07.02.2021., nedjelja
U duši baršuna samonikli poljubac
|
Ne govorite svima što osjećate... Bog je sa razlogom stavio srce u čovjeka, a ne na čovjeka... (pročitah negdje, ovo vrijedi za druge, ja sam uvijek izuzetak) *** Nijedan ključ nije potreban Kad je srce otvoreno poput otvorene beskrajne pučine Ne pitaj me gdje sam i da li opće jesam u harmoniju mira sam se skrila finoću baršuna u sebi živim u predvečerjima pred smiraje violine jecaj, srce mi je tu sam u sobici s pogledom na more svjetlost usred mračne sobe trebala bih biti bolja, no što jesam latice osjećanja rasipati svima i svugdje odjenuta iskrenošću, ogrnuta naivnošću riječ u grlu zapne, duša tišinu vrisne... *** Pitaš gdje smo mi, na pučini beskraja kao dvije orahove ljuske jedno drugome smo najtopliji samonikli poljubac... ne skrivajmo istinu svijeta ne dozvolimo da se strmoglavi liticama htijenja ohola su stoljeća i nježna proljeća prošla mudrost trenutka bogatstvo je naše sjenom u dušu uđimo olovkom srca slovo skladajmo da papir srećom vrisne tako nam malo treba... 
ilustarcija: net planeta  |
- 09:41 -
Komentari (4) -
