
        atoma u nama...brodimo...



        ilustracija: net planeta


        Posjeti moj drugi blog...
        reci što ne valja
        ako me zaboraviš pohvaliti
        pohvalit će me usta moja :-))


        https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna


        divider-topshadow2



        - 08:58 -

        Komentari (11) -


          24.02.2021., srijeda

          Ne volim smiraje


          ...ne volim smiraje
          tada se događa nešto
          od čega čovjek stari

          volim jutra svježa, bistra
          tada mi je duša prozirna i čista

          lutati mogu hodnicima mirnoće
          ploviti horizontima dana
          milovati korake tvojih prstiju
          ispisivati tvoje ime u pijesku...


          moj drugi blog...
          https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna



          ilustracija: net planeta




          divider-topshadow2

          - 08:18 -

          Komentari (19) -


            23.02.2021., utorak

            Moje plavo



            ...moje plavo...
            Terra Magica



            fotka: osobna


            ...dragi kamen,
            more sinje
            Terra Magica



            fotka: osobna

            divider-topshadow2

            - 08:13 -

            Komentari (24) -


              22.02.2021., ponedjeljak

              Nemoj bez mene



              Ti, koji tražiš zvijezdu i živiš svoj san
              ti heroju svemira
              srca većeg od zemlje
              ne koristi priliku,
              ne idi bez mene, dopusti
              da te svijetom snoviđenja slijedim...

              ti koji lebdiš prostranstvima poetike,
              pusti me da i ja poletim
              najljepšim avanturama, lirskim putovanjima
              to je put koji će i tebe jednog dana odvesti do sunca
              na planetu gdje cvjeta sreća

              pjesniče, ptico čarobnice
              nađi nove metafore,
              zlatokrile melodije srca
              daj mi priliku i ja želim pjevati
              nemoj dozvoliti da sama ispisujem snove...

              ti koji lebdiš prostranstvima poetike,
              pusti da i ja duboko život dišem
              plavetnilo beskraja radost slobode
              na zrakama sunca, u pjesmama čuda
              na beskrajnom nebu metafora i rima
              bez tebe ljubav ispisivati ne mogu

              plavetnilo beskraja,
              ne možeš osjetiti ako u osami njome ploviš
              tražiti život bolji, letjeti godinama koje prolaze
              nemoj bez mene...




              ilustracija: sa neta u mojoj obradi

              divider-topshadow2


              - 10:22 -

              Komentari (13) -


                20.02.2021., subota

                Javno su se voljeli






                ilustracija: sa neta



                Koncert
                "Na stanici u Puli"
                Đole

                Arena je prepuna
                Đole poručuje

                "Čija je Istra, njegov je svet!".

                Emocije naviru, brojne
                mnogima zasuzile su oči
                davna su se sjećanja probudila
                na stare ljubavi

                javno su se voljeli
                Istra i Đole


                Legendo, odlaziš u legendu
                svjetlost neka ti je u vječnosti...
                u miru počivao

                adio mornaru


                ilustracija: sa neta

                divider-topshadow2

                - 13:38 -

                Komentari (18) -


                  19.02.2021., petak

                  On


                  ...u mojoj maloj uvali
                  On se s morem ljubi
                  prkosi jugu i buri...



                  ilustracija: osobna fotka

                  divider-topshadow2


                  - 16:16 -

                  Komentari (12) -


                    17.02.2021., srijeda

                    Sjećate li se?




                    Sjećate li se ?

                    Javno su se voljele
                    Adriana i Pula...

                    Sredozemna medvjedica
                    zvali smo je
                    pravi hrvatski morski čovik...



                    ilustracija: sa neta

                    divider-topshadow2

                    - 15:23 -

                    Komentari (17) -


                      16.02.2021., utorak

                      Draguljica moja



                      ...u uličici
                      moja tiha sjećanja
                      maslina boginja...

                      ***
                      ( ...u osami sobe
                      rominjaju blagoslovi mojih djedova
                      nedostaju oni,
                      ona u na dnu vrta uz kameni suhozid
                      svjedoči bezbrižnost, prošlost
                      kroz prozor gledam nataložene joj godine
                      granama miluje toplo mi ognjište
                      prvim korakom savladana prepreka
                      prvi padovi na kamenu dragom
                      prva ljubav u ozračju njezinog cvjetnog ugruška
                      prve hrpice nemira dok je ona cvjetala,
                      draguljica moja

                      njoj sam tajnu o tebi otkrila
                      sa mnom je udahnula prvi poljubac tvoj
                      njoj sam ispovijedala jadoboljke mladalačke
                      kad osjećala sam crnu gorkost i oporost

                      ***
                      Razlomljena prizmom vremena
                      skuplja, oštre zrake sunca
                      navijeke blagosiljam božantsvo djedovog postojanja
                      umorni koraci hvataju slamčicu snoviđenja

                      stani živote,
                      kuda žuriš živote, na puteljku ovom
                      još nešto za mene ima...

                      uz tvoje korijene,
                      praskozorje se u mojem snoviđenju žari
                      draguljice moja...)



                      ilustracija: osobna fotografija


                      divider-topshadow2


                      - 09:39 -

                      Komentari (9) -


                        15.02.2021., ponedjeljak

                        Prešutio si, oče


                        Htjedoh sve odjednom
                        reći...napisati...ispjevati...
                        toliko misli, osjećaja, želja
                        nadanja, snova
                        toliko riječi kojima bih izrazila
                        taj uragan u sebi

                        sve sam htjela, sve u jednom dahu
                        zastadoh...zanijemiše usne
                        srce se u grlu steglo
                        iz svake pore moga postojanja
                        vrisnu gromoglasna spoznaja
                        nestade čovjek iz čovjeka

                        ti si me, učio da su svi ljudi dobri
                        da je svijet šaren buket dobrostivosti
                        želio si da igra s lutkama
                        bude mi kristal bezbrižnosti
                        htio si da budem svila nježna
                        ogrnuta svijetom povjerenja podrške i dobroga

                        već na prvoj raskrsnici spoznadoh
                        da najteže je čovjek čovjeku biti
                        zluradost sam spoznala, osjetila patnju i bol
                        u iskri plamičak, srećicu sam hvatala
                        često svjesna da se već ugasio

                        prešutio si, da je život minsko polje
                        da čovjek znade čovjeku nečovjekom biti
                        pod maskom licemjera se kriti
                        prepun lomova, pogrešaka i grijeha
                        prepoznala sam jednoga
                        moja krvna zrnca su mu smetala

                        zaboraviti nikad neću tvoje riječi
                        govorio si i ponavljao često
                        svijet je zdrava jabuka
                        a sunce je samo jedno...

                        čovjeka u oči gledaj, dijete
                        griješit ćeš, život je kurva
                        navest će te na grijeh
                        priznaj i oprost zamoli
                        bit ćeš čovjeku čovjek
                        a ne sjenka njegova.




                        ilustracija: net planeta


                        divider-topshadow2




                        - 14:50 -

                        Komentari (11) -


                          Veseljaci



                          idejaaaaa....
                          ovi veseljaci moraju biti moji
                          čuvat će oni moju fontanu

                          vazice ću kupiti
                          samo neka malo zima odmakne
                          eto meni zanimacije..




                          ilustracija: net planeta


                          ... vrijeme je da joj osvježim boje
                          to moram...
                          moram sebi za gušt

                          Imate li prijedlog
                          za boju fontane?
                          Tenks :-))))



                          ilustracija: net planeta


                          divider-topshadow2

                          - 07:56 -

                          Komentari (11) -


                            14.02.2021., nedjelja

                            Moja terracotta



                            ...moja terracotta

                            ukras su na fasadi na terasi
                            vrijedilo je
                            potruditi se...

                            već su malo izblijedile
                            tuku ih bure i kiše
                            ljeti ih sunce prži...



                            ilustracija:osobna fotka



                            ilustracija:osobna fotka



                            ilustracija:osobna fotka



                            ilustracija:osobna fotka


                            divider-topshadow2

                            - 16:53 -

                            Komentari (15) -


                              Njihovo Valentinovo






                              ilustracija:net planeta



                              ilustracija: net planeta



                              ilustracija: net planeta



                              ilustracija: net planeta



                              ilustracija: net planeta

                              divider-topshadow2


                              - 08:08 -

                              Komentari (14) -


                                13.02.2021., subota

                                Moja JA i ja



                                ... lete godine
                                kao podivljale oluje
                                na valovima
                                uzburkanog mora
                                odlaze u suton
                                kao sunce u smiraj...

                                Došla je meni moja JA
                                ( ona koju u sebi nosim i koju samo rijetki poznaju)...
                                došla je da riječ ljudsku jedna drugoj da podarimo...
                                iskreno, iz duše i srca.
                                ...vidim umorna je, za moj umor ne pita...zna me dobro...
                                zahvalna sam joj za sva jutra kojima me budila,
                                za svaku zraku sunca usmjerenu u moje buđenje...
                                za svaki djeličak mjeseca na kojem sam sanjala svoj san...
                                za svaki titraj zvijezde kojeg mi je na jastuk razlila...
                                ali i za mnoge korake teške koji otežavali su mi disanje...

                                Zna Ona da pod ovim nebom imam misiju ...
                                zna da bljeskalice sreće kojima me podarila nosim kao amajliju,
                                da me čuva od snažnih vjetrova i oluja...
                                slala mi je slova kojima sam krpila poderanu košulju života...
                                poslala mi je mnoge pjesme...još teku srcima onih koji me vole...
                                ponekad je bio potreban odmor jer i riječi su me znale zaboljeti...

                                i sve je tako prolazilo, priznaje Ona
                                i bez obzira kako je bilo njoj ili meni, mi smo zajedno...
                                slušale smo ptice pjev,
                                žutom jaglacu i ljubici poslije zime radovale smo se istim žarom...
                                ljeto je samo naše bilo, jesen je donijela nove
                                slikovite rime života...
                                i zima je već nebo mi je pahulju
                                na rame poslalo u ruke je uzeh, znam, rastopit će se u trenu...
                                zaplakah... tako je topla bila...
                                znak voljenog srca mi je donijela...

                                ....danas mi pjesme nema...
                                stislo se srce, njeno i moje, bonacu čekamo
                                i buđenje sebe iz krletke sebe ka suncu da se vinemo...
                                sve ovo važno nije...važno je samo
                                da smo se slatko ispričale
                                moja JA i ja...moja JA i umorna ja...



                                ilustracija: net planeta


                                divider-topshadow2

                                - 16:05 -

                                Komentari (15) -


                                  11.02.2021., četvrtak

                                  Dovoljno



                                  Nekoliko različitih vazica
                                  u njima biljčice ...
                                  dovoljno za doček proljeća...





                                  ilustracija: moja fotka



                                  ilustracija: moja fotka


                                  divider-topshadow2


                                  - 21:38 -

                                  Komentari (15) -


                                    Recite mi prijatelji moji


                                    Recite mi,prijatelji moji,
                                    može li se pjesnikom zvati
                                    netko tko šuti svoju riječ...

                                    može li se pjesnikom zvati
                                    ako zatvori prozor svoje duše
                                    i u tišini pogledom grli more,
                                    srcem voli život, a miris ljeta
                                    lavandom kiti...

                                    može li se pjesnikom zvati
                                    samozatajan samotnjak
                                    koji valove na suncu broji
                                    i ničeg se ne boji...

                                    može li se pjesnikom zvati
                                    onaj siromah koji plače
                                    plačem bez suza, tko se poput
                                    klauna smije a tugu krije...

                                    može li,
                                    može li pjesnik biti onaj
                                    tko iz sebe nikad glas ne ispusti
                                    samo šara po papiru nerazgovjetne slike...

                                    može li pjesnik biti onaj
                                    tko bez riječi pjesmu srca piše...
                                    recite mi, prijatelji moji...

                                    tekst: agava
                                    pročitao: Dražen Marek
                                    glazba: Đorđe Balašević - Dođoška (guitar instrumental)




                                    divider-topshadow2



                                    - 10:20 -

                                    Komentari (9) -


                                      10.02.2021., srijeda

                                      Muving...



                                      ...službeno odsutna

                                      na rasporedu je LiDraNO 2021.

                                      ...to za mene znači
                                      hiperaktivnost
                                      i ozbiljan muving u
                                      Povjerenstvu za literarno i dramsko - scenski izričaj...





                                      ilustracija: net planeta


                                      divider-topshadow2

                                      - 09:37 -

                                      Komentari (17) -


                                        09.02.2021., utorak

                                        ***


                                        sama...lijepa...
                                        suncu se smije
                                        zdrava
                                        i sretna




                                        ilustracija: net. planeta


                                        odvojila se od jata...sama
                                        (snimljena u Čižićima na Krku)



                                        ilustracija: osobna fotka


                                        on...sam...snimljen u Opatiji
                                        odmara krila na mojoj tenisici
                                        dok ja odmaram korake na jednoj klupi
                                        pogledom grlim Kvarner
                                        mir u duši, raj na zemlji...



                                        ilustracija:osobna fotka


                                        one nisu same, imaju jedna drugu
                                        mislim da će šetati
                                        i mojim dvorištem...




                                        ilustracija: net planeta


                                        divider-topshadow2


                                        - 09:25 -

                                        Komentari (11) -


                                          08.02.2021., ponedjeljak

                                          Kad pjesme spavaju


                                          ...tih budi, zaspale su moje pjesme
                                          dražesne moje miljenice umorile se

                                          danas su pjevale glasno, pjevale u zboru
                                          obišle mnoga skrivena mjesta
                                          trčkarale, razigrale se, rasplesale
                                          rasplele bujne kose djevojačke
                                          sve kutke tvog srca stihom milovale

                                          čujem toplo im je tamo bilo
                                          a ti tebi od njih milo, moje milo
                                          znatiželjnice djevojčice
                                          na počinak su zakasnile
                                          dugo su se kod tebe zadržale

                                          zaspale su moje pjesme
                                          bez uspavanke, umor ih savladao
                                          ja još budna nad njima bdijem
                                          san na oči nikako da padne

                                          što li će reći kad se probude,
                                          znam da će opet, kao svakog jutra
                                          iz tople postelje sa police hitro skočiti
                                          prepričavati što im se u snu zbilo
                                          tražit će te u mom osmijehu
                                          na usnama vrelim, gladnih tebe
                                          prepoznat će te nevidljivog
                                          istinu ću im reći da si im san čuvao
                                          pokrivao ih svilom srca, dušom svojom
                                          ispjevao molitvu da traju,
                                          traju i postanu veće od mene

                                          znam da si im često pjevao uspavanke tihe
                                          znam i da ih čekaš opet na istom mjestu
                                          u isto vrijeme gdje ćete zajedno pjevati o meni

                                          tvoja ljubav i dragost mojih pjesama
                                          otpjevaše najmiliju uspavanku
                                          i da ne probudim se zbog
                                          vas vrijedilo je živjeti


                                          *** Pjesma je nagrađena
                                          na Krku 2014.godine,
                                          povodom svjestkog Dana poezije
                                          na temu ljubavne pjesme




                                          ilustracija: net planeta


                                          divider-topshadow2


                                          - 10:20 -

                                          Komentari (15) -


                                            07.02.2021., nedjelja

                                            Lud, zbunjen, ja nisam normalna...:-))



                                            Peto godišnje doba...KARNEVAL
                                            ove godine sve nešto posebno...
                                            sve COVID ludo



                                            ilustarcija: net planeta


                                            tko je maske stavio
                                            tko je svoju skinuo...ne zna se...
                                            sve COVID zbunjeno



                                            ilustarcija: net planeta


                                            Vrijeme karnevala, vrijeme maski i maskerada

                                            sve pod epidemiološkim uvjetima

                                            već sam malo luda i zbunjena sam

                                            ali znam da više ni ja,

                                            ni mnogi koji bi trebali biti normalni

                                            priznaju, to više nisu

                                            ja odavno već nisam

                                            jer da sam ja normalna

                                            to ne bi bilo

                                            n o r m a l n o....



                                            ilustarcija: net planeta


                                            ***
                                            Uljudno molim, ovaj moj post shvatiti kao šalu...
                                            hvala Bogu zdrava sam i dobro sam
                                            puna optimizma i kreative
                                            mnogo radim na ozbiljnim projektima, iako ne bih trebala
                                            dišem duboko
                                            i uživam u sitnicama koje život znače.

                                            divider-topshadow2



                                            - 15:48 -

                                            Komentari (14) -


                                              U duši baršuna samonikli poljubac



                                              Ne govorite svima što osjećate...
                                              Bog je sa razlogom stavio
                                              srce u čovjeka, a ne na čovjeka...

                                              (pročitah negdje,
                                              ovo vrijedi za druge, ja sam uvijek izuzetak)


                                              ***
                                              Nijedan ključ nije potreban
                                              Kad je srce otvoreno
                                              poput otvorene beskrajne pučine

                                              Ne pitaj me gdje sam i da li opće jesam
                                              u harmoniju mira sam se skrila
                                              finoću baršuna u sebi živim
                                              u predvečerjima pred smiraje
                                              violine jecaj, srce mi je

                                              tu sam u sobici s pogledom na more
                                              svjetlost usred mračne sobe
                                              trebala bih biti bolja, no što jesam
                                              latice osjećanja rasipati svima i svugdje
                                              odjenuta iskrenošću, ogrnuta naivnošću
                                              riječ u grlu zapne, duša tišinu vrisne...

                                              ***

                                              Pitaš gdje smo mi, na pučini beskraja
                                              kao dvije orahove ljuske
                                              jedno drugome smo
                                              najtopliji samonikli poljubac...

                                              ne skrivajmo istinu svijeta
                                              ne dozvolimo da se strmoglavi liticama htijenja
                                              ohola su stoljeća i nježna proljeća prošla
                                              mudrost trenutka bogatstvo je naše
                                              sjenom u dušu uđimo
                                              olovkom srca slovo skladajmo
                                              da papir srećom vrisne
                                              tako nam malo treba...




                                              ilustarcija: net planeta


                                              divider-topshadow2

                                              - 09:41 -

                                              Komentari (4) -


                                                06.02.2021., subota

                                                Mimoza



                                                Nije mimoza
                                                to je moj decurens
                                                pravi je...

                                                imala sam dva
                                                jednog je snažna bura sa svim korijenom isčupala
                                                vratila sam ga u zemlju, ali pomoći mu nije bilo...






                                                ilustarcija: osobne fotografije


                                                divider-topshadow2


                                                - 10:43 -

                                                Komentari (14) -


                                                  05.02.2021., petak

                                                  Navike



                                                  Navike koje (ne)možemo naučiti od Japanaca

                                                  *** Japanska djeca svakog dana zajedno sa učiteljima čiste svoju školu kako bi se naučila da poštuju čistoću, ali i rad.

                                                  *** Prosječno kašnjenje vlakova u Japanu je 7 sekundi godišnje. Vrijeme se poštuje.

                                                  *** Radnici koji vode računa o higijeni u Japanu se zovu "inženjeri zdravlja" i veoma su dobro plaćeni.

                                                  *** Japan praktično nema prirodne resurse, svake godine ga pogađa na stotine zemljotresa, ali je i pored toga druga ekonomija svijeta.

                                                  *** Hirošimi je bilo potrebno samo 10 godina da se oporavi poslije atomske bombe.

                                                  *** U Japanu se mobilni telefoni ne koriste u gradskom prijevozu, restoranima i javnim mjestima, zato što to uznemirava druge ljude.

                                                  *** Đaci od prvog do šestog razreda u školi uče etiku u odnosu prema drugim ljudima.

                                                  *** Iako Japanci spadaju među najbogatije ljude na svijetu, skoro nikada nemaju kućne pomoćnice ili dadilje. Roditelji se uvijek sami brinu o djeci.

                                                  *** Djeca u mlađim razredima nemaju ocjene. Cilj obrazovanja je pre svega izgradnja zdrave ličnosti.



                                                  ilustarcija: net planeta


                                                  divider-topshadow2

                                                  - 09:07 -

                                                  Komentari (14) -


                                                    04.02.2021., četvrtak

                                                    Iz spomenara prohujalih nadanja



                                                    ...savladana umorom olovnog dana
                                                    velom sjećanja život krunim
                                                    zaustavljeni koraci bole
                                                    a sve već miriše na proljeće

                                                    prisjećanje u pomoć zovem
                                                    iz zakašnjelog pupoljka nada procvjeta

                                                    ***

                                                    ...umrla sam u laticama jednog proljeća
                                                    nakupinama laži posuta
                                                    u sredini skicirane rečenice
                                                    kojom sam roman života pisala
                                                    umrla sam u uspomenama
                                                    moleći se za sve one koji su me zaboravili
                                                    u molitvi da se sami ne zaborave i slome
                                                    umrla sam zbog onih koji su se kleli
                                                    da će me čuvati u najskrivenijem kutku srca
                                                    kao najdragocjenije svoje...

                                                    ***
                                                    u promuklim jecajima borila sam se
                                                    sa propuštenim iluzijama bježeći od istine
                                                    dozivajući mlake snove
                                                    sve je bilo, sada više nije
                                                    (pluskvamperfekt je ipak
                                                    pretprošlo vrijeme)...

                                                    ***
                                                    umrla sam u dalekim mislima
                                                    uvenula sama
                                                    na pohabanim rubovima stvarnosti,
                                                    moleći srebrno nebo boje nježnosti
                                                    da u kovitlacu bure
                                                    mogu sahraniti sebe
                                                    i čežnju skrivenu
                                                    u spomenarima
                                                    prohujalih nadanja...

                                                    ( hvala na pitanju zdrava sam i sretna
                                                    presretna što još uvijek u sebi imam one
                                                    koji su me zaboravili )




                                                    ilustarcija: net planeta


                                                    divider-topshadow2



                                                    - 09:44 -

                                                    Komentari (15) -


                                                      03.02.2021., srijeda

                                                      Za krilate prijatelje



                                                      ...za krilate prijatelje

                                                      uradi sam

                                                      zaslužili su...





                                                      ilustarcija: net planeta


                                                      divider-topshadow2

                                                      - 17:48 -

                                                      Komentari (15) -


                                                        Susret



                                                        *** Kad se pjesničke duše sretnu...
                                                        (neka ostane sačuvano)

                                                        Jedne godine davne kad sam u labirintima virtuale srela prijatelja, pjesnika čiji su koraci odmaknuli od rodne grude

                                                        srce je ostalo u zavičaju


                                                        ON:
                                                        Već se dugo nismo na ovoj strani sreli.
                                                        Ti si valjda bila, ali nisam bio ja..
                                                        valjda će se ustaliti puti, na raskršćima ostajat će senj.
                                                        Kad se ne sretnemo u lutanjima našim,
                                                        kraj senja krajputaša izrasti će grm,
                                                        barem divlja ruža ili možda nar.
                                                        Uberi cvijet sa njega, to ti je moj dar.

                                                        ONA:
                                                        Nije me bilo, i mene su odnijeli putovi
                                                        na mnoge poznate i nepoznate strane ...
                                                        na svakoj me netko čekao cijelim svojim bićem,
                                                        sretnom dušom i srcem radosnim
                                                        usput sam ubirala riječi koje su ljepše od bilo kog cvijeta...
                                                        prepisala sam ih, pohranila od njih se nikada ne odvajam.

                                                        pozdrav iz zavičaja, danas ledom okovanog
                                                        ali uvijek srca topla za prijatelje drage...


                                                        ON:
                                                        Hvala ti draga, u ovoj pustinji bijeloj
                                                        pronaći plamen rodne grude prava je gozba.
                                                        Neka te versi poput zvijezda obasjavaju...

                                                        ONA:
                                                        Izađi,
                                                        tragove koraka u snijegu bijelom ostavi...
                                                        srce nacrtaj
                                                        prepoznat ćeš svoj zavičaj... oblik srca ima...



                                                        ilustracija; net planeta


                                                        ***

                                                        Poezija je tiha aktivnost koja odgovara mojoj prirodi.
                                                        Pišem na standardnom hrvatskom jeziku ali i na dijalektu.
                                                        To je jezik mojih predaka, sa svojevrsnim osobitostima,
                                                        meni veliki izazov i zadovoljstvo
                                                        kad otkrivam koliko se bogatstvo u njoj krije.
                                                        Cakavica mi svojom sonornošću otvara mogućnost lakšeg poniranja u sebe,
                                                        znam reći da mi pomaže zaviriti
                                                        u najskrovitije kutke srca
                                                        iz kojih suncu otkrivam najsuptilniju sebe.
                                                        Pišući na cakavici odužujem se svom gradu
                                                        koji mi je uvijek mnogo davao,
                                                        ja ga opjevavam u svojim stihovima,
                                                        stihove okrećem vremenu i prostoru.

                                                        Ponekad mi se čini da mi riječi uvijek nisu prave i na pravom mjestu,
                                                        ali da nije tako, ja ne bih bila ja,
                                                        a moje bi pjesme ostale treperiti u zraku
                                                        negdje na pola puta između mene i onoga tko ih želi i očekuje

                                                        S ljubavlju pišem,
                                                        poezija mi dobrostivo vraća,
                                                        ja ostajem u potpunosti ispunjena.




                                                        ilustracija: net planeta


                                                        divider-topshadow2

                                                        - 09:42 -

                                                        Komentari (7) -


                                                          02.02.2021., utorak

                                                          Konoba



                                                          Ja znam tko je
                                                          ovo naručio za
                                                          konobu....

                                                          ideju je poklonio g-din Google







                                                          ilustarcija: net planeta


                                                          divider-topshadow2

                                                          - 15:57 -

                                                          Komentari (9) -


                                                            Neka mi sude



                                                            ....osjećam.... kože nemam
                                                            reagiram svim svojim bićem
                                                            na svaki milijuniti dio podražaja
                                                            koji dolazi iz vanjskog svijeta

                                                            u trenutku postajem dijelom beskraja
                                                            u njemu živim svakim mikronom
                                                            svog sićušnog svemira
                                                            osjećam i podražaje
                                                            od kojih kosa zaboli...

                                                            nije lako crtati osmijehe, sunce u boji naranče
                                                            nalaziti opravdanje za tuđe grijehove
                                                            tankocrtna je granica
                                                            između čovjekoljublja i samouništenja

                                                            o trnje se žustrom nogom saplićem
                                                            tražim rijeku, resku bol da umijem
                                                            u slapovitom, muljonosnom koritu
                                                            odbacujem uske steznike pitomih obala
                                                            iz krletke izlazim bez oklopa...

                                                            neka mi sude oni
                                                            oni koji me
                                                            ne poznaju...




                                                            ilustarcija: net planeta


                                                            divider-topshadow2

                                                            - 09:04 -

                                                            Komentari (13) -


                                                              01.02.2021., ponedjeljak

                                                              Na ognjištu



                                                              Na toploj kamenoj hridi
                                                              htjela je gnijezdo sviti
                                                              tamo visoko gdje orlovi krila šire

                                                              tuđi je to kamen, siktali su zlobnici
                                                              bol je majka istočila
                                                              škrtu zemlju suzama napojila
                                                              koricu kruha ispekla

                                                              vrati se moru svome,
                                                              po bonaci sidro baci,
                                                              u školjci mir svoj nađi

                                                              gnijezdo tvoga kamena toplo je
                                                              dlanovi ispruženi,
                                                              na njima kruh nasušni blagovati možeš

                                                              sve uspomene mladosti raspuknulo je vrijeme
                                                              raspuknuo se i dan u zavičajnoj stijeni

                                                              ***

                                                              more je u tebi,
                                                              ne daj da mrije galebovo jato,
                                                              ne škripi u tragovima
                                                              ognja plamena
                                                              i svoga doma
                                                              kamena




                                                              ilustarcija: moja fotka


                                                              divider-topshadow2



                                                              - 10:20 -

                                                              Komentari (19) -


















agava-box
buon-natale-con-sfondo-bianco-di-alta-qualita-670382-89149