Ja sam

Ja sam ona koja svira u harfu sudbine tkajem note snova, oseke i plime stvorenje sam božansko na satenskom nebu u mislima tragačica zvijezda... kćerka Božice sam, one koja tajne čuva, ne puštajući ih da kliznu ponorima licemjera svećenica sam mjeseca, redovnica, plesačica na njegovom blijedom licu moru sam sestra skupljam njegove plime i oseke bojom naranče ih na suncu bojim plaču sam majka, molitvi uplakana kćerka u vlati trave život osjećam buntovnica sam, nevjesta Bogu, odlučno grebem zidove neizvjesnosti. uzdanica sam tvoja živim ritmom harmonije svijeta... *** Posjeti moj drugi blog... https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna ilustracija: net planeta

- 09:09 -

Komentari (11) -

27.02.2021., subota

Disala je život

...u san je noć koprenu borika skrila utihnuo je ptičji pjev usred tmine sanjaju daljine pod prozorom serenada proljeća zvučne grane mandoline u izgubljenom kutku pjesma skrivena kao pjevači u zboru raspuknutih duša nebom padalice zvijezde zore zapaljena vatra bezglasno srce gozbu boema slavi u kutku pauk mrežu plete, tu usud kopni liticama jutra, zaleđenom cestom šutnje dok svjetlost dobrote dušu grije u spektru duge tuga se srebri na obroncima duše vihor boli guši voljeno moje sijede su nam kose... *** Ona je voljela djecu. U dvorištu kuće, okupili bi se oko stolova u vrtu, svaki s bilježnicom i olovkom u ruci, ona je diktirala, oni su pisali, zatim je čitala, ispravljala, komentirala i pričala priče .Postavljala je pitanja, slijedili su njihovi odgovori. Bila je sretna. Zatim bi na biciklima otišli brati ljubičice na obližnju livadu i nosili kući. Dogovorili se za sljedeći dan. Bila je to radost. Godine su prolazile, djeca su postala djevojke i momci, a ona više nije bila njihova učiteljica, već je pokušavala učiti da to postane.Sa velikim entuzijazmom koncentrirala se na didaktiku i metodike, matematiku i filozofiju. Filozofija, pedagogija, psihologija, predmeti koje je strastveno voljela. Tražila je značenje mnogih stvari i razlog koji često nije mogla pronaći.Tražila je sve ono što je u svojoj obitelji imala. Ljubav je jednog dana došla ili je barem vjerovala da je to ljubav, ona prava. Aristotel, Platon bili su njezina referenca i iluzija, njezine misli, njezine iluzije. Vjerovala je da, poput nje, i drugi imaju čistu predstavu o svemu pa i o ljubavi. Sve je gotovo, vrijeme se otkotrljalo, godine nataložile, iluzije su se urušile: samo je srce ostalo srce, čisto. Vrijeme je urezalo ožiljke, vrijeme ne briše rane, ono ih zacjeljuje, ostaju tragovi, ostaju ožiljci. Ona je vjerovala u ljubav, ona je bila ljubav koja je punim plućima disala život. *** Posjeti moj drugi blog... https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna ilustracija: net planeta

- 09:16 -

Komentari (8) -




26.02.2021., petak

Iza ograde

ilustracija:osobna fotka ilustracija:osobna fotka ilustracija:osobna fotka ilustracija:osobna fotka

- 09:41 -

Komentari (8) -




25.02.2021., četvrtak

Osunčana strana duše

Čudna sam ja neka životinja tražin od sebe sve više a mogu sve manje... danas je kod mene sunce ljepše od sunca bit će dan lijep koliko će biti produktivan pokazat će večer... fotka: osobna *** Probudilo se jutro, dobro mu jutro srećom zazorilo u cvrkutu ptičjem i kriku galebovom stručak lavande kose krasi na usnama žubor vala riječi tople srce ritmom dana kuca na obroncima svitanja jutro piše riječi osunčana strana duše skladbu srca slaže srcem me gledaj osjeti poeziju pripadanja ostavljam ti srebrni trag u mislima utišavam buru u njedrima zaplovimo... simfonijom osviještenog svakog atoma u nama...brodimo... ilustracija: net planeta Posjeti moj drugi blog... reci što ne valja ako me zaboraviš pohvaliti pohvalit će me usta moja :-)) https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna

- 08:58 -

Komentari (11) -




24.02.2021., srijeda

Ne volim smiraje

...ne volim smiraje tada se događa nešto od čega čovjek stari volim jutra svježa, bistra tada mi je duša prozirna i čista lutati mogu hodnicima mirnoće ploviti horizontima dana milovati korake tvojih prstiju ispisivati tvoje ime u pijesku... moj drugi blog... https://blog.dnevnik.hr/hobbyanna ilustracija: net planeta

- 08:18 -

Komentari (19) -




23.02.2021., utorak

Moje plavo

...moje plavo... Terra Magica fotka: osobna ...dragi kamen, more sinje Terra Magica fotka: osobna

- 08:13 -

Komentari (24) -




22.02.2021., ponedjeljak

Nemoj bez mene

Ti, koji tražiš zvijezdu i živiš svoj san ti heroju svemira srca većeg od zemlje ne koristi priliku, ne idi bez mene, dopusti da te svijetom snoviđenja slijedim... ti koji lebdiš prostranstvima poetike, pusti me da i ja poletim najljepšim avanturama, lirskim putovanjima to je put koji će i tebe jednog dana odvesti do sunca na planetu gdje cvjeta sreća pjesniče, ptico čarobnice nađi nove metafore, zlatokrile melodije srca daj mi priliku i ja želim pjevati nemoj dozvoliti da sama ispisujem snove... ti koji lebdiš prostranstvima poetike, pusti da i ja duboko život dišem plavetnilo beskraja radost slobode na zrakama sunca, u pjesmama čuda na beskrajnom nebu metafora i rima bez tebe ljubav ispisivati ne mogu plavetnilo beskraja, ne možeš osjetiti ako u osami njome ploviš tražiti život bolji, letjeti godinama koje prolaze nemoj bez mene... ilustracija: sa neta u mojoj obradi

- 10:22 -

Komentari (13) -




20.02.2021., subota

Javno su se voljeli

ilustracija: sa neta Koncert "Na stanici u Puli" Đole Arena je prepuna Đole poručuje "Čija je Istra, njegov je svet!". Emocije naviru, brojne mnogima zasuzile su oči davna su se sjećanja probudila na stare ljubavi javno su se voljeli Istra i Đole Legendo, odlaziš u legendu svjetlost neka ti je u vječnosti... u miru počivao adio mornaru ilustracija: sa neta

- 13:38 -

Komentari (18) -




19.02.2021., petak

On

...u mojoj maloj uvali On se s morem ljubi prkosi jugu i buri... ilustracija: osobna fotka

- 16:16 -

Komentari (12) -




17.02.2021., srijeda

Sjećate li se?

Sjećate li se ? Javno su se voljele Adriana i Pula... Sredozemna medvjedica zvali smo je pravi hrvatski morski čovik... ilustracija: sa neta

- 15:23 -

Komentari (17) -




16.02.2021., utorak

Draguljica moja

...u uličici moja tiha sjećanja maslina boginja... *** ( ...u osami sobe rominjaju blagoslovi mojih djedova nedostaju oni, ona u na dnu vrta uz kameni suhozid svjedoči bezbrižnost, prošlost kroz prozor gledam nataložene joj godine granama miluje toplo mi ognjište prvim korakom savladana prepreka prvi padovi na kamenu dragom prva ljubav u ozračju njezinog cvjetnog ugruška prve hrpice nemira dok je ona cvjetala, draguljica moja njoj sam tajnu o tebi otkrila sa mnom je udahnula prvi poljubac tvoj njoj sam ispovijedala jadoboljke mladalačke kad osjećala sam crnu gorkost i oporost *** Razlomljena prizmom vremena skuplja, oštre zrake sunca navijeke blagosiljam božantsvo djedovog postojanja umorni koraci hvataju slamčicu snoviđenja stani živote, kuda žuriš živote, na puteljku ovom još nešto za mene ima... uz tvoje korijene, praskozorje se u mojem snoviđenju žari draguljice moja...) ilustracija: osobna fotografija

- 09:39 -

Komentari (9) -




15.02.2021., ponedjeljak

Prešutio si, oče

Htjedoh sve odjednom reći...napisati...ispjevati... toliko misli, osjećaja, želja nadanja, snova toliko riječi kojima bih izrazila taj uragan u sebi sve sam htjela, sve u jednom dahu zastadoh...zanijemiše usne srce se u grlu steglo iz svake pore moga postojanja vrisnu gromoglasna spoznaja nestade čovjek iz čovjeka ti si me, učio da su svi ljudi dobri da je svijet šaren buket dobrostivosti želio si da igra s lutkama bude mi kristal bezbrižnosti htio si da budem svila nježna ogrnuta svijetom povjerenja podrške i dobroga već na prvoj raskrsnici spoznadoh da najteže je čovjek čovjeku biti zluradost sam spoznala, osjetila patnju i bol u iskri plamičak, srećicu sam hvatala često svjesna da se već ugasio prešutio si, da je život minsko polje da čovjek znade čovjeku nečovjekom biti pod maskom licemjera se kriti prepun lomova, pogrešaka i grijeha prepoznala sam jednoga moja krvna zrnca su mu smetala zaboraviti nikad neću tvoje riječi govorio si i ponavljao često svijet je zdrava jabuka a sunce je samo jedno... čovjeka u oči gledaj, dijete griješit ćeš, život je kurva navest će te na grijeh priznaj i oprost zamoli bit ćeš čovjeku čovjek a ne sjenka njegova. ilustracija: net planeta

- 14:50 -

Komentari (11) -




Veseljaci

idejaaaaa.... ovi veseljaci moraju biti moji čuvat će oni moju fontanu vazice ću kupiti samo neka malo zima odmakne eto meni zanimacije.. ilustracija: net planeta ... vrijeme je da joj osvježim boje to moram... moram sebi za gušt Imate li prijedlog za boju fontane? Tenks :-)))) ilustracija: net planeta

- 07:56 -

Komentari (11) -




14.02.2021., nedjelja

Moja terracotta

...moja terracotta ukras su na fasadi na terasi vrijedilo je potruditi se... već su malo izblijedile tuku ih bure i kiše ljeti ih sunce prži... ilustracija:osobna fotka ilustracija:osobna fotka ilustracija:osobna fotka ilustracija:osobna fotka

- 16:53 -

Komentari (15) -




Njihovo Valentinovo

ilustracija:net planeta ilustracija: net planeta ilustracija: net planeta ilustracija: net planeta ilustracija: net planeta

- 08:08 -

Komentari (14) -




13.02.2021., subota

Moja JA i ja

... lete godine kao podivljale oluje na valovima uzburkanog mora odlaze u suton kao sunce u smiraj... Došla je meni moja JA ( ona koju u sebi nosim i koju samo rijetki poznaju)... došla je da riječ ljudsku jedna drugoj da podarimo... iskreno, iz duše i srca. ...vidim umorna je, za moj umor ne pita...zna me dobro... zahvalna sam joj za sva jutra kojima me budila, za svaku zraku sunca usmjerenu u moje buđenje... za svaki djeličak mjeseca na kojem sam sanjala svoj san... za svaki titraj zvijezde kojeg mi je na jastuk razlila... ali i za mnoge korake teške koji otežavali su mi disanje... Zna Ona da pod ovim nebom imam misiju ... zna da bljeskalice sreće kojima me podarila nosim kao amajliju, da me čuva od snažnih vjetrova i oluja... slala mi je slova kojima sam krpila poderanu košulju života... poslala mi je mnoge pjesme...još teku srcima onih koji me vole... ponekad je bio potreban odmor jer i riječi su me znale zaboljeti... i sve je tako prolazilo, priznaje Ona i bez obzira kako je bilo njoj ili meni, mi smo zajedno... slušale smo ptice pjev, žutom jaglacu i ljubici poslije zime radovale smo se istim žarom... ljeto je samo naše bilo, jesen je donijela nove slikovite rime života... i zima je već nebo mi je pahulju na rame poslalo u ruke je uzeh, znam, rastopit će se u trenu... zaplakah... tako je topla bila... znak voljenog srca mi je donijela... ....danas mi pjesme nema... stislo se srce, njeno i moje, bonacu čekamo i buđenje sebe iz krletke sebe ka suncu da se vinemo... sve ovo važno nije...važno je samo da smo se slatko ispričale moja JA i ja...moja JA i umorna ja... ilustracija: net planeta

- 16:05 -

Komentari (15) -




11.02.2021., četvrtak

Dovoljno

Nekoliko različitih vazica u njima biljčice ... dovoljno za doček proljeća... ilustracija: moja fotka ilustracija: moja fotka

- 21:38 -

Komentari (15) -




Recite mi prijatelji moji

Recite mi,prijatelji moji, može li se pjesnikom zvati netko tko šuti svoju riječ... može li se pjesnikom zvati ako zatvori prozor svoje duše i u tišini pogledom grli more, srcem voli život, a miris ljeta lavandom kiti... može li se pjesnikom zvati samozatajan samotnjak koji valove na suncu broji i ničeg se ne boji... može li se pjesnikom zvati onaj siromah koji plače plačem bez suza, tko se poput klauna smije a tugu krije... može li, može li pjesnik biti onaj tko iz sebe nikad glas ne ispusti samo šara po papiru nerazgovjetne slike... može li pjesnik biti onaj tko bez riječi pjesmu srca piše... recite mi, prijatelji moji... tekst: agava pročitao: Dražen Marek glazba: Đorđe Balašević - Dođoška (guitar instrumental)

- 10:20 -

Komentari (9) -




10.02.2021., srijeda

Muving...

...službeno odsutna na rasporedu je LiDraNO 2021. ...to za mene znači hiperaktivnost i ozbiljan muving u Povjerenstvu za literarno i dramsko - scenski izričaj... ilustracija: net planeta

- 09:37 -

Komentari (17) -




09.02.2021., utorak

***

sama...lijepa... suncu se smije zdrava i sretna ilustracija: net. planeta odvojila se od jata...sama (snimljena u Čižićima na Krku) ilustracija: osobna fotka on...sam...snimljen u Opatiji odmara krila na mojoj tenisici dok ja odmaram korake na jednoj klupi pogledom grlim Kvarner mir u duši, raj na zemlji... ilustracija:osobna fotka one nisu same, imaju jedna drugu mislim da će šetati i mojim dvorištem... ilustracija: net planeta

- 09:25 -

Komentari (11) -




08.02.2021., ponedjeljak

Kad pjesme spavaju

...tih budi, zaspale su moje pjesme dražesne moje miljenice umorile se danas su pjevale glasno, pjevale u zboru obišle mnoga skrivena mjesta trčkarale, razigrale se, rasplesale rasplele bujne kose djevojačke sve kutke tvog srca stihom milovale čujem toplo im je tamo bilo a ti tebi od njih milo, moje milo znatiželjnice djevojčice na počinak su zakasnile dugo su se kod tebe zadržale zaspale su moje pjesme bez uspavanke, umor ih savladao ja još budna nad njima bdijem san na oči nikako da padne što li će reći kad se probude, znam da će opet, kao svakog jutra iz tople postelje sa police hitro skočiti prepričavati što im se u snu zbilo tražit će te u mom osmijehu na usnama vrelim, gladnih tebe prepoznat će te nevidljivog istinu ću im reći da si im san čuvao pokrivao ih svilom srca, dušom svojom ispjevao molitvu da traju, traju i postanu veće od mene znam da si im često pjevao uspavanke tihe znam i da ih čekaš opet na istom mjestu u isto vrijeme gdje ćete zajedno pjevati o meni tvoja ljubav i dragost mojih pjesama otpjevaše najmiliju uspavanku i da ne probudim se zbog vas vrijedilo je živjeti *** Pjesma je nagrađena na Krku 2014.godine, povodom svjestkog Dana poezije na temu ljubavne pjesme ilustracija: net planeta

- 10:20 -

Komentari (15) -




07.02.2021., nedjelja

Lud, zbunjen, ja nisam normalna...:-))

Peto godišnje doba...KARNEVAL ove godine sve nešto posebno... sve COVID ludo ilustarcija: net planeta tko je maske stavio tko je svoju skinuo...ne zna se... sve COVID zbunjeno ilustarcija: net planeta Vrijeme karnevala, vrijeme maski i maskerada sve pod epidemiološkim uvjetima već sam malo luda i zbunjena sam ali znam da više ni ja, ni mnogi koji bi trebali biti normalni priznaju, to više nisu ja odavno već nisam jer da sam ja normalna to ne bi bilo n o r m a l n o.... ilustarcija: net planeta *** Uljudno molim, ovaj moj post shvatiti kao šalu... hvala Bogu zdrava sam i dobro sam puna optimizma i kreative mnogo radim na ozbiljnim projektima, iako ne bih trebala dišem duboko i uživam u sitnicama koje život znače.

- 15:48 -

Komentari (14) -




U duši baršuna samonikli poljubac

Ne govorite svima što osjećate... Bog je sa razlogom stavio srce u čovjeka, a ne na čovjeka... (pročitah negdje, ovo vrijedi za druge, ja sam uvijek izuzetak) *** Nijedan ključ nije potreban Kad je srce otvoreno poput otvorene beskrajne pučine Ne pitaj me gdje sam i da li opće jesam u harmoniju mira sam se skrila finoću baršuna u sebi živim u predvečerjima pred smiraje violine jecaj, srce mi je tu sam u sobici s pogledom na more svjetlost usred mračne sobe trebala bih biti bolja, no što jesam latice osjećanja rasipati svima i svugdje odjenuta iskrenošću, ogrnuta naivnošću riječ u grlu zapne, duša tišinu vrisne... *** Pitaš gdje smo mi, na pučini beskraja kao dvije orahove ljuske jedno drugome smo najtopliji samonikli poljubac... ne skrivajmo istinu svijeta ne dozvolimo da se strmoglavi liticama htijenja ohola su stoljeća i nježna proljeća prošla mudrost trenutka bogatstvo je naše sjenom u dušu uđimo olovkom srca slovo skladajmo da papir srećom vrisne tako nam malo treba... ilustarcija: net planeta

- 09:41 -

Komentari (4) -




06.02.2021., subota

Mimoza

Nije mimoza to je moj decurens pravi je... imala sam dva jednog je snažna bura sa svim korijenom isčupala vratila sam ga u zemlju, ali pomoći mu nije bilo... ilustarcija: osobne fotografije

- 10:43 -

Komentari (14) -




05.02.2021., petak

Navike

Navike koje (ne)možemo naučiti od Japanaca *** Japanska djeca svakog dana zajedno sa učiteljima čiste svoju školu kako bi se naučila da poštuju čistoću, ali i rad. *** Prosječno kašnjenje vlakova u Japanu je 7 sekundi godišnje. Vrijeme se poštuje. *** Radnici koji vode računa o higijeni u Japanu se zovu "inženjeri zdravlja" i veoma su dobro plaćeni. *** Japan praktično nema prirodne resurse, svake godine ga pogađa na stotine zemljotresa, ali je i pored toga druga ekonomija svijeta. *** Hirošimi je bilo potrebno samo 10 godina da se oporavi poslije atomske bombe. *** U Japanu se mobilni telefoni ne koriste u gradskom prijevozu, restoranima i javnim mjestima, zato što to uznemirava druge ljude. *** Đaci od prvog do šestog razreda u školi uče etiku u odnosu prema drugim ljudima. *** Iako Japanci spadaju među najbogatije ljude na svijetu, skoro nikada nemaju kućne pomoćnice ili dadilje. Roditelji se uvijek sami brinu o djeci. *** Djeca u mlađim razredima nemaju ocjene. Cilj obrazovanja je pre svega izgradnja zdrave ličnosti. ilustarcija: net planeta

- 09:07 -

Komentari (14) -




04.02.2021., četvrtak

Iz spomenara prohujalih nadanja

...savladana umorom olovnog dana velom sjećanja život krunim zaustavljeni koraci bole a sve već miriše na proljeće prisjećanje u pomoć zovem iz zakašnjelog pupoljka nada procvjeta *** ...umrla sam u laticama jednog proljeća nakupinama laži posuta u sredini skicirane rečenice kojom sam roman života pisala umrla sam u uspomenama moleći se za sve one koji su me zaboravili u molitvi da se sami ne zaborave i slome umrla sam zbog onih koji su se kleli da će me čuvati u najskrivenijem kutku srca kao najdragocjenije svoje... *** u promuklim jecajima borila sam se sa propuštenim iluzijama bježeći od istine dozivajući mlake snove sve je bilo, sada više nije (pluskvamperfekt je ipak pretprošlo vrijeme)... *** umrla sam u dalekim mislima uvenula sama na pohabanim rubovima stvarnosti, moleći srebrno nebo boje nježnosti da u kovitlacu bure mogu sahraniti sebe i čežnju skrivenu u spomenarima prohujalih nadanja... ( hvala na pitanju zdrava sam i sretna presretna što još uvijek u sebi imam one koji su me zaboravili ) ilustarcija: net planeta

- 09:44 -

Komentari (15) -




03.02.2021., srijeda

Za krilate prijatelje

...za krilate prijatelje uradi sam zaslužili su... ilustarcija: net planeta

- 17:48 -

Komentari (15) -




Susret

*** Kad se pjesničke duše sretnu... (neka ostane sačuvano) Jedne godine davne kad sam u labirintima virtuale srela prijatelja, pjesnika čiji su koraci odmaknuli od rodne grude srce je ostalo u zavičaju ON: Već se dugo nismo na ovoj strani sreli. Ti si valjda bila, ali nisam bio ja.. valjda će se ustaliti puti, na raskršćima ostajat će senj. Kad se ne sretnemo u lutanjima našim, kraj senja krajputaša izrasti će grm, barem divlja ruža ili možda nar. Uberi cvijet sa njega, to ti je moj dar. ONA: Nije me bilo, i mene su odnijeli putovi na mnoge poznate i nepoznate strane ... na svakoj me netko čekao cijelim svojim bićem, sretnom dušom i srcem radosnim usput sam ubirala riječi koje su ljepše od bilo kog cvijeta... prepisala sam ih, pohranila od njih se nikada ne odvajam. pozdrav iz zavičaja, danas ledom okovanog ali uvijek srca topla za prijatelje drage... ON: Hvala ti draga, u ovoj pustinji bijeloj pronaći plamen rodne grude prava je gozba. Neka te versi poput zvijezda obasjavaju... ONA: Izađi, tragove koraka u snijegu bijelom ostavi... srce nacrtaj prepoznat ćeš svoj zavičaj... oblik srca ima... ilustracija; net planeta *** Poezija je tiha aktivnost koja odgovara mojoj prirodi. Pišem na standardnom hrvatskom jeziku ali i na dijalektu. To je jezik mojih predaka, sa svojevrsnim osobitostima, meni veliki izazov i zadovoljstvo kad otkrivam koliko se bogatstvo u njoj krije. Cakavica mi svojom sonornošću otvara mogućnost lakšeg poniranja u sebe, znam reći da mi pomaže zaviriti u najskrovitije kutke srca iz kojih suncu otkrivam najsuptilniju sebe. Pišući na cakavici odužujem se svom gradu koji mi je uvijek mnogo davao, ja ga opjevavam u svojim stihovima, stihove okrećem vremenu i prostoru. Ponekad mi se čini da mi riječi uvijek nisu prave i na pravom mjestu, ali da nije tako, ja ne bih bila ja, a moje bi pjesme ostale treperiti u zraku negdje na pola puta između mene i onoga tko ih želi i očekuje S ljubavlju pišem, poezija mi dobrostivo vraća, ja ostajem u potpunosti ispunjena. ilustracija: net planeta

- 09:42 -

Komentari (7) -




02.02.2021., utorak

Konoba

Ja znam tko je ovo naručio za konobu.... ideju je poklonio g-din Google ilustarcija: net planeta

- 15:57 -

Komentari (9) -




Neka mi sude

....osjećam.... kože nemam reagiram svim svojim bićem na svaki milijuniti dio podražaja koji dolazi iz vanjskog svijeta u trenutku postajem dijelom beskraja u njemu živim svakim mikronom svog sićušnog svemira osjećam i podražaje od kojih kosa zaboli... nije lako crtati osmijehe, sunce u boji naranče nalaziti opravdanje za tuđe grijehove tankocrtna je granica između čovjekoljublja i samouništenja o trnje se žustrom nogom saplićem tražim rijeku, resku bol da umijem u slapovitom, muljonosnom koritu odbacujem uske steznike pitomih obala iz krletke izlazim bez oklopa... neka mi sude oni oni koji me ne poznaju... ilustarcija: net planeta

- 09:04 -

Komentari (13) -




01.02.2021., ponedjeljak

Na ognjištu

Na toploj kamenoj hridi htjela je gnijezdo sviti tamo visoko gdje orlovi krila šire tuđi je to kamen, siktali su zlobnici bol je majka istočila škrtu zemlju suzama napojila koricu kruha ispekla vrati se moru svome, po bonaci sidro baci, u školjci mir svoj nađi gnijezdo tvoga kamena toplo je dlanovi ispruženi, na njima kruh nasušni blagovati možeš sve uspomene mladosti raspuknulo je vrijeme raspuknuo se i dan u zavičajnoj stijeni *** more je u tebi, ne daj da mrije galebovo jato, ne škripi u tragovima ognja plamena i svoga doma kamena ilustarcija: moja fotka

- 10:20 -

Komentari (19) -



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.