Na toploj kamenoj hridi
htjela je gnijezdo sviti
tamo visoko gdje orlovi krila šire
tuđi je to kamen, siktali su zlobnici
bol je majka istočila
škrtu zemlju suzama napojila
koricu kruha ispekla
vrati se moru svome,
po bonaci sidro baci,
u školjci mir svoj nađi
gnijezdo tvoga kamena toplo je
dlanovi ispruženi,
na njima kruh nasušni blagovati možeš
sve uspomene mladosti raspuknulo je vrijeme
raspuknuo se i dan u zavičajnoj stijeni
***
more je u tebi,
ne daj da mrije galebovo jato,
ne škripi u tragovima
ognja plamena
i svoga doma
kamena
ilustarcija: moja fotka

|