|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
07.02.2021., nedjelja
U duši baršuna samonikli poljubac
Ne govorite svima što osjećate...
Bog je sa razlogom stavio
srce u čovjeka, a ne na čovjeka...
(pročitah negdje,
ovo vrijedi za druge, ja sam uvijek izuzetak)
***
Nijedan ključ nije potreban
Kad je srce otvoreno
poput otvorene beskrajne pučine
Ne pitaj me gdje sam i da li opće jesam
u harmoniju mira sam se skrila
finoću baršuna u sebi živim
u predvečerjima pred smiraje
violine jecaj, srce mi je
tu sam u sobici s pogledom na more
svjetlost usred mračne sobe
trebala bih biti bolja, no što jesam
latice osjećanja rasipati svima i svugdje
odjenuta iskrenošću, ogrnuta naivnošću
riječ u grlu zapne, duša tišinu vrisne...
***
Pitaš gdje smo mi, na pučini beskraja
kao dvije orahove ljuske
jedno drugome smo
najtopliji samonikli poljubac...
ne skrivajmo istinu svijeta
ne dozvolimo da se strmoglavi liticama htijenja
ohola su stoljeća i nježna proljeća prošla
mudrost trenutka bogatstvo je naše
sjenom u dušu uđimo
olovkom srca slovo skladajmo
da papir srećom vrisne
tako nam malo treba...
ilustarcija: net planeta
|
- 09:41 -
Komentari (4) -
|
|
