27.02.2021., subota
Disala je život
|
...u san je noć koprenu borika skrila utihnuo je ptičji pjev usred tmine sanjaju daljine pod prozorom serenada proljeća zvučne grane mandoline u izgubljenom kutku pjesma skrivena kao pjevači u zboru raspuknutih duša nebom padalice zvijezde zore zapaljena vatra bezglasno srce gozbu boema slavi u kutku pauk mrežu plete, tu usud kopni liticama jutra, zaleđenom cestom šutnje dok svjetlost dobrote dušu grije u spektru duge tuga se srebri na obroncima duše vihor boli guši voljeno moje sijede su nam kose... *** Ona je voljela djecu. U dvorištu kuće, okupili bi se oko stolova u vrtu, svaki s bilježnicom i olovkom u ruci, ona je diktirala, oni su pisali, zatim je čitala, ispravljala, komentirala i pričala priče .Postavljala je pitanja, slijedili su njihovi odgovori. Bila je sretna. Zatim bi na biciklima otišli brati ljubičice na obližnju livadu i nosili kući. Dogovorili se za sljedeći dan. Bila je to radost. Godine su prolazile, djeca su postala djevojke i momci, a ona više nije bila njihova učiteljica, već je pokušavala učiti da to postane.Sa velikim entuzijazmom koncentrirala se na didaktiku i metodike, matematiku i filozofiju. Filozofija, pedagogija, psihologija, predmeti koje je strastveno voljela. Tražila je značenje mnogih stvari i razlog koji često nije mogla pronaći.Tražila je sve ono što je u svojoj obitelji imala. Ljubav je jednog dana došla ili je barem vjerovala da je to ljubav, ona prava. Aristotel, Platon bili su njezina referenca i iluzija, njezine misli, njezine iluzije. Vjerovala je da, poput nje, i drugi imaju čistu predstavu o svemu pa i o ljubavi. Sve je gotovo, vrijeme se otkotrljalo, godine nataložile, iluzije su se urušile: samo je srce ostalo srce, čisto. Vrijeme je urezalo ožiljke, vrijeme ne briše rane, ono ih zacjeljuje, ostaju tragovi, ostaju ožiljci. Ona je vjerovala u ljubav, ona je bila ljubav koja je punim plućima disala život. *** Posjeti moj drugi blog... https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna 
ilustracija: net planeta  |
- 09:16 -
Komentari (8) -
